Red je da se napiše nešto na kraju godine. Recimo ?estitka – da vam bude što ste zaslužili.
Ova godina što je za nama meni osobno je bila u po?etku jedna obi?na godina. Na internetu – na prolje?e je startao noebius.com i ubrzo potom noebius.net – ali u biti to su formalni napreci koji su olakšali tranziciju sa “velikih” na “osobne” stranice.
Veliki sajtovi – po?eo sam zna?ajnije koristiti youtube i napisao svašta na wikipediji – i zasitio se toga. Zato što sam se ponavljao, te mi to nije više predstavljalo zna?ajniji izazov. No pisanje za wiki bilo mi je inspirativno, u smislu da sam zbog toga malo proširio i stru?ne interese – dakle pokrenuo je nove interese, istraživa?ke. Koncept djeljenja ideja ipak ima svoja ograni?enja – jedino kad dobiješ kritiku od onih koji znaju bar malo manje od tebe, i razumiju temu – tada je inspirativno. Ina?e – kako se kaže, biserje pred svinje…
Spamanje – osobna borba protiv toga je u laganom napretku. Spam filteri rade sve bolje – recimo u mejlboxu sada imam 41 000 filtriranih poruka. Dnevno se od nekih 200 “probije” desetak. Akismet uz wordpress gotovo da je savršen filter. No nužnost da se korisnici autoriziraju da bi komentirali nije mi draga, no što je tu je. Ako Vaš komentar nije prošao autorizaciju, to je jedino zato što ga je spam filter sakrio. Ja sam autorizirao baš sve što nije bilo u tom filtru, a i ponešto što je bilo a uspio sam vidjeti.
Suradnja sa drugim projektima – kako vrijeme ide, po lako se uklju?ujemo u razne aktivnosti. Kad to treba sažeti, onda se zaboravi. Što sam sve radio – dosta toga na internetu. Ali sve je na neki na?in nastavak ranijeg… i gdje je onda tu izazov?
Taj osje?aj rezignacije u meni tako?er je prisutan i na širem planu. Eto, usporedio sam bruto zaradu zadnje tri godine, na glavnom poslu (državno zdravstvo) u kojem radim. Bruto pla?a za isti posao, i to na godišnjem nivou – smanjuje se. Koristio sam manje dana godišnjeg odmora – manja zarada što više radiš. Pri?a “povisiti ?e se pla?e” je takva da ako nema štrajka – pla?e padaju, ne samo realno ve? i nominalno.
Ovo sve vodi nas do novog nivoa – troškova života. Kako bi održali isti standard, nužno je racionalnije trošiti ako se prihodi smanjuju. Uspjeh je da sam godinu završio “na nuli” odnosno bez dugova (osim teku?ih). Zna?i, vratili smo razne “minuse” i “kredite” zahvaljuju?i manjoj potrošnji.
Kako je to mogu?e?
Prvo, prestao sam slušati i gledati reklame koliko god je to bilo mogu?e. Manje elektronskih medija, a na internetu – otkri?e hosts fajla (hvala Zombix) te korištenje ekstenzija na firefox-u tako da ne gledam više nikakve bannere i sli?no.
Svaki oblik reklamiranja odvla?i pažnju – krade vrijeme, a u kona?nici i novac. Reklame za “sapunice” su u TV sapunicama – ako gledaš svoju “serijicu” platio si taj program kroz reklame. Dakle, taj proizvod u sebi ima ugra?enu cijenu TV programa. Pa ako ne gledam taj TV program, ne?u ga platiti kroz “porez” zvan reklame.
Ova godina je za mene predstavljala prekretnicu upravo u tome – sustavnoj borbi protiv svih oblika reklamiranja koji zaga?uju moj mozak. Ma koliko se vi hvastali sa idejom “ne ?ujem ja to” reklame su opasna stvar za mentalno zdravlje. Ne kažem ja da nisu potrebne – ali ne u obliku pritiska koji me bombardira dok radim nešto drugo. Rado ?u ja pro?itati reklamnu brošuru, pretplatiti se na e-mail listu ili pogledati web stranice neke firme – ali to onda, kad želim vidjeti neku ponudu.
Jer cijena mi je postala važna. A kako cijena ovisi i o tome koliko se ulaže u reklamu – dakle manja cijena, zna?i da se ta firma manje reklamira. Jednako – ako me bombardirate reklamama, vaš je proizvod zbog toga jednostavno preskup.
To je dovelo do novog momenta, koji sam zapazio ve? pred nekoliko godina: marke (tvrtke) koje imaju vrhunski marketing su jednostavne preskupe. Stoga volim kupovati proizvode koji nisu markirani razvikanim imenima.
To je naravno malo teže, budu?i da se moraju ?itati deklaracije, koje su u principu jedino istinito što piše na samom proizvodu. Ako piše na pakiranju – istina je. Ako piše negdje drugdje – marketing je, istina je opisana sitnim slovima, koje je nekad teško na?i.
Naredni na?in kako ja postižem uštede je produžavanjem životnog vijeka proizvoda. Kupio sam ove godine za mobitel novu bateriju – da mu produžim vijek na tre?u godinu. Po?eo sam koristiti dva operatera paralelno – ušteda mi je zbog toga nekih 20-30% manje novca na impulse.
Smanjio sam pretplate, pažljivo gledao da ne platim nešto što nisam koristio. U trgova?kim lancima po?eo sam pratiti njihov rat cijena.
Pozivi na vjernost odre?enom trgovcu – ignoriram ih sa prezirom. Rat korporacija ujedno je rat protiv “zelene mafije” i ekstraprofita koje su doma?i baruni i vlastela ostvarili na nerealnim cijenama na kojima su mene i vas cijedili da je to bilo nenormalno. Pad cijena recimo banana (uvozna roba) i mlijeka (doma?i proizvod, no ?esto i uvoz mlijeka u prahu) govori o tome da se ta margina može smanjiti. Ove godine po?eo sam kupovati na sve više razli?itih mjesta, paziti koji proizvod kupujem i na njegovu individualnu kvalitetu i cijenu, a ne na to da li mi je lijepo tamo kupiti ili ne.
Kako ne trpim reklame, trgovina u kojoj nema glazbe, a time ni reklama koje ti zvone u ušima, postala mi je izrazito simpati?na. Uz njihove cijene, usudio sam se u?i i u probnu kupnju jeftinih proizvoda. Jednako kvalitetni, ali ne reklamirani. Dakle to je to.
Nau?io sam mnogo o kulturi potrošnje. U tome mi je pomoglo i društvo “potroša?” gdje sam se sa ponosom u?lanio. Politi?ka angažiranost nije kroz stranke (koje tako i tako preferiraju one koji im daju novac, a moj uzimaju kroz poreze) ve? kroz šaltere za pritužbe korporacijama. Sve je novac – ili ga dobijete, ili vam ga uzmu. Politika je stoga istovjetna sa etikom.
Eti?nost je nešto ?ega se pridržavam u stru?nom radu, prema svima koji traže moju pomo? (usluge) i o?ekujem ju od svih gdje ja tražim neku robu i usluge. Ako dajete usluge – ukoliko ste eti?ni, imate moju vjernost kao potroša?a. Ukoliko dajete robu – sve ovisi o robi. Roba i usluge ?esto idu zajedno. Ako je usluga bez marketinga – tim bolje, više vas cijenim.
I na kraju godine, svima svako dobro, više pameti i miran san!