News @ Noebius

Na žalost hrvatski zdravstveni sustav ne bavi se simptomima, ve? samo bezglavo propisuje antidepresive

Ovo je zaklju?ak ?lanka u Poslovnom, u kojem se analizira stanje medicine. Izgleda da smo dobili novu “dijagnosti?ku kategoriju” za propisivanje antidepresiva. Nakon ozbiljnih bolesti, kao što je depresija, antidepresivima se lije?ila socijalna fobija, kompulzivni poreme?aji, pa i anksiozno - depresivni poreme?aji.

No onda su primjerice stidljivost proglašena “boleš?u” a izgleda da je najnovija “bolest” - nezaposlenost.

Neiscrpan je set “bolesti” koje se mogu lije?iti antidepresivima.

Suicid? Lije?io se antidepresivima. Porasla potrošnja antidepresiva, stopa suicida - ostala je ista. Neki su se bunili da su imali smetnje te da im je konkretna terapija pogoršala suicidalnost, bilo je i tužbi - ali mediji o tome uglavnom - šute.

Ovisnost o sedativima? ?esto se ?uju da benzodijazepini stvaraju ovisnost, a antidepresivi - ne. No antidepresivi (ne svi) tako?er mogu stvoriti sindrom ustezanja kod naglog prestanka (to je jedan simptom ovisnosti). Drugo, sedativi se ne bi trebali primjenjivati kod voza?a - ali kome je onemogu?ena vožnja odmah kad je dobio recept na lijek uz koji se ne smije voziti?

Mobbing? ?esto se propisuju antidepresivi zbog “stresa” koji su doživjeli od poslodavca, a u najnovije vrijeme - antidepresivi su nam tu i za “žrtve” Bullinga (jako je lijepo što su antidepresivi sada dozvoljeni i za djecu)

I evo sada - stvarno stanje stvari. Antidepresivi, antihipertenzivi i statini su “lijek” za - nezaposlene.

Sad mi se postavljaju nekoliko pitanja:

1. Nisu li nezaposleni jednostavno našli više vremena da pohode doktore, koji su im “otkrili” brojne bolesti koje se upravo lijepo mogu “lije?iti” sa “modernim lijekovima”?
2. Nisu li nezaposleni možda jednostavno - nesretni, a to netko (možda krivo) tuma?i kao - depresiju, jer sada antidepresive može propisivati baš svatko sa diplomom medicinskog fakulteta, a antidepresive je tako lako dobiti na preporuku prijatelja i znanaca?
3. Nisu li upravo antidepresivi, antihipertenzivi i statini lijekovi koji se daju raznim ljudima, tek tako da nešto dobiju. Umjesto da se sa njima - porazgovara o problemima i potraži neko konstruktivno rješenje?
4. Ova studija pokazuje da su “zaposlene žene depresivnije”. Nije li to dokaz društvenog statusa istih, a ne dokaz neke “bolesti”.

I kona?no, nije li možda ovo društvo bolesno, pa svoju nesavršenost rješava na na?in da sve odba?ene, zanemarene, šikanirane, proganjane i tužne i nesretne ljude - šalje doktorima koji ih (nekriti?no) kljukaju lijekovima?

Nije li stoga poruka koju nam šalju upravo ova:

Šarene pilule za lilule, uzmite, pijte, samo šutite, šutite, za vas nema nade…

I što da vam kažem?

This is my “blog entry” for a project “One day in history”.

http://www.historymatters.org.uk/output/Page96.asp

archive:

http://www.webarchive.org.uk/tep/15378.html

Share Your ‘blog’ with future generations. What did you do on 17 October 2006?

I work as sub-specialist in psychiatry – addiction medicine. I am 41, married no children. Today is one more day at work – I still feel dizzy after last week fever, but rhythm on work place is furious as usual. Only three of us (including head of department) work in our Capitol city – Zagreb with addicts on both out-patient and inward treatment and I handle daily hospital. Today was silent day – only 15 consultations, 2 new in daily hospital. One pregnant woman come for advice, 2 mothers with baby under 1 year come for usual check-up (admitted from social welfare) and 2 boys (23, 34 fist time on obligatory (court) treatment. Check for resources – still no news from court (did not pay my fee for over 7 months) check for office supply – still lack from paper on where I wrote my expertise – they ask me to “reduce use of paper” – how I am suppose to make expertise without paper? Winter is coming. It is good, because in my “office” (2×4,5 m) where I work as supervisor for treatment for 1200 addicts’ it will be easier to work. In spring time it is almost impossible to work because of heat and sun (and I am not supposed to put newspaper on windows, because there is no other way to put heat away). In the morning, I talk with my colleague (he is finishing his PhD. in anthropology – subculture of addicts) about what will we do after finishing a project – he is planning to open a fast food restaurant, to secure his family. “Here I work for 500 euro – you know, being a PhD and invest in knowledge (23 year of hard work and school) is worst in our society”. I could not bud agree with him. Now, after 27 year of continuus education, I find out that my standard of living is degrading year after year. Now I work for about 1100 euro a month – and mother of one of my patient is working for 1300 euro a month as cleaning lady in Germany. “Cost for food, clothing and flat is almost the same” she informed me yesterday. Interesting compare – I could go to Germany, drop my work and work as simple worker – for more than here, where I work as one of ten sub-specialist in my country, and as court expert and supervisor of obligatory psychiatric treatment. My colegue (PhD, one of most prominent in country for treatment of alcoholic) invite me today for dinner. I am happy to go with him (first, free meal because one of night duty doctor will not eat now, so I could ate his lounch) and we were able to discuss some on-going projects. First, he ask me about future lecture I will have – 2 weeks to prepare. Second, I asked him about his experience with my textbook, is that fine for him? How students in nursery accept my concepts? They are not enthusiastic participating in my new experimental e-learning aids. I have to re-examine prepared tests, maybe to complex for them. We finish our launch time talking about some Polish doctors who work in Northen Irleand during weekends and in Poland rest of week – and earn ten times more in weekends. Not bad, we should think about something like that. So, thinking about opportunity to emigrate, I found few minutes for tee, and prepare myself for real life. Because of price war (opening of new hypermarket) food nowadays become cheaper – only 60% of my salary now go on food – and I will be able to by myself sweater this winter. In the evening I check at home my favourite rss channels, wrote one essay on my “pro bono” site Noebius.com and talk about one new project with one NGO – maybe this year, we will be able to gain funding. Not a bad day, not bad at all.

NOebiUS Manifesto - Preambula

Da bi sebe odredio kao zoon politikon, dakle politi?no bi?e, potrebno je definirati osnovne pozicije od kojih kre?em. S jedne strane, na moju misao u velikoj je mjeri utjecao Marko Aurelije, stoik, državnik i posljednji od pet velikih Careva, ali i prvi poznati ovisnik o opijumu. Svakako da je moja misao stoi?ka, ali istovremeno, kako su mi to tuma?ili moji srednjoškolski U?itelji, i sofisti?ka. No moj interes za pravo (ne pravdu) je svakako izašao iz razumjevanja sofizma, stoga sam u svojoj šesnaestoj godini primjedbu da sam sofist - shvatio kao kompliment, iako je bila izre?ena kao uvreda.

Cum grano salis

Biti zoon politikon u današnjem svijetu zna?i izgradnju Arke u pustinji.
Pa poradimo na tom djelu…

U prilogu:  prvo poglavlje

Današnja “novost” je da je za još mjesec dana odgo?ena reforma zdravstva - uvo?enje A i B liste HZZO. Objašnjenja su relativno uobi?ajena u tisku - “potrebno je provesti pripreme” i sli?no. Ovaj, relativno dalekosežan pokušaj ve? je dobio odgovor farmaceutskih ku?a - najavljuju tako pojedine kompanije da ?e “refundirati” cijenu po kutiji. Zašto refundirati, a ne smanjiti? Pa zato, što bi smanjivanje cijene za naše tržište rezultiralo sa potrebom “korekcije” na drugim tržištima u regiji. U biti, ovo govori da je ova lijepa “novost” sa A i B listom dovela do toga da su neke kompanije vrlo blizu tržišne borbe - putem dampinga.

Unazad godinu dana, generi?ka farmaceutska industrija proživljava velika preustrojavanja na podru?ju “isto?ne europe”. Hemofarm, vode?a srpska farmaceutska tvrtka (45% udio u SCG u 2004 godini) od unazad nekoliko dana je u 100% vlasništvu Stada, zna?ajnog njema?kog proizvo?a?a generika. Godinu dana ranije, ova firma je potpisala dogovor sa Lek-om, ?lanicom grupe “Sandoz”, generi?ke divizije korporacije Novartis.
Ovo preuzimanje je bilo prvi znak da se u ovoj regiji dešavaju sinergijski u?inci te da generi?ke korporacije misle promijeniti “pravila igre”. Svjedoci smo da su cijene lijekova u hrvatskoj bile iste i za generi?ke i za originale - što je dakako bio na?in da se štite “doma?e” generi?ke tvrtke, koje su ovdje “oduvjek poslovale”. Zanimljivo je pogledati ovu “B listu” HZZO. Naime, vidi se da su poneke “paralele” koje imaju i “doma?e” i strane generi?ke firme, ponekad preferirane u smislu da su novodošli “stranci” ponudili nižu cijenu od “doma?ih”.
Na podru?ju psihofarmaka, najve?i gubitnik je ?ini se, Belupo, a u korist Novartis-a. I Pliva nije u idealnom položaju - spajanje sa Barr Pharmaceuticals, Inc. mijenja dosadašnja “pravila igre” odnosno ograni?ava pristup pojedinim velikim korporacijama s kojima ovaj generi?ki koncern ima hostilne odnose - a to se može u budu?nosti može vidjeti u smislu smanjene aktivnosti “prepakiranja” brendiranih i originalnih proizvoda. Originalne firme, kao i Novartis kroz ?lanice grupe Sandoz, svakako ne miruju.
Pri?a o tome kako su “generi?ki lijekovi istovrsni lijekovi” na prvi pogled djeluje kao tema o “smanjivanju troškova” ali je to u biti priprema terena za ve?i nastup velikih generi?kih kompanija, koje preuzimaju “Mickey Mouse” firme po isto?noj europi i uvode globalna pravila igre. I Hemofarm i Pliva prošle su istu sudbinu - regionalni rast, ideje o internacionalizaciji, što je rezultiralo prevelikim apetitima te su na kraju - pojedene. Novi igra?i su daleko iskusniji i vlast u “tranzicijskim” zemljama svakako ih ne može tako lako zbuniti - stoga o?ekujmo tvrdu igru.

U zadnje vrijeme ?esto imamo priliku vidjeti plakate o novoj “reformi” gdje se naglašava važnost uvo?enja istovrsnih lijekova. Kao argumenti pojedini farmakolozi navode “da se radi o istim molekulama” te da “originalne kompanije moraju platiti razvoj, pa je to zato skuplje, a generi?ke nakon isteka licencnog roka mogu ponuditi isto za manje novaca”.

Te se navodi - da su to isti lijekovi. Ne generi?ki lijekovi, ve? “istovrsni lijekovi”.

Koliko je to daleko od istine.

Pokušajmo to opisati na ne?emu što je krenulo kao lijek (prodavalo se u apotekama) a kasnije je ušlo u široku uporabu. U biti, to je san svakog farmaceuta - da mu se proizvod prodaje ne u ljekarni, ve? u trgovini hranom. Jedan takav lijek, a kasnije hrana, je svakako i kola napitak. U natpisu Koliko je Coca Cola zdrava, možete malo vidjeti povijest tog napitka.

Dakle, Koke bi bio originalni “lijek”. Pepsi - prvi generik. Ali ipak malo razli?it. A na suvremene generike, koje proizvode razne generi?ke kompanije - to bi bilo usporedivo sa robnim markama trgova?kih ku?a. Primjerice, kod nas Sky Cola, American Cola, Clevier Cola, Mercator Cola… dakle “istovrsni kola napici”. Da li su oni baš tako istovrsni? Jesu. Ovdje nabrojani imaju isti postotak kofeina i sli?ni su po ortofosfornoj kiselini, dakle “istovrsni su”.

Pa zamislite sada nekog eminentnog znanstvenika kako vam na nacionalnoj televiziji propagira da pijete “kola napitke” umjesto originalnih. Malo teže? Pa i jedno i drugo vi ste platili, no “lijekove” vam daje “država”. Barem to mislite…

No da nakon ove prispodobe krenemo jedan korak dalje, na lijekove u ru?noj, dakle bezreceptnoj primjeni. Naveo bi acetilsalicilnu kiselinu, jedan od naj?eš?e korištenih lijekova. Danas postoje šume?e tablete te najnovije “acidorezistentne tablete” koje su osmišljene tako da bi bilo manje nuspojava, lakše se podnosila “molekula” i u principu pokazuje da osim “istovrsne molekule” lijek sadrži još nešto. To je ono što je u biti dodatna kvaliteta - a za što su potrebne godine razvoja i zbog ?ega je nužno da se lijek unapre?uje.

Velike korporacije koje imaju “originale” ?esto pri kraju licencnog perioda u novije vrijeme pokušavaju izbaciti neke takove inovativne proizvode. Generi?ke ?esto ostaju na “zastarjelim” oblicima - koji su svakako jeftiniji za proizvodnju. ?esto se vide generici u kapsulama u vrijeme dok je “original” u istoj formi povu?en, a sada se nalazi u nekim “lakotopljivim tabletama” ili ne?emu što pacijenti bolje podnose, a time je lije?enje i efikasnije.

Naravno da nekim pacijentima je isto koji lijek uzimaju - no propisi sada ne dopuštaju specijalisti da odredi što je za pacijenta najbolje, ve? se mora povoditi za “jednako u?inkovitim lijekovima” tako da u biti generi?ke korporacije uredno mogu raditi promociju na “zadnjoj karici” odnosno onome tko kona?ni lijek propisuje odnosno izdaje, a ne moraju se “zamarati” takvim “sitnicama” kao što je originalno istraživanje.

Originalna kompanija dostaviti ?e vam radove, podu?iti vas najnovije spoznaje o lijeku. Generi?ka ?e vas odvesti na domjenak, potruditi se da vam plati put, kako bi vas držala “zainteresiranima” za njihove - proizvode.

A gdje je tu dobrobit pacijenta?

Dok ipak postoji kakva - takva kontrola, ipak imamo “prave lijekove”. No u prikrajku nam stoji cijela jedna druga industrija - lažni lijekovi.

Na prvi pogled istovrsni lijekovi, oni su istovrsni samo po formi, ti “lažnjaci” su u najboljem slu?aju tek neefikasni, dok su u najgorem - vrlo opasni.

Pretpostavimo da se radi o nekom antidepresivnom lijeku. “Original” ima svoja farmakokinetska svojstva, dinamiku ulaska i izlaska u organizam. Pacijent ga “osjeti”. Neki generik je “malo razli?it” i ako nemate iskustva sa originalom, možda vam to i odgovara. Nekad ?ak i bolje, jer je “malo slabiji”.

Suprotno od toga, “falsifikat” može u najboljem slu?aju imati  - pozitivan placebo u?inak.

E sad, kod antidepresiva pozitivni placebo u?inak može i?i ?ak i do 37% - dakle svaki tre?i pacijent se može osje?ati bolje a da u biti ne pije lijek, ve? “šarenu pilulu za lilulu”.

Kolike su li tu uštede?

Na business.hr našao sam tekst o “najskupljoj ameri?koj dionici”. Nije me toliko fascinirala senzacionalisti?ka pri?a o “psihološkoj granici od 100000 dolara po dionici” ve? nešto drugo, mnogo intrigantnije: Dionice Buffetove kompanije nisu samo skupe ve? su u odnosu na druge visoko likvidne dionice i vrlo rijetke.

Dalje navode da Buffett u svojem vlasništvu prema podacima od svibnja ove godine ima 498,320 dionica klase A, nimalo manje zna?ajno nije ni to da Berkshire Hathaway u svojem vlasništvu drži znatne udjele u vode?im ameri?kim kompanijama, poput 12,2 posto American Expressa, 18 posto Washington Posta, 8,4 posto Coca-Cole, 0,5 posto Wal-Marta ili 5,7 posto Wells Farga.

Dakle, to je raznovrstan portfej. No ono što bode u o?i je da su to sve korporacije koje su iz podru?ja usluga, odnosno nešto što stvara konstantan prihod.

Malo sam istraživao, i našao ovo:

Moj omiljeni vremenski rok za držanja vrijednostina je zauvijek (Warren Buffett)

To po malo objašnjava kako neka dionica može narasti na tako visoku vrijednost, a da ne pro?e uobi?ajene cikluse cijepanja, što su radile jednakovrijedne dionice vode?ih kompanija. Nema potrebe da joj se nominalna vrijednost dijeli, jednostavno zato - što tko to ima, ne planira zara?ivati na kapitalnoj dobiti, ve? je daleko pametniji i sve nas muze.

Uostalom, trebamo biti svjesni da nas se muze i zašto nas se muze. Ovaj tekst pišem u cyber caffe-u i svaka sekunda odlazi, tako neprimjetno… što se dešava i vama ako ostavljate da vašim novcem upravljaju drugi ljudi dok svoju investiciju tovite.

Malo prije sam sreo ?ovjeka koji izvrsno planira svoju dobit. Obilazi kante za sme?e, i skuplja prazne boce, plastiku, staklo, limenke.

On je pažljiv investitor. Glavni mu je posao obi?i kante, i paziti da drugi klošar ne do?e prije njega do tih kanti. I on muze ljude koji su platili te flaše i bacili novac po cesti, jer je to nebitno.

Teritorij - osvojen ili u vlasništvu, samo je sredstvo. Rad je prikupiti dnevnu zaradu. U kapitalizmu ne postoji ništa drugo, osim koliko novca imamo danas… Odnosno koliko kanti za sme?e možemo prekopati, ista stvar.

Bio to klošar u mojoj kanti za sme?e ili Buffet u mojoj American Express kartici, proces je isti - lagana mužnja gdje se najmanje nadamo…

Še?em se ja tako danas svojim uobi?ajenim putem prema centru grada, kadli me kod Britanskog Trga presretnu neki mladi ljudi. Mislim si - da li da to uzmem ili ne? Naime, kako mi se ne da švercati u tramvaju (?esto provjeravaju u Ilici prema Trgu) ovu relaciju znam pre?i pješke. Gledanje izloga, kupnja svakodnevnih sitnica (ima dobrih pekarni) i uzeh tu karticu - gdje piše “skupi žig i donirati ?e 1 kunu po kilometru”. Kako znam hodati, odhodao sam 9 kilometara i još si kupio majcu. Pliva Zdravlje je uz medijsku galamu kroz Metro express (koji mogu nabaviti samo ljudi koji se i tako še?u kraj njihovih kolportera) napravila na taj na?in nekoliko po meni pozitivnih stvari:

1. Prošetala ljude. Uz mjerenje tlaka i stepere na trgu (navija?ki je ljude motivirao Mirko Fodor, u casual stilu)

2. Dala im za razmišljati - da i oni mogu dati kunu.

3. Nije dala taj ure?aj onako, evo vam pare, ve? je dala ljudima osje?aj i da oni sudjeluju.

Ovo svakako budi osje?aj zajedništva. I tako, još jedan dan bez švercanja u tramvaju, a nisam se zabavio samo ja, ve? i moja stara mama koja se ugodno šetala sa svojim prijateljicama, a i ona djeca koja su dobili balone i sve u svemu - danas smo pjevali i plesali na kiši…

Pro?itajte više Na PlivaZdravlje:

• Neka cijela Hrvatska hoda!
• Akcija PLIVE i Metro Expressa: Volim hodanje
• Šetnjom protiv depresije