News @ Noebius

Virtual and online communities have become a supplemental form of communication between people who know each other primarily in real life.

Significant socio-technical change may have resulted from the proliferation of such Internet-based social networks.
The goal of attempting to bring together people who might not otherwise associate with one another in real life may seem honorable, inherently violates a social contract.

So how does one go about navigating the Internet’s treacherous waters while maintaining safety? 

Continue reading here

Na blog.hr platformi još jedna pobuna. Ovaj put, štrajk blogera koji možete pratiti na adresi pobunaumagli.blog.hr gdje prate “hakirane” blogove.

U principu, dešavanja imaju ovaj tijek: Nekoliko blogova je bilo hakirano, što je na ovoj platformi više pravilo nego izuzetak. Korisnici su se javili na helpdesk, gdje su bili ignorirani. Kad bi komentirali po “naslovnici” - ti komentari su uredno bili brisani. A njihovi blogovi - hakirani. Pa malo “oslobo?eni”. Pa opet “hakirani”.

Ako je netko i pisao o dešavanjima - ti bi komentari brzo “nestali”.

Ne bih sada govorio o teorijama zavjere, no po mom mišljenju (IMHO) stvari stoje ovako:

1. Nema mogu?nosti da korisnik napravi backup vlastitog sadržaja. To sve ozbiljne platrofme imaju.
2. Nema mogu?nosti da korisnik napravi export sadržaja u neki format, koji je onda objavljiv na drugoj platformi. To sve ozbiljne platrofme imaju.
3. Sustav je podložan ?estim rušenjima, ne postoji mogu?nost da se ukaže na rupe u sistemu administratorima i da to ovi onda - isprave. Open source platforme imaju tu mogu?nost.
4. Support se više bavi prikrivanjem grešaka i “gašenjem nepo?udnih” blogera nego ispravljanja bugova u sustavu.
5. Hakeri su u na?elu eti?ni, nije im cilj nanjeti štetu ve? ukazati na problem same platforme. Osobno misli da su i “hakeri” i korisnici na istoj strani u ovoj borbi - jer cilj je dobiti adekvatnu, stru?nu korisni?ku podršku.

Koliko vidim, nekome je više stalo prikriti što se dešava nego da napravi jednu kvalitetnu platformu. No to nije ništa novo. Primjerice, 2005 godine bila je jedna velika migracija eminentnih blogera, tada na cool i almost cool listi, koji su otišli posvuda. Najviše na mojblog.hr platformu, gdje je

1. Tehni?ka podrška brza, reagiraju i prije nego što primjetiš da se nešto dešava
2. Formiranje “lista” transparentno
3. Tehni?ka rješenja daleko suvremenija - mogu?nost podcasta, kvalitetan i uvijek stabian rss…
4. Trenutno postavljaju novi sustav - 2.12. u pono? - najavljuju bitnu promjenu.

Nije da zagovaram ijedan sustav, no razmislite o cijelom svijetu blogova na mojblog.hr, bloger.hr, bloger.ba blogger.com, myspace.com i zadnje, ali ne posljednje, kralj svih platformi - wordpress.com
Pa ti biraj.

Da im ipak iskažem moralnu podršku, evo prenosim njihov apel:

BLOGERSKI MANIFEST

1. Ako ste vlasnici, vodite ra?una o svom vlasništvu i onima koji tom vlasništvu daju vrijednost i smisao, jer svaki bloger uve?ava vašu imovinu i vašu dobit.

2. Kada želiš nešto, dovoljno je da to i zatražiš, želimo da se to primijeni i na blogere. Mi smo oni koji stvaraju blogosferu! Mi radimo za vas bez pla?e, budite barem fer!

3. Kada postavimo neko pitanje, želimo na njega ?uti i odgovor. Ne želimo vikati u gluhu tišinu.

4. Kada zamolimo informaciju, želimo je i dobiti Kod nas nema nekih skrivenih poruka niti predbacivanja. Ako tražimo pomo?, onda je i trebamo, a svojim radom je i zaslužujemo.

5. Dosta nam je jednosmjerne komunikacije s adminima. Budite barem toliko pristojni da odgovorite na postavljeno pitanje!

6. Mi smo jedina besplatna radna snaga.Bar ponekad ne mislite samo na sebe. To nije ništa strašno. Molim vas da se naviknete na to da na pitanja treba odgovoriti, to je stvar osobne kulture, ?ak i u virtualnom svijetu.

7. Ako blogeri pišu svaki dan, na?ite i vi vremena za oodgovore na njihova pitanja.

8. Nema nikakvog zadovoljstva u tome da te ignorira netko tko živi od tebe. Predlažem štrajk u pisanju blogova na tri dana.

9. Kad postavljamo pitanja, ne radimo to samo zato da vas gnjavimo.

10. Imate dovoljno koristi od našeg pisanja, nemojte nas tjerati da molimo. Nemojte ignoriranjem sami sebe dovoditi do financijske propasti, jer naš rad nije nikakav dokaz naše ljubavi prema vama! Radi se o razmjeni: vi nama prostor, mi vama sliku, glazbu i rije?i, no ako komunikacija ne bude dvosmjerna, mnogi ?e odustati, mnogi ve? jesu.

11. Mnogi imaju i po nekoliko blogova.I bloger zbog kojeg nastaje ovaj manifest ih je imao ?ak ?etiri, zar ne zaslužuje pomo??

12. Jednostavno je odgovoriti na upit. Odgovori poput da ili ne su potpuno dovoljni kod svakog pitanja!

13. Kada imaš problem, prirodno je zamoliti za pomo? i prirodno je o?ekivati odgovor i rješenje. Ne tražimo sažaljenje nego korektnu suradnju.

14. Frustracija ubija volju za rad, a izostanak odgovora budi revolt i vodi odustajanju i kad su manji problemi u pitanju.

15. U ovom manifestu nema ništa što se može dvojako tuma?iti.Bloga bez blogera nema, a bez suradnje blogeri bi mogli odustati.

16. Svi vlasnici vide samo profit! Samo dalekovidni vide i kako ga održati i još uve?avati.

17. Mi blogeri o?ito volimo pisati i biti ?itani, kao što vi volite novac koji ljudska potreba da se izrazi donosi.No, ako vi nas ne razumijete; ne razumijemo ni mi vas!Jednostavna logika.

18. Kada vas nešto pitamo odgovorite!

19. Nemojte nas pitati da li nam se blog svi?a! Kada ne bi bilo tako, ve?ina nas ne bi bila tu gdje jesmo!No, ako želite i da ostanemo tu i privu?emo još blogera, potrudite se malo kad zagusti.

20. I na kraju osnovno pravilo: U slu?aju najmanje nedoumice, dileme ili sumnje, o ?emu god se radilo, ponudite nam najjednostavnije rješenje, odgovorite nam , makar to morao biti i negativan odgovor!!!

Ovaj manifest pošaljite na što je god mogu?e više blogova, da napokon i jednom zauvijek admini i vlasnici portala uspiju razumjeti blogere!

MI STVARAMO BLOG!!!

Ovu borbu opjevala je i Nina:

bloger…

?ovjek kompjuter nabavi,
gledao u tu kantu ka tele,
gdje li se pali kako radi,
zuji naokolo gledao u zvijezde,
žaruljica iznad zasvijetli,
pa proše?e do prve knjižare,
i pokupuje sve kompjuterske skripte,
word, excel, corel, Internet,
putem na?uje za bug,
što je to nekakav žohar,
a ne ne kaže prodava?,
kupi to i svijet ?e ti biti jako blizak,
izvadi zadnju paru pa i to kupi,
sjedne na klupu i u?i…

upalio on komp,
tipku po tipku na tastaturi stiš?e,
i prvu rije? na ekranu stvori,
ah nisam ja takav tutlek,
samouvjereno pomisli,
uzima maxadsl i Internet spoji,
žica po žica i eto ti svijeta,
shva?a kako mu je Amerika,
za samo jedan korak bliža…

do?e mu iz guzice u glavu,
da kod njega rima uvijek štima,
bilo ljeto ili zima,
zavali ruku u džep,
a ono para nema,
dali da na?em sponzora,
da mi knjigu tiska,
svi se ogra?uju,
kažu para nema,
treba se kupiti boja, papir,
a država visok porez nabija…

vrati se on doma,
bulji u tu kantu i razmišlja,
možda postoji na Internetu mjesto,
gdje svoja djela objavit mogu,
da svijet shvati,
da i oni koji nemaju para,
zasigurno imaju dara,
švrlja on tako i surfa,
i naleti na nekog blogera,
upita on njega što to je,
kaže on, blog svoj otvori,
i post po post objavi,
i mnogi ?e ?ut za tebe,
i podršku ti dati…

pro?ita on pravila korištenja,
što mu se nudi,
i ?ega se pridržavati mora,
?ini mu se sigurnim mjestom,
pa s osmjehom na licu blog otvori,
po?inje upisivati sve što mu je na pameti,
i tako stvori on svoj mali kutak,
kad je sretan, tužan ili pod stresom,
sve na ekran prenosi,
i odlazi spavat sa smiješkom…

i tako vrijeme prolazi,
sve više virtualnih prijatelja,
se oko njega stvori,
svaki dan sretan se budi,
s nadom da novi post objavi,
kao ono hakeri mu blog oteli,
što da u?ini,
sav izvan sebe,
molbu za pomo? blogu uputi,
?eka dan ?eka dva,
prošao mjesec, a odgovora nema,
i sada se pita ako para u džepu nema,
što mi ovaj svijet ponudit može,
i shva?a ama baš ništa…

ali zaboravio je,
da mnogo virtualnih prijatelja,
oko sebe stvorio je,
svi za jednoga,
jedan za sve,
mi stvaramo blog,
to je njihov glasni slogan,
kad se mnogo ruku spoji,
blog ?emu vra?en biti,
jer i bez para virtualni prijatelji,
uz njega ?e uvijek biti…

nina

pjesma posve?ena svim blogerima koji su izgubili svoj kutak mira… nina

Moj komentar za kraj: pazi kome daješ povjerenje i svoje znanje, ili latinski: margaritas ante porcos.

Usput, ako netko primjeti neki tehni?ki nedostatak mog bloga, i da mu se po tome igrati, neka mi to pošalje na mail. Biti ?u mu zahvalan, stvarno.

p.s. ovo je trenutno 700-ti post ovdje. Kako vrijeme brzo leti… 

Evo kona?no da i ja do?em na svoje! Poznat sam po tome da me se na telefon teško dobije (samo kad ja to ho?u, na poslu nikako ako nešto ozbiljno radim) a SMS poruke su nekad tema na koju se odgovori isti dan, a ponekad - e pa do?i mi, znam da si mi poslao poruku.

Evo istraživanja, napravili moji kolege a prenosi 24 sata:

Svaki drugi zaposlenik odgovorit ?e na elektronsku poštu, SMS poruku ili faks za manje od jednog sata nakon što je dobije, bez obzira na to je li doista nužno hitno odgovoriti. No to vas može prili?no zaglupiti, pokazalo je istraživanje koje je proveo britanski psihijatar Glenn Wilson. Jedna skupina ispitanika zadatak je obavljala u miru i tišini, dok je druga bila preplavljena gomilom telefonskih poziva i e-mailova. Nakon takve “informacijske torture” drugoj se skupini kvocijent inteligencije privremeno srozao za 10 bodova - baš kao što se doga?a i nakon neprospavane no?i. - Opsjednutost odgovaranjem na poruke povezana je sa strahom od zaostajanja za doga?ajima, a to drasti?no smanjuje moždane reflekse - objašnjava dr. Wilson. Stoga je, kako biste zadržali zdravu pamet, bolje poruke provjeravati svaka dva sata, po mogu?nosti i rje?e, odgovarati samo na one hitne i bitne, a ostale odgoditi ili potpuno zanemariti.

Naravno, telefona se teško u potpunosti odre?i, ali ako ne želite baš sasvim zatupjeti… manje telefona, manje televizije i ostalih kradljivaca vremena, koncentracija.
I više života

Ovo je intervju koji sam dao ?asopisu Metro Express:

Dijete treba odgajati roditelj, a ne igrice

Zagreba?ki psihijatar Davor Moravek za Metro Express govori o negativnim i pozitivnim stranama interneta

Odmorite se od virtualnog svijeta

Izgubljenost u svijetu koji se neprestano mijenja može dovesti do otu?enja,što je put u stres i psihi?ke poreme?aje.

Zbog toga je uvijek korisno slijediti ‘nit vodilju’ i izabrati ono što nam je uistinu korisno. Jer ako pretjerujemo u bilo ?emu, to može naškoditi našem životu. Na?ite vremena za odmor, pa tako i od ‘virtualne stvarnosti’, kaže Moravek

S Davorom Moravekom, cijenjenim zagreba?kim psihijatrom i magistrom medicinskih znanosti, koji je u svojoj dugogodišnjoj karijeri radio s velikim imenima poput Branka Langa i Vlatka Thallera, porazgovarali smo o sveprisutnom internetu, njegovom utjecaju na budu?e generacije, prednostima i manama te predvi?anjima svjetskih stru?njaka da ?e za nekoliko godina virtualni svijet zamijeniti stvarni.

• Koliko u Hrvatskoj možemo pri?ati o ovisnosti o internetu?

- Prvenstveno, ne radi se o ovisnosti u klasi?nom smislu, ve? više opsesivno - kompulzivnom ponašanju koje je vezano uz pojedine internetske servise. Može se govoriti o opsesivnom gledanju videouradaka, koje može biti sli?no, ako ne i isto kao opsesivno gledanje televizije ili pak opsesivno korištenje pornografskih sadržaja, no naj?eš?e se govori o opsesivnom korištenju ‘socijalnih mreža’u koje spadaju chat-grupe, mrežne igrice itd. Zbog njihovog pretjeranog korištenja dolazi do poreme?aja u socijalnom funkcioniranju u stvarnom životu. Procjene su dosad pretežno bile u nesustavnim istraživanjima, no za o?ekivati je da ?e ukupno vrijeme provedeno ‘online’ rasti. Samim time ?e porasti i broj onih koji imaju problem. No, problem ne raste s dužim korištenjem – manifestacije su naj?eš?e vidljive kod relativno novih korisnika.

Kobni ‘World of Wordcraft’

• Jesu li vama kao stru?njaku poznati slu?ajevi ovisnika o internetu?

- Malen je broj onih koji su tražili konkretnu stru?nu pomo?. U jednom primjeru, u dobi od 15-16 godina, pokazao se da se radilo o osobi u ranoj fazi endogenog psihoti?noga poreme?aja, dakle ozbiljne psihi?ke bolesti koja se manifestirala povla?enjem u sebe i fobijom od kontakata s osobama u stvarnom svijetu.

Drugi primjer vezan je uz zanemarivanje akademskih obaveza. Naime, u dobi od 20 godina, osoba je u potpunosti zanemarila studij i cijelo vrijeme igrala kompjutorsku igru ‘World of Wordcraft’.

• Koja je skupina ljudi najizloženija riziku da postane ‘internetomanijak’?

- Osobe koje i ina?e u strukturi osobnosti imaju neki zna?ajniji, makar latentni duševni poreme?aj .

Sredovje?ne doma?ice s depresivnim poreme?ajem u prvim su studijama bile prva rizi?na skupina, i to za razne ‘chat’ mreže. No to se proširilo i na mla?e, kad im je taj vid zabave postao dostupniji.

Svakako da i osobe s fobijama, prvenstveno socijalnim, mogu u svoja ?etiri zida ostati zatvorene i imati privid ‘normalnosti’ uz svakodnevno druženje ‘online’. Chat-programi i op?enito taj vid ovisnosti ipak gubi na popularnosti jer nove tehnologije, i to uglavnom audio i video komunikacija, sve više zaokupljaju ljude. Interaktivni sadržaji su adiktivniji pa se prekomjerna uporaba vi?a po forumima, blogovima, u traženju informacija, a potencijalnu opasnost predstavljaju i kompjutorske igrice. No je li to izvan opsesivnosti igranja istih igara kroz drugi medij? Tehnologija, naime, slijedi trendove korisnika, te se valja upitati ima li zna?ajnije razlike u tome igra li se primjerice šah u parku ili na online forumu.

• S obzirom na stil života kojim živimo, smatrate li da ?e virtualni svijet za nekoliko godina zamijeniti stvarni?

-Virtualni svjetovi su interesno povezane grupe - lakše je nai?i na istomišljenike.

Problem je ako u grupi istomišljenika nema kreativnog sadržaja, ve? se samo gubi vrijeme u konzumeristi?kom preobilju informacija. U kolikoj ?e mjeri zamijeniti sadašnji stil života, ovisi o tome koliko ?e naše, zapadno društvo biti ‘bolesno’, odnosno do koje ?e mjere napredovati društveno otu?enje.

Nije problem korištenje virtualnog svijeta u poslovne, pa ?ak ni u marketinške svrhe, problem je korištenje virtualnih mreža kao isklju?ive zamjene za standardne socijalne kontakte. jer to dovodi do pojave sve površnijih i pli?ih poznanstava i zanemarivanja prijateljstva u klasi?nom smislu. Isti proces ve? je zapo?eo putem prevelikog korištenja telefonskih usluga koje zamjenjuju dotadašnja druženja. Audiovizualna komunikacija polako se seli na internet, u svim svojim interakcijama.

• Po vašem mišljenju, koje podru?je na internetu najviše mami ljude?

- Igrice u virtualnim svjetovima imaju sve navedeno - chat, forum, igrice. Jako je ‘popularna’ još i pornografija.

Mogu?i epilepti?ki napadaji

• Smatrate li da bi roditelji svojoj djeci trebali ograni?iti vrijeme provedeno za ra?unalom?

- Svakako. Treba strogo ograni?iti vrijeme pred ra?unalom koje nema akademsku svrhu, kao što bi trebalo ograni?iti vrijeme pred upaljenim TV ekranima, uz odabir sadržaja primjerenih dobi. Prevelika izloženost brzim i agresivnim igricama, kao i izloženost agresivnim crtanim filmovima i sli?nim sadržajima, može kod djece potencirati hiperaktivni poreme?aj, a u težim slu?ajevima opisane su i ozbiljnije smetnje kao što su epilepti?ki napadaji. Dijete treba provoditi vrijeme u interakciji s odraslima, a ne da mu kompjutorska igrica bude zamjena za razgovor.

Ukratko, dijete trebaju odgajati roditelji, a ne televizija ili razne igrice.

IN

Razgovor vodila: IVA NOVAK

Izvor:

Metro Express, Zagreb 17.8.2007 strana 4

Online PDF verzija:

http://metropoint.metro.lu/20070817_Zagreb.pdf

Da damo nekoliko napomena o wikipediji: što ona dugoro?no može prouzro?iti na kreativnost autora? Ukoliko je netko bio autor koji se je trudio u znatnoj mjeri poboljšati ?lanke na wiki, nakon niza napada pojedinaca koji su “administratori” može doživiti tipi?ni - bulling. Problem je što “demokracija ?arapka” (socketpuppet) daje snagu odre?enoj kliki (da li bi se moglo re?i kabali, kako impliciraju neki kriti?ari) da napada nove “mete” i uklanja ih jednog po jednog. Velik broj ?lanaka nastao je radom velikog broja volontera koji se nakon nekog vremena, možda godinu ili više, na?u u situaciji da moraju braniti svoje ?lanke od niza napada. Vandalizam je pritom najmanji problem. Ve?i problem je kad imaš stav - pobuniš se na o?iglednu nepravdu, uz peer to peer proces koji ne da se poti?e, ve? se prakti?ki ignorira. Stalno promjenjiva istina - upravo onako kako je to Orvell opisao u svojoj 1984 - omogu?ava da se ne?iji doprinos sakrije i naravno, nakon nekog vremena, kad više nitko ne gleda - to nestaje. Upravo kao i Staljinovi suradnici sa partijskih fotografija.

I kona?no, kako se sve više materjala stavlja pod “GNU” licencu, tako prakti?ki nitko više nema kontrolu niti nad onim što je napisao, i pitanje je da li uop?e nakon toga može pisati ako je citirao sam sebe ( i svoj teškom mukom uložen trud) a da mu to ne uzmu i ako je spomenut i ma jedan pasus, citiran makar jedan ?lanak sa wikipedije, tada je sasvim mogu?e da se tuma?i da je sve što je nakon toga napisano - u biti u vlasništvu wikipedije!

Da li pretjerujem? Pogledajte licen?ne uvijete. Dobra ideja da se mogu kolaborativno napisati upute za korištenje nekog GNU programa vrlo se lako mogu izvrnuti na vrlo zanimljive na?ine.

Izvrdanje pravila na na?in da su samo mediokriteti u pravu - dugoro?no može dovesti do apatije i - gubitka osnovnog kreativnog poticaja, a to je priznanje rada.

Kompleksno pitanje kolaborativnosti tako razdvaja ljude na one koji imaju prava - i one koji ih nemaju, ?ak nemaju pravo ni na prenošenje svog mišljenja drugima.

Brojni su primjeri moralnog zlostavljanja, no koji je lijek?

Wiki softver je izvrsna ideja. Nužnost peer to peer recenzije ukazuje na potrebu stvaranja interesnih grupa oko - radnih verzija nekog teksta. Nakon nekog vremena potrebno je “zatvarati” odre?ene projekte - i publicirati ih. U formi verzije.

Vrlo je vjerovatno da ?e u dogledno vrijeme sve više porasti broj nezavisnih skupina, te možemo o?ekivati da ?e ulaz u te skupine i?i po sistemu pozivnica.

Kako raste broj nezadovoljnika sustavom (žalbe na dvoli?nost i sli?no tek su kap koja preliva ?ašu) tako možemo o?ekivati sve ve?i diverzicitet.

No imamo još jedan veliki problem - a to je da novinari jednostavno obožavaju pojednostavljenja. Tako dobivamo vrlo zanimljivi konglomerat mediji - GNU tekstovi - wiki-kontrolirane informacije.

Da li bi ja, ukoliko je novinar na bilo koji na?in citirao wikipediju, mogao koristiti novinske ?lanke pod GNU uvjetima? Te da lijepo tužim recimo novinskog izdava?a jer je stavio copyright na novine, a u njima se nalazi jedan pasus prepisan sa wikipedije?

Razmislite malo i o tom problemu.

A ako želite nešto kreativno pisati u wiki formi, evo jedan zgodan popis Wiki Engines

Kvalitetu reference u sustavu otvorenog koda svakako je teško kontrolirati. Naime, vrlo velik utjecaj koji ima wiki na kulturno definiranje mladih, vrlo dobro ilustrira ?lanak u tjedniku Globus, br. 858 od 16.5.2007 pod naslovom “DOSSIER: DJECA DIGITALNOG DOBA” str. 104 gdje u uredni?koj opremi izme?u ostalog stoji:

Današnji sedmogodišnjaci više ne žele u?iti u školi jer su superiorni i školi i nastavnicima

U samom ?lanku se opisuju osobine “generacije Y” (što sedmogodišnjaci svakako nisu) te se izme?u ostalog navodi “multitasking” (istovremeno brljanje po Playstation, mobitelu, kompjutoru i što sve ne) a u razgovor jedno dijete navodi “vrlo ?esto ?itam Wikipediju”.

Dakle, wiki je dobra referenca za u?enje jednog sedmogodišnjaka…

Ali ako je nešto dovoljno dobro za sedmogodišnjaka, da li je to dovoljno dobra referenca? Odnosno, pojednostavljenja koja nastaju guglanjem, pretežno kroz web stranice koje su se ovim sustavom nametnule, da li su dostatni izvor kvalitetnog znanja ili je to tek jedan od vidova duhovnog osiromašenja koji se o?ituje u fragmentaciji i hiperaktivnosti?

Preobilje nisko filtriranih sadržaja koji su nametnuti kroz popularne komercijalizirane medije, a wikipedija postaje uz svoje ure?iva?ke politike upravo to, postaje na kraju izvorište pseudoznanja.

Naravno da u ukupnom fundusu ljudskih aktivnosti postoje i “prve laste” razumnijeg pristupa. Jedan od takvih primjera je svakako Project Citizentrum. Ovdje postoji postupak odobravanja, dakle recenziranja koji mogu obaviti samo stru?njaci u odre?enom podru?ju.

Biti urednik je svakako odgovorna funkcija. No zašto je ovaj projekt uop?e odredio ova, na prvo pogled kru?a pravila? Odgovor se nalazi duboko kategorijama Encyclopaedia Dramatica, koja na “zabavan” na?in opisuje pojedine fenomene (gluposti) u suvremenoj psihologiji interneta. To izaziva niz reakcija. Primjerice, Wiki Edit Drama je fenomen brzih izmjena na tekstu koji vrše suprotstavljene strane. Po?esto to završava izbacivanjem sudionika, zabranom pisanja - a naj?eš?e se radi o minornim stvarima. No ipak, da li uvijek minornim? Onaj koji arbitrira i voli da je sve “u redu” sbpkultura E.D. naziva Bureaucratic Fuck (na našem nešto kao birokratsko govno). Postavljamo si pitanje - koja su to pravila koja se implementiraju? NPOV - neutralna pozicija? E.D o tome ima svoje mišljenje… i kad bolje razmislimo, NPOV primjerice za problem “da li se zemlja vrti oko sunca ili obrnuto” bi bio vrlo zanimljiv. Pogotovo ako bi se pitalo Kopernikove suvremenike. Da su tada imali “wiki”, vjerovatno bi ve?ina njih glasala “speed delete” pa ako bi (dva tri) tipa koja zavre?uju loma?u jer vrije?aju osje?aje naroda ipak insistirali na ?lanku “zemlja se okre?e oko sunca” tada bi se taj ?lanak izbrisao “demokratskim putem”. Kako se primjenjuje sila, može se vidjeti ovdje.

I tu dolazimo do uistinu bitnog problema - koje su reference urednika? U biti, wiki projekti proglase urednicima ?esto tipove sa (nedovršenom) srednjom školom, koji imaju osobinu upornosti da rade male izmjene na tekstovima, sa nikim se ne zamjere (ne bi se štel mješat politika) te su svima “na usluzi” (mogu li vam se zavu?i malo) dok ne dobiju mo?. A tada ti 17 godišnjaci, kako to tvrdi opozicija po navedenim stranicama, dobijaju pravo za krojenje znanstvene istine u enciklopediji. Tako da ako ne želiš u?i u beskrajna prepucavanja, ako si uistinu stru?njak, radije odeš i pišeš negdje drugdje. Pod svojim imenom, a ne skrivaju?i se u grupi 1000 autora nekog teksta.

Jer istina ima ime. Treba stati sa svojim imenom. Citizentrum stoga insistira na imenu, i urednik treba imati ime - a kona?no, nismo li osobe a ne dio mehani?kog koda koji se “permanentno prepravlja” tako da na kraju - nitko ne gratificira tvoj doprinos ukoliko nisi to ?inio samo da bi napredovao u nekoj hijerarhiji?

U svakom slu?aju, ako je kriterij popularnost, wiki projekti postupno osvajaju.. što?

Pogledajte ovaj ?lanak: Why Does Wikipedia Suck on Science?

Zanimljiv mi je i ovaj komentar:

Wikipedia sucks for deleting stuff, for failing to delete stuff, for taking action in a dictatorial manner without allowing debate, for engaging in too much time-wasting debate instead of useful action, for being too fascistic, for being too anarchistic, for being too highbrow, too lowbrow, too middlebrow, too left-wing, too right-wing, too pro-American, too anti-American, too academic, too anti-academic, too pop-cultural and too anti-pop-cultural; for airing too much dirty laundry in public, for trying to shove its flaws under the carpet; because it’s an unstoppable juggernaut, because it’s an unstable mess that’s about to collapse; it’s capitalist, it’s communist; Jimbo screws it up by exercising his personal whims, Jimbo is a do-nothing figurehead who refuses to act at all; critics get harrassed, critics get ignored; people get banned unfairly, people don’t get banned who deserve it; its mailing lists and IRC rooms have nothing but idle, pointless, off-topic chitchat; its mailing lists and IRC rooms are where all the important policy decisions get made to the exclusion of people who participate on the actual discussion pages.

Što je tu tako fascinantno? U na?elu, svatko može nešto napisati. No kvaliteta nekog editiranog teksta je svakako - u recenzijama. Naime, postoji jedan “mali” problem sa wiki projektima - tko je taj tko može biti validni recenzent?

“The truth was there three revisions ago”, zgodna je poštapalica wikitruth.info , no pitanje je u kojoj se to mjeri odnosi na znanost. Kompleksna pitanje ?esto zanimaju ljude koji su za to zainteresirani. No da li su objektivni? U biti, oko “znanstvenih” definicija ?eš?e se zanimaju “znanstvenici” pa je problem manji.

I ako uistinu želite popraviti neki ?lanak, jer znate dosta o problemu, razmislite prvo o ovome:

A Vital Decision 

You have two choices, at this juncture. You can come to the horrifying conclusion that Wikipedia’s open-editing rule means that not only can people work together to improve it, they can also sit around masturbating out jargon and acting like school marms on everyone else who is trying to help. You can check the bookmarks on your browser, find some pornography, and blow out of Wikipedia’s editing window as fast as you can. Check on Wikipedia’s entries every once in a while, take away the basic facts, don’t get hung up on it, and stick to places where shit makes sense. 

Stranice su u fazi dorade. Pokušavam prevesti su?elje, kao i izvesti druga podešavanja. Javite mi ukoliko imate neke sugestije ili primjedbe. Hvala unaprijed na razumijevanju.

Kako posti?i da tekst postane prvi na google po odre?enoj frazi? Meni je to uspjelo, i to sa jednom frazom opisanom u prethodnom tekstu. Google fraza “hrpa bezveznjaka” sada upu?uje kao prvi rezultat - na moju stranicu i nižepotpisni tekst. Koli?ina truda koji je bio uložen je minimalan -sapienti sat.

Prou?avao sam malo literaturu - osobito mi je zanimljiv rad Clifford Tatum-a, Deconstructing Google bombs: A breach of symbolic power or just a goofy prunk?

osnovna definicija:

Google bombing is a collective hyperlinking strategy intended to change the search results of a specific term or phrase.

Zanimljivi su opisi dva slu?aja - dekonstrukcija fraze u slu?aju usmjeravanja na stranice politi?ara, gdje je istraživa? utvrdio da su brojni blogovi pokušavali usmjeriti na druge stranice (tako?er politi?ara) te razli?ite taktike koje su pritom korištene.

Drugi slu?aj u biti opisuje inžinjering koji koristi page rank, te manje - više komercijalnu strategiju koja se koristi u ovom slu?aju u politi?ke svrhe. Vrlo znanstveni pristup problemu - metodologija u svrhu manipulacije.

Za kraj mali dokaz - trenutno guglersko pozicioniranje:

Na prvi pogled, po?elo je kao Google bombing. pojam “hrpa bezveznjaka” imao je na prvom mjestu stranice vlade RH. 

Onda je krenulo. Svaki živi portal (?ini mi se prvi index.hr) napisali su o tome svoj teksti?. Pa su se tada oni po?eli pojavljivati na tom pojmu, gdje google trenutno prijazuje 989 rezultata.  I sad se ja pitam - ta hrpetina bezveznjaka, da li je to vlada ili je to možda - hrpa bezveznih novinara na portalima?