FilmTvBlog komentira. I on zna, što je dobar film, a što je onaj… drugi:
Ako odrežete nerealna tinejdžerska preseravanja i mnoštvo o?itih gluposti, dobijete pri?u nabijenu pateti?nim patriotizmom koju je napisao maloljetni pijani vepar s down sindromom.
Opširnije o tome:
Da damo nekoliko napomena o wikipediji: što ona dugoro?no može prouzro?iti na kreativnost autora? Ukoliko je netko bio autor koji se je trudio u znatnoj mjeri poboljšati ?lanke na wiki, nakon niza napada pojedinaca koji su “administratori” može doživiti tipi?ni – bulling. Problem je što “demokracija ?arapka” (socketpuppet) daje snagu odre?enoj kliki (da li bi se moglo re?i kabali, kako impliciraju neki kriti?ari) da napada nove “mete” i uklanja ih jednog po jednog. Velik broj ?lanaka nastao je radom velikog broja volontera koji se nakon nekog vremena, možda godinu ili više, na?u u situaciji da moraju braniti svoje ?lanke od niza napada. Vandalizam je pritom najmanji problem. Ve?i problem je kad imaš stav – pobuniš se na o?iglednu nepravdu, uz peer to peer proces koji ne da se poti?e, ve? se prakti?ki ignorira. Stalno promjenjiva istina – upravo onako kako je to Orvell opisao u svojoj 1984 – omogu?ava da se ne?iji doprinos sakrije i naravno, nakon nekog vremena, kad više nitko ne gleda – to nestaje. Upravo kao i Staljinovi suradnici sa partijskih fotografija.
I kona?no, kako se sve više materjala stavlja pod “GNU” licencu, tako prakti?ki nitko više nema kontrolu niti nad onim što je napisao, i pitanje je da li uop?e nakon toga može pisati ako je citirao sam sebe ( i svoj teškom mukom uložen trud) a da mu to ne uzmu i ako je spomenut i ma jedan pasus, citiran makar jedan ?lanak sa wikipedije, tada je sasvim mogu?e da se tuma?i da je sve što je nakon toga napisano – u biti u vlasništvu wikipedije!
Da li pretjerujem? Pogledajte licen?ne uvijete. Dobra ideja da se mogu kolaborativno napisati upute za korištenje nekog GNU programa vrlo se lako mogu izvrnuti na vrlo zanimljive na?ine.
Izvrdanje pravila na na?in da su samo mediokriteti u pravu – dugoro?no može dovesti do apatije i – gubitka osnovnog kreativnog poticaja, a to je priznanje rada.
Kompleksno pitanje kolaborativnosti tako razdvaja ljude na one koji imaju prava – i one koji ih nemaju, ?ak nemaju pravo ni na prenošenje svog mišljenja drugima.
Brojni su primjeri moralnog zlostavljanja, no koji je lijek?
Wiki softver je izvrsna ideja. Nužnost peer to peer recenzije ukazuje na potrebu stvaranja interesnih grupa oko – radnih verzija nekog teksta. Nakon nekog vremena potrebno je “zatvarati” odre?ene projekte – i publicirati ih. U formi verzije.
Vrlo je vjerovatno da ?e u dogledno vrijeme sve više porasti broj nezavisnih skupina, te možemo o?ekivati da ?e ulaz u te skupine i?i po sistemu pozivnica.
Kako raste broj nezadovoljnika sustavom (žalbe na dvoli?nost i sli?no tek su kap koja preliva ?ašu) tako možemo o?ekivati sve ve?i diverzicitet.
No imamo još jedan veliki problem – a to je da novinari jednostavno obožavaju pojednostavljenja. Tako dobivamo vrlo zanimljivi konglomerat mediji – GNU tekstovi – wiki-kontrolirane informacije.
Da li bi ja, ukoliko je novinar na bilo koji na?in citirao wikipediju, mogao koristiti novinske ?lanke pod GNU uvjetima? Te da lijepo tužim recimo novinskog izdava?a jer je stavio copyright na novine, a u njima se nalazi jedan pasus prepisan sa wikipedije?
Razmislite malo i o tom problemu.
A ako želite nešto kreativno pisati u wiki formi, evo jedan zgodan popis Wiki Engines
Kvalitetu reference u sustavu otvorenog koda svakako je teško kontrolirati. Naime, vrlo velik utjecaj koji ima wiki na kulturno definiranje mladih, vrlo dobro ilustrira ?lanak u tjedniku Globus, br. 858 od 16.5.2007 pod naslovom “DOSSIER: DJECA DIGITALNOG DOBA” str. 104 gdje u uredni?koj opremi izme?u ostalog stoji:
Današnji sedmogodišnjaci više ne žele u?iti u školi jer su superiorni i školi i nastavnicima
U samom ?lanku se opisuju osobine “generacije Y” (što sedmogodišnjaci svakako nisu) te se izme?u ostalog navodi “multitasking” (istovremeno brljanje po Playstation, mobitelu, kompjutoru i što sve ne) a u razgovor jedno dijete navodi “vrlo ?esto ?itam Wikipediju”.
Dakle, wiki je dobra referenca za u?enje jednog sedmogodišnjaka…
Ali ako je nešto dovoljno dobro za sedmogodišnjaka, da li je to dovoljno dobra referenca? Odnosno, pojednostavljenja koja nastaju guglanjem, pretežno kroz web stranice koje su se ovim sustavom nametnule, da li su dostatni izvor kvalitetnog znanja ili je to tek jedan od vidova duhovnog osiromašenja koji se o?ituje u fragmentaciji i hiperaktivnosti?
Preobilje nisko filtriranih sadržaja koji su nametnuti kroz popularne komercijalizirane medije, a wikipedija postaje uz svoje ure?iva?ke politike upravo to, postaje na kraju izvorište pseudoznanja.
Naravno da u ukupnom fundusu ljudskih aktivnosti postoje i “prve laste” razumnijeg pristupa. Jedan od takvih primjera je svakako Project Citizentrum. Ovdje postoji postupak odobravanja, dakle recenziranja koji mogu obaviti samo stru?njaci u odre?enom podru?ju.
Biti urednik je svakako odgovorna funkcija. No zašto je ovaj projekt uop?e odredio ova, na prvo pogled kru?a pravila? Odgovor se nalazi duboko kategorijama Encyclopaedia Dramatica, koja na “zabavan” na?in opisuje pojedine fenomene (gluposti) u suvremenoj psihologiji interneta. To izaziva niz reakcija. Primjerice, Wiki Edit Drama je fenomen brzih izmjena na tekstu koji vrše suprotstavljene strane. Po?esto to završava izbacivanjem sudionika, zabranom pisanja – a naj?eš?e se radi o minornim stvarima. No ipak, da li uvijek minornim? Onaj koji arbitrira i voli da je sve “u redu” sbpkultura E.D. naziva Bureaucratic Fuck (na našem nešto kao birokratsko govno). Postavljamo si pitanje – koja su to pravila koja se implementiraju? NPOV – neutralna pozicija? E.D o tome ima svoje mišljenje… i kad bolje razmislimo, NPOV primjerice za problem “da li se zemlja vrti oko sunca ili obrnuto” bi bio vrlo zanimljiv. Pogotovo ako bi se pitalo Kopernikove suvremenike. Da su tada imali “wiki”, vjerovatno bi ve?ina njih glasala “speed delete” pa ako bi (dva tri) tipa koja zavre?uju loma?u jer vrije?aju osje?aje naroda ipak insistirali na ?lanku “zemlja se okre?e oko sunca” tada bi se taj ?lanak izbrisao “demokratskim putem”. Kako se primjenjuje sila, može se vidjeti ovdje.
I tu dolazimo do uistinu bitnog problema – koje su reference urednika? U biti, wiki projekti proglase urednicima ?esto tipove sa (nedovršenom) srednjom školom, koji imaju osobinu upornosti da rade male izmjene na tekstovima, sa nikim se ne zamjere (ne bi se štel mješat politika) te su svima “na usluzi” (mogu li vam se zavu?i malo) dok ne dobiju mo?. A tada ti 17 godišnjaci, kako to tvrdi opozicija po navedenim stranicama, dobijaju pravo za krojenje znanstvene istine u enciklopediji. Tako da ako ne želiš u?i u beskrajna prepucavanja, ako si uistinu stru?njak, radije odeš i pišeš negdje drugdje. Pod svojim imenom, a ne skrivaju?i se u grupi 1000 autora nekog teksta.
Jer istina ima ime. Treba stati sa svojim imenom. Citizentrum stoga insistira na imenu, i urednik treba imati ime – a kona?no, nismo li osobe a ne dio mehani?kog koda koji se “permanentno prepravlja” tako da na kraju – nitko ne gratificira tvoj doprinos ukoliko nisi to ?inio samo da bi napredovao u nekoj hijerarhiji?
U svakom slu?aju, ako je kriterij popularnost, wiki projekti postupno osvajaju.. što?
Pogledajte ovaj ?lanak: Why Does Wikipedia Suck on Science?
Zanimljiv mi je i ovaj komentar:
Wikipedia sucks for deleting stuff, for failing to delete stuff, for taking action in a dictatorial manner without allowing debate, for engaging in too much time-wasting debate instead of useful action, for being too fascistic, for being too anarchistic, for being too highbrow, too lowbrow, too middlebrow, too left-wing, too right-wing, too pro-American, too anti-American, too academic, too anti-academic, too pop-cultural and too anti-pop-cultural; for airing too much dirty laundry in public, for trying to shove its flaws under the carpet; because it’s an unstoppable juggernaut, because it’s an unstable mess that’s about to collapse; it’s capitalist, it’s communist; Jimbo screws it up by exercising his personal whims, Jimbo is a do-nothing figurehead who refuses to act at all; critics get harrassed, critics get ignored; people get banned unfairly, people don’t get banned who deserve it; its mailing lists and IRC rooms have nothing but idle, pointless, off-topic chitchat; its mailing lists and IRC rooms are where all the important policy decisions get made to the exclusion of people who participate on the actual discussion pages.
Što je tu tako fascinantno? U na?elu, svatko može nešto napisati. No kvaliteta nekog editiranog teksta je svakako – u recenzijama. Naime, postoji jedan “mali” problem sa wiki projektima – tko je taj tko može biti validni recenzent?
“The truth was there three revisions ago”, zgodna je poštapalica wikitruth.info , no pitanje je u kojoj se to mjeri odnosi na znanost. Kompleksna pitanje ?esto zanimaju ljude koji su za to zainteresirani. No da li su objektivni? U biti, oko “znanstvenih” definicija ?eš?e se zanimaju “znanstvenici” pa je problem manji.
I ako uistinu želite popraviti neki ?lanak, jer znate dosta o problemu, razmislite prvo o ovome:
You have two choices, at this juncture. You can come to the horrifying conclusion that Wikipedia’s open-editing rule means that not only can people work together to improve it, they can also sit around masturbating out jargon and acting like school marms on everyone else who is trying to help. You can check the bookmarks on your browser, find some pornography, and blow out of Wikipedia’s editing window as fast as you can. Check on Wikipedia’s entries every once in a while, take away the basic facts, don’t get hung up on it, and stick to places where shit makes sense.
Lisinski nam ?esto prire?uje nesvakidašnje koncerte. Filmska glazba dobar je uvod u kulturu slušanja klasi?ne glazbe, jer su popularni filmski serijali inspirativni i mla?im slušateljima. Ovaj put došao je na red John Williams u serijalu filmova o malom ?arobnjaku.
Dinko Appelt je suvereno prihvatio i relativno zahtjevnije dionice.
Izbor glazbenih tema uz popratnu “lokaliziranu” školu ?arobnjaštva u koju se uklju?uje publika daje dojam da je cijeli program zamišljen za mla?u djecu.
Ipak, sve u svemu, sat vremena glazbe i multimedijalne prezentacije ostavile su simpati?an dojam.
Faktografija:
GLAZBA IZ FILMOVA O HARRYJU POTTERU
?arolija Johna Williamsa
ZAGREBA?KA FILHARMONIJA, dirigent: DINKO APPELT, redateljica: DORA RUŽDJAK-PODOLSKI
Produkcija ZF, HGM i Doga?aji. Produkcijski consulting: M.G. Taylor.
U vrijeme kad blogeri odlaze u novinare, a novinari blogaju, za promjenu pro?itajte nešto pismeno. Evo ponovno, ovaj put na novoj adresi i u ušminkanom novom Clitorela 2.0 blogu možemo ?itati pri?e i dogodovštine koje ?e nas dovesti do usijanja…
stoga svi na
Do?i u veliku zagreba?ku bolnicu i parkirati se je velika muka. Obi?no vas zaustave “na rampi” i upute da se “proše?ete malo” sa svojim limenim ljubimcom i parkirate ga “malo dalje niz ulicu”. Postoje bolni?ka parkirališta, ali su uvijek zauzeta (pa moraju negdje doktori parkirati) te je sve to nekakva povuci – potegni situacija.
U svom iskrenom postu, Davorko Vidovi?, koji nije bahat ve? se sam brine o svom zdravlju (a ne voze ga sa crveno – plavim svjetlima) sa svima nama je podijelio svoju stvarnu muku na svom blogu. ?ovjek porastao u mojim o?ima!
U biti, zanimljivo je gledati kako dobre bolnice imaju šanse postati još bolje jer su za njih spremni lobirati – njihovi pacijenti. Dakle, tko uspije (iz)lije?iti nekog utjecajnog – ima šanse i preživjeti kao ekonomska institucija.
Napisao sam ?ovjeku rješenje ne samo njegovog parkiranja blizu KBC Zagreb, ve? kako je stvar krajnje jednostavna i jako malo košta, evo da to podjelim sa svima (tko voli, neka lobira, može uzeti sve lovorike meni nije važno jer mi “ni iz ?epa ni u ?ep”)
Umjesto da se grade nekakve hale za parkiranje, mogu se za vanjske pacijente izgraditi parkiralista negdje drugdje, ili neka se parkiraju recimo kod Dinamovog stadiona, a nakon toga GRAD (koji vodi SDP) organizira JAVNI I BESPLATNI prevoz od tamo do bolnice, SVAKIH 5 MINUTA (a ne kako je sada jedan mali kombi svakih pola sata). I onda bi se i VIP pacijenti kao vi mozda odlucili koristiti takav prijevoz… ali ovoga se nitko jos nije sjetio, jer je prejednostavno.
Bit ove ideje je jednostavno u tome da se ne stvaraju novi resursi (parkiralište) ve? da se poboljša iskoristivost postoje?ih (parkirališta kod gradskog stadiona). Za stadion parkirališta trebaju vikendom, a za bolnicu preko radnog tjedna, a uz stadion tada postoji “višak vrijednosti” koja samo ?eka za što ?e biti iskorištena.
Umjesto da smo podložni konzumerizmu, razmišljajmo o reciklaži… postoje?ih resursa.
Ponekad nije loše pro?itati poneku staru vijest – pogotovo ako se traže korjeni korupcije. Zemlje u razvoju imaju razli?ite navike od “zapadnog svijeta” ali svi vole – besplatni ru?ak. Dok primjerice u Sjedinjenim državama marketinški stru?njaci nose besplatne uzorke lijekova a povrh toga – kutiju sa krafnama (donuts) kad krenemo isto?nije – pokloni su puno konkretniji. Free Market freebies je zanimljiv ?lanak o pravom licu korupcije – gdje slobodno tržište i neregulirana pravila omogu?uju da doktori prime poklonee najrazli?itije vrste - dok se na zapadu dobivaju primjerice egzoti?na putovanja (u neke toplice) koje se skrivaju pod krinkom “kongresa”, skandali su poznati oko djeljenja karata za nogometne utakmice pa ?ak i gotovina. Isto?no, u Nepalu, djele se pokloni u vidu hladnjaka, televizora i naravno – gotovina. A u Turskoj se ponekad ide i dalje - uz hladnjake, televizore i novac na ponudi su i – prostitutke.
Postoji još jedno zanimljivo podru?je – takozvana faza IV istraživanja, nakon odobrenja lijeka. To je istraživanje gdje plate doktoru za propisivanje lijeka – naravno uz minimalni znanstveni doprinos, naj?eš?e bez objavljivanja rezultata. To se ponekad smatra marketinškim strategijama. U Turskoj, Kanadi ili Sjedinjenim Državama, neki doktori su na taj na?in zaradili po 1000 dolara – samo zato što su uveli odre?eni broj ljudi na tretman pojedinim lijekom.
The scientific value of such data is highly suspect… [and] once the patient is hooked on the drug they have to go to the drugstore and buy it.’
Dakle, navikne se pacijenta na lijek, koji on mora nakon toga i?i kupiti.
I gdje je tu benefit?
Cijeli ?lanak:
Savjest je osobni izri?aj samosvjesnosti odnosa pojedinca i društva. Prihva?anje društvenih normi “iznutra” predstavlja najbolji odnos prisile i stabilizacije društvenih odnosa.
Savjest je izbor, kojim se ugra?ujemo u društvene odnose. Pozivaju?i drugog na savjesnost, name?emo mu svoju, kolektivnu volju.
Podsvjesni element koji formira savjest je svakako strah od kazne. U odnosu «zlo?ina i kazne» kriti?ni ?imbenik društvene preobrazbe kažnjenog je upravo savjest.
Kompletan tekst koji je poslužio kao predložak za ?lanak na wikipediji, možete pro?itati u ovom podcastu.
Prvi dan ljeta. Koncertne priredbe na otvorenom, u sumrak dana i ranu no?. Nakon paklene vru?ine, malo zabave. Ljudi plešu, od 3 do 63, oko Manduševca dok bend svira. Na pozornici svi kockasti, u publici neko skockan, a drugi u kockastom tonu.
Ni prvi dan ljeta nije što je bio, sutra je praznik – a kao da se o?ekuje nešto drugo…
1:0 za organizatore ovih koncerata!
fotoalbum sa koncerta možete pregledati ovdje:
Bad Behavior has blocked 69 access attempts in the last 7 days.