nogomet
18.06.2006. 22:05
Ovih dana je nogomet nemogu?e izbje?i. Na slici možete vidjeti oma?ijane kupa?e kako prate utakmicu Hrvatska - Japan. Mjesto radnje: Terme Tuhelj, zatvoreni bazen - svi gledaju projekcijsko platno.
Arhiva za ‘kultura’ Kategoriju
Planet Vers
17.06.2006. 9:24Zagreb, 16. lipanj 2006. U zagreba?kom gradskom kazalištu «Trešnja» s po?etkom u 20.00 sati održana je predstava «PLANET VERS», u koreografiji Tamare Savi?evi?, izvedba profesionalnog plesnog ansambla KELKOPE. Predstava je posve?ena “svim ljudima koji su toliko otvoreni da traže balans izme?u muškog i ženskog principa unutar sebe“. Kroz urbano komercijalnu snagu glazbe prou?ava se ispreplitanje muško-ženskih odnosa i energije kroz svaku poru života. Spoj dva planeta, muškog i ženskog, donosi cjelinu koju svi posjedujemo i tražimo u samima sebi. Predstava prati proces individualnog otkrivanja identiteta kroz pokret specifi?an Kelkopama.
Tamara Savi?evi?, komentiraju?i predstavu kaže: “Svi smo mi planet Vers u malom na kojem se odvijaju svakodnevne male borbe u svrhu ostvarivanja vlastitog identiteta. Najljepše, najbolje i najja?e je upravo ono naše ja koje je oslobo?eno krajnosti i otvoreno prema sebi, time što je iskonsko, iskreno, stvarno i postoji.”
Fotoalbum slika sa predstave može se pregledati ovdje:
- Službene stranice ansambla: Kelkope - profesionalni plesni ansambl
Prenosimo kratak video film sa premijere održane 16.6.06 u 20 sati.
Idu?a predstava je 17.6.06 u 20.00.
Izlozba nagradjenih fotografija World Press Photo
23.05.2006. 22:19
Zagreb, 23 svibanj 2006. U Nacionalnoj i sveu?ilišnoj knjižnici otvorena je izložba fotografija World Press Photo.
Ovo je tre?a izložba ovog tradicionalnog natje?aja koja se održava u Zagrebu, a ove godine biti ?e postavljena i u Splitu te Vukovaru.
Kakvi su dojmovi sa izložbe?
Nagra?ene radove možete pogledati u ovoj galeriji, a moj dojam je, osim naravno tehni?ke perfekcije, da su i nadalje vidljivi ovi trendovi:
1. Tema gladi, rata i ljudske bijede slikovnim zapisom putem eminentnih fotografa prili?no lako dopiru do srca gledatelja i ?itatelja. Kako su istakli promotori, jedan od ciljeva upravo im je promicanje civilnog društva.
2. Zapadni svijet prikazan je putem sporta, glamura, no meni osobno svakako zanimljivo - putem zabave “stare dame europe” no na na?in da su primjerice dragulji prikazani od svog iskona u Africi do svoje dekadentne destinacije u Europi. Ovo mi je svakako više nego zanimljiva alegorija.
3. U više nego maestralnom postavu, u rubrici “portreti” možemo gledati 80-90 godišnje veterane II svjetskog rata i portrete pla?enika koji bojuju u Iraku - potpuno drugi svijet, druga generacija, ali portreti svakako upe?atljivi. Ovi potonji - realni.
U biti, fotografija otkriva koliko i skriva. Pri?a pri?u koju želimo ?uti.
Imao sam sasvim slu?ajno priliku neformalno popri?ati sa uvaženim Božom Biškupi?em, koji je izložbu i otvorio. Jednostavan i otvoren ?ovjek kakav on jest, voli fotografiju i sam ju obilato koristi. Na neki na?in vodi svoj foto dnevnik - sa visokim kriterijima dokumentarnosti ali i estetike. Slika podsje?a na trenutak, bolje nego rije?i ili zabilješke.
Hobisti?ka ljubav prema umjetnosti kakva je fotografija, može biti ljubav za cijeli život. Amaterski ali sa dušom, i velik ?ovjek, i svatko od nas “malih” može bilježiti stvarnost. Onakvu kakvom ju želimo vidjeti, onakvu kakvom ju nastojimo sa?uvati.
Na ove izložbe idem redovito, a preporu?am je i vama.
Juropesen
21.05.2006. 2:33Yurovizijska pjesma, pardon Euro Song, kona?no je završen. Osim par djelomi?no slušljivih pjesama, što je trajalo naravno predugo, došao je dalekozanimljiviji dio - glasovanje. Dakle ta SMS manija ima i jednu dobru stranu - vidite kretanje stanovništva u Europi. A kako to? Pa vidite koliko gdje ima dijaspore. Ili koliko koja zemlja ima susjeda koji ?e dati bar 6 do 12 bodova, je li, onako regionalno. Gledao sam to ?udo od prijenosa u jednom multietni?kom društvu. Uglavnom, bio sam jedini hrvat tamo. Neki iz zemalja koje su ispale u polufinalu, a neki su bome uhvatili mobitele da SMS-om obave tu patriotsku dužnost. Sre?om, nije bilo Crnogoraca, oni svoju “pjesmu” biraju sutra. Padale su oklade, ne glede onih strašila koji su pobijedili, i bez ikakvog lokalpatriotskog zanosa (uostalom, kad bi ?uli pjesmu iz njihove zemlje mogli su se samo poklopit po ušima) ve? je tu bilo zanimljivo vidjeti kako na?elno emigrantske zemlje, recimo Turska, dobiva puno bodova iz Nizozemske, Danske,Njema?ke… i tako dalje, a jedna Bosna je jako popularna u nordijskim zemljama - sasvim slu?ajno baš tamo gdje ti ljudi rade i žive. Pa si ti misli da li je taj “izbor” jednostavno pitanje SMS glasa?kog zanosa kad vidiš “naške” ili je stvarno nešto u tome što se i ?ulo. Zanimljivo je da smo u poga?anju jako dobro “znali ” tko to “mora” dati glasove recimo Rusiji ( e da ne bi poslije bilo nismo znali i u cijeloj pri?i dokazalo se da je taj izbor izbor redikula godine. Žao mi je da tu zezanciju nisu do kraja proveli, nego je u biti ispalo da oni “mi smo pobjednici daj nam glas” ekipa koji su imali u biti dobru pjesmu, nisu isplivali na vrh jer to taj izbor “zaslužuje”. REdikul godine - greatest shits of Anglofone glazve je za nama.
poslovnost
17.05.2006. 18:29Sud je dao svoj pravorjek - Ariel je uistinu bio lošiji!
To je istovremeno i demant PR vijesti iz listopada 2004. u kojoj je stojalo:
Ariel koji se nalazi na hrvatskom tržištu zadovoljava visoke standarde kvalitete. Proizvod je optimaliziran uvažavaju?i hrvatsku regulativu i navike potroša?a (kao što su tipovi i prosje?na starost mašina za pranje rublja, na?in pranja i doziranja deterdženta, vrste zaprljanja i vrste materijala), te konkurentno okruženje.
Ipak, mogu?e je da je ova tvrdnja to?na. U pravorjeku stoji ovo:
“Europsko tržište jedinstveno je, ili bi barem takvo trebalo biti”, ustvrdio je sudac Nenad Luki? obrazlažu?i osloba?aju?u nepravomo?nu presudu za Rkmana. Dodao je da je P&G na svoj ugled trebao misliti kada je na tržište plasirao manjkav proizvod, a ne kasnije tužiti Rkmana za klevetu i nanošenje štete ugledu tvrtke.
I završava se ?lanak ovom tezom:
Sudac je prihvatio dokaze obrane, me?u kojima i mišljenje Državnog inspektorata te Kemijskog fakulteta da “Ariel” nije ekološki prihvatljiv zbog ?ega bi na ambalaži morao imati znak mrtve ribe.
Sad se upitajmo: da li je jedna multinacionalna korporacija napravila ” optimaliziran ” proizvod koji je uskla?en sa “prosje?na starost mašina za pranje rublja”?
Pokušajmo to prevesti. Recimo da je u nekoj zemlji prosje?na starost automobila 25 godina. Da li bi to onda trebalo prodavati neki “olovni super” za te oldtajmere ili uvesti regulaciju goriva prema visokim standardima? Ili ako imamo ure?aje za pregled recimo puknu?a kostiju (recimo x-zrake) onda bi sljede?i “konkurentsko okruženje” mogli proizvesti RTG aparate kakve je proizveo još sam Rontgen, pa nek zra?i što zra?i, ali to je konkurentsko okruženje?
Ako je tako, zašto onda ne mogu voziti neki kineski auto koji ?e novi koštati nekih 4000 eura, cakum pakum, ali sa nešto “nižim sigurnosnim standardima”.
Ma nemam ja ništa protiv inferiornog Ariela. Ali da mi se prodaje kao takav - dakle ne kao visoko kvalitetan proizvod, mislim da ga ne platim tako.
Da im je ta kritika naštetila - naštetila je. No moja mama (recimo da je to sintagma) je prestala vjerovati njihovim reklamama za sapunice jednostavno zato što to nije opralo dubinske mrlje.
I ja nakon toga ve? dvije godine nisam kupio niti jedan Ariel proizvod. Povjerenje potroša?a se lako gubi, a ponovno ga ste?i uistinu je teško…
Ropski mentalitet
7.05.2006. 10:07?itam što nam Arco piše o trgovini ljudima. U biti, zanimljivo je zašto bi netko imao ropski mentalitet u cjelosti, zašto bi želio postati robom, odnosno u situaciji u kojoj se na?e - ostao takav. Da li je uistinu žudnja za slobodom emanentna svakome? Ili smo spremni cjenkati se za “bolji život u boljoj zemlji”, te biti uvjereni da nam je to sudbina, bolja od neke druge?
Arco napisa: “Naj?eš?e žrtve su mladi koji putuju po svitu,traže dobar posa u inozemstvu ili se nadaju boljem životu.Ne postoji posebna skupina ljudi odre?ena za trgovinu ljudima,to možemo biti ti i ja,neki direktor,dite,ili neki prosjak…”
Tu vidimo nekoliko stereotipa:
1. mladi ljudi - oni su kao skloni isprobavati. Ali mladi ljudi imaju manje šanse na?i neki “normalni” posao, jer je u našem zapadnom društvu zabranjeno zaposliti jednu normalnu, zdravu i rada spremnu osobu koja ima 14-15 godina na nekom normalnom poslu. Ili je teško. Nekad je bilo sasvim u redu imati recimo bera?a jabuka ili nekog sezonca u toj dobi, ali danas… ili je skupo, ili ti policija sjedne na vrat. Jeftinije je imati roba…
2. Traže dobar posao u inozemstvu - e ta je to?na. Bit je u tome da postoji propaganda o “zemlji dembeliji gdje te?e med i mlijeko” - a ta propaganda se širi naravno putem filmova i televizije. Koji sve ljude pou?avaju “ameri?kom snu” - danas sve više i “europskom snu”. Ova tvornica laži ?ini zapad primamljivim. A istina koju zateknu - da postoje gospodari i oni drugi - kulturni je šok. Ali ništa novo pod suncem…
3. Postoji odre?ena skupina ljudi - to nije direktor, jer je on bogat. Može biti zato?en, ali ne?e imati ropski mentalitet, osim u slu?aju da bude društveno degradiran na poseban na?in…
4. Poseban na?in degradacije je naravno droga za siromašne i naivne - Kokain. Trgovci ljudima rado koriste ovo sredstvo, ina?e na?in kontrole u slamovima, da bi slomili otpor “mlade i naivne”. Kako se javlja seksualna dezinhibicija, odnosno izgube se kriteriji, te žrtve prolaze ?esto grupna silovanja. Znam za jedno 5 slu?ajeva koji su prolazili sli?an proces - a onda je problem bilo dokazati da se uistinu radilo o silovanju, budu?i da su bile - nadrogirane. Tu se javlja osje?aj stida, i najvažnije - srama od povratka u sredinu.
5. Za roba je izuzetno važno da se boji vratiti u slobodu, u sredinu iz koje poti?e. Bez toga, ne može ga se zadržati u ropskom odnosu, jer da bi ponovno postali slobodni - moramo žudjeti za slobodom.
Mrijeti ti ?eš, kad u ideale svoje po?neš sumnjati… re?e SS Kranj?evi?.
Rob je mrtav u duši, dok njegovo tjelo koriste drugi…
Do pobune.
Društvena prisila
6.05.2006. 19:49Gledam neku mamu kako pokušava svoju 9 godišnju curicu odgovoriti od toga da kupi mobitel. Naravno, bezuspješno, jer je dijete pod “peer preassure” iliti pritiskom društva i svekolike škole. Pa mamica kupuje neki ?in?a min?a mobitel od 1200 kuna koji ni ja sebi ne bi kupio jer košta previše para.
E ali u drugom razredu svi, baš svi osim njene male imaju mobitel!
Pa mora dijete lijepo imati to ?udo da šalje MMS-ove i da glasa po nekim anketama (6 kuna) ili skida slikice (10 kuna) umjesto da mobitel koristi normalno - da ga mama zove na njega.
Evo ja imam mobitel. Zvonce je bilo isklju?eno zadnjih 4 dana. Dnevno 32 propuštena poziva. I onda? Poslali ste mi poruku na mobitel, vratio sam 3 poziva - ostali šetnja, niste mi bili bitni…
Ali da sam u tre?em osnovne, morao, pazi morao bih se javiti na svaki poziv.
Ili ?e me usranci pazi ovamo, izolirati.
To ti je taj peer preassure - nemaš život. Imaš samo starog konja koji ti pra?a ra?une…
Get a life - isklju?ite to smetalo i uživajte…
Kraljicin dan
27.04.2006. 21:04
Na proslavi Kralji?inog ro?endana koji je organizirao Veleposlanik Kraljevine Nizozemske Lionel Veer i Olga Veer-Schnitker, 27.4.2006 u Galeriji Klovi?evi Dvori organiziran je tradicionalni domjenak.
Ovom prigodom je Janici Kosteli? prire?ena posebna ?ast - nova vrsta tulipana imenovana po njoj.
O jeziku horvatskom
24.04.2006. 19:30U kraljevinah horvatskih… kako to gordo zvu?i. U biti, ono što je zanimljivo danas je ortografija, kao i ?injenica da je to?an izgovor danas teže rekonstruirati. Danas sam prosurfao knjižnicom. Pravom, sa papirnatim knjigama, složenim po kategorijama (roman, strani roman, poezija i to) i abecedno po autorima. Svake knjige po jedan komad - koliko prodava? knjiga obi?no drži. I gledam teme, uvaženih nam književnika hrvatsko - bosanske. Namjerno tako kažem, jer jezik kojem pišu nije onaj, pravopisno silovan, ve? stvarni, životni, narodni. Autori od Sarajeva pa do Pule. A i šire…
Na književnom nam jeziku uglavnom prijevodi, ili oni “nazadni” kunsthistori?ari.
?itani, popularni i u jutarnjem objavljeni - ti pišu tvrdom štokavštinom. Punim novih govornih fraza. Tema rat i pora?e. Sve to gledam, deset godina poslije, i mislim si: O ratu pišete kao što je Nazor pisao 1955. O koliko ste vi daleko od Krležinih djela 1920-tih, koliko ste koplja do sadašnjeg svijeta?
Jezik nam živi u prošlosti, ono što možemo prou?avati su sintagme Radi?evih govora u skupštini Kraljevine Jugoslavije. A korienskoga govora nestalo je u pljuvanjima sredine prošloga stolje?a…
Razmišljam si malo - nekad Glembajevi, danas “Zabranjena Ljubav” i “Ljubav u zale?u”. S time da ovi novi, ne žale za K und K, ve? nam govore tvrdim kontinentalnim engleskim dijalektom. Varijanta gasterbajter engleski…
Ja živim u Zagrebu, nekada u provinciji (županiji) koja je govorila kajkavskim narje?jem. Da napravimo po školama anketu i vidimo koliko djece ima za materinji jezik kajkavski zagreba?ki govor? Ili, dajte mi vi nabrojite koliko je knjiga napisano na kajkavskom zagreba?kom govoru u zadnjih 30 godina?
Ja se u ovom trenu mogu sjetiti dvije - Punoglafka od Traj?evi?a koja je pisana na ?udnoj mješavini slenga i prigorsko - posavskog dijalekta. Naravno da je to nekodificirano, no tako se ne govori u podru?ju grada Zagreba.
A kojim to mi jezikom ovdje govorimo, ako ne štokavskim u kojem mješamo Kaj, Što i u psovkama šta? Jer to su meni sinonimi, ije je više je, ? i ? su manje više isti - što su ostaci dijalektalnosti, no u ukupnom fundusu dijalektalne specifi?nosti predstavljaju tek vrlo uski leksik, te ako na?em “pravu hrvatsku” rije? tada sam sretan.
Silovanje jezika je svakodnevno kad moram dati nešto na lekturu. Naravno, imam blog - tu osim tipfelera (tipografskih grešaka) mogu govoriti onako kako mislim - glede i unato? resursa bez pripreme ivenata.
Naš jezik je prili?no živahan, a kad pratim komentare, pa i one “bloga? ti je supa?” posebice sam sretan jer se radi o prirodnom razvoju jezika i inkorporiranju multilateralnog globalizacijskog fundusa u koriensku strukturu augmentativnog prozaicizma.
Još kad bi razumio re?enicu koju sam upravo napisao… ali dobro zvu?i, zar ne?
Obilježavanje Armenskog Genocida
24.04.2006. 9:54
Danas je 24. travanj. Tradicionalno svi armeni obilježavaju ovaj dan na spomen genocida koji se nad ovim narodom desio po?etkom dvadesetog stolje?a. Ovo je 91 obljetnica. Prošle godine, na jubilej, brojne su kolone pohodile memorijal u Jerevanu, a tradicionalno se demonstrira i ispred turskih ambasada diljem svijeta. Nepriznavanje genocida jedan je od problema koje Turska mora rješiti u pristupnim pregovorima za prijem u EU…
više o tome:
