News @ Noebius

U dokumentu „Ekonomska i fiskalna politika od 2008. do 2010″ Vlada je najavila postupno smanjivanje deficita op?e države od 2,6% BDP-a u ovoj na 0,5% BDP-a u 2010. godini.

Najmanje ?e rasti rashodi za zdravstvo – idu?e godine samo 64 milijuna kuna više nego ove, 2009 oko 1,2 mlrd kuna, a 20010 svega 800 milijuna kuna. Kako unato? najavama nije došlo do reforme zdravstva, za o?ekivati je da ?e se dugovi zdravstva i idu?ih godina gomilati.
Veliki rast rashoda u ovoj godini od ?ak 14% posljedica je zdravstvenih dugova i ovrha zaposlenih, pa Vlada o?ekuje da ?e sljede?e godine rasti 3,8% a onda po 6,4% godišnje do 20010. (1)

Najve?i problem koji ko?i reformu zdravstvenog sustava svakako je podru?je (ne)razvijanja zdravstvenih osiguranja koje bi bile kompatibilno sa EU.

U Hrvatskoj se godišnje u zdravstvenom sustavu potroši oko 18 milijardi kuna. Oko 85% pokriva se iz sustava HZZO, a od preostalih 15% gra?ani pla?aju uglavnom kao izravni trošak. Procjenjuje se da tek oko 0,6% „privatnih“ zdravstvenih troškova pokriveno kroz osiguravaju?a društva. Samo 3% stanovnika Hrvatske, ukupno 134530 osoba koristilo je police dobrovoljnih zdravstvenih osiguranja (CZO, sunce, Zagreb) što ?ini oko deset posto svih zaposlenih. (2)

U Europskoj uniji, privatni izdaci za zdravstvo su po stanovniku 23 posto. Dobrovoljno je osiguranje budu?nost u miješanom sustavu vlasništva u zdravstvu koji je Slovenija uvela 1992. godine, unato? tome što prevladava javni sektor. U Sloveniji pada udio izravnih doplata za zdravstvene usluge, do 2006 godine na 7,8%. Iz privatnih izvora Slovenija u prosjeku troši 21,3 posto. Privatno zdravstvo stalno raste, te se do 2013. godine udio privatnih izdataka za zdravstvo planira pove?ati na 25%, ili za dva postotna poena, dok bi se izdaci za dobrovoljno osiguranje podigli na 18 posto. (2)

Hrvatska se opredjeljuje za sasvim drugu strategiju – u suprotnosti za trendovima u novim ?lanicama EU.

Ministar zdravstva Neven Ljubi?i? podcrtava da „se Hrvatska opredijelila za sustav javnog zdravstva i, mada se pritom ne želi zatvoriti put privatnim inicijativama, usluge privatnih osiguravatelja u bolnicama ne smiju zadirati u prostor osnovnog osiguranja“. (3)

Andrija Hebrang najavljuje bitnu privatizaciju bolni?kih kapaciteta, no tek kad BDP dosegne „10-12 tisu?a dolara po stanovniku“. „U ovom trenutku privatizacija bolnica onemogu?ila bi ve?em dijelu stanovništva pla?anje realne cijene usluga. Bivša ministrica iz vremena koalicijske vlade Ana Stavljeni? Rukavina dijeli mišljenje kako djelomi?na privatizacija javnih županijskih ili klini?kih bolnica ne bi riješila probleme bolni?kog sustava.

Voditeljica zdravstvenog osiguranja Uniqua, Andreja Roži? Dizdar, navodi:

„Iskustvo iz Austrije dokazuje kako se s razine udruženja puno bolje i korjenitije mogu provesti neophodne promjene u zdravtstu. Tamo se ugovori sa zdravstvenim ustanovama sklapaju na razini udruženja osiguravatelja. Definiraju se jednake cijene za sva društva, s ustanovama se pregovara s jednog aspekta i zajedni?ki se investira u odre?ene segmetne. Na taj se na?in postiže transparentnost, i to je bolji i za državne ustanove i za privatne osiguravatelje.“ (3)

Nevoljnost da se transformira zdravstvo o?ito proizlazi iz straha da bi na dnevno – politi?kom nivou došlo s jedne strane ograni?avanja „socijalne države“ odnosno ukidanja privida da je „sve svima dostupno besplatno“. Javno zdravstvo grca u dugovima, jer nema jasnu makroekonomsko vo?enje. Monopolisti?ko osnovno osiguranje želi zadržati sve postoje?e resurse, koje nije spremno platiti po ekonomskim cijenama, a s druge strane, dio kapaciteta koji su „višak“ (po vi?enju i vlasti) ne može na?i svoju poziciju u dobrovoljnim osiguranjima. Tako imamo zdravstveni sustav koji je izrazito inertan, a s time i skup, te postaje sve nedostupniji.
Što se ti?e stru?nog kadra, ve? godinama HLK navodi prili?no nepovoljne trendove – manjak ginekologa, pedijatara i kirurga, kao i nepopunjenost „osnovne mreže“ u primarnoj zaštiti, gdje se o?ekuje da više od 25% djece ne?e mo?i ostvariti pedijatrijsku zaštitu u okviru primarne zaštite.
Privatizirana medicina, s druge strane, slijedi ekonomsku ra?unicu. Trendovi su da se specijalizirane ustanove sve više okre?u lije?enju specijalnih bolesti – gdje je i profitna margina ve?a. Velike farmaceutske korporacije sklone su istraživanjima „posebnih lijekova za rijetke bolesti“, gdje je mogu?e posti?i brz i u?inkovit rezultat, dok se s druge strane, istraživanja za kroni?ne bolesti kao manje profitna – smanjuju.

Gledaju?i ekonomsku stranu pri?e, privatni osiguravatelji u podru?ju gdje su zadobili dominaciju, nastoje izbje?i preuzimanje kroni?nih bolesnika limitiraju?i troškove koje preuzimaju u lije?enju istih.
S druge strane, ukoliko do 25% radno sposobnog stanovništva koristi usluge privatnih osiguravatelja, a porezno i dalje „pune“ obavezne fondove – to otvara nove kapacitete i omogu?ava i dalje funkcionoranje „socijalne države“.
U tranziciji stoga imamo „ponudu koja se ne može odbiti“ gdje privatna osiguranja žele u?i u vlasni?ku strukturu zdravstvenih ustanova – po mogu?nosti na nivou „udruženja osiguravatelja“ (dakle kartelno povezivanje) te je više nego o?ito, da se takav trend ne?e mo?i izbje?i ?im naše zakonodavstvo bude harmonizirano sa EU.

Samo je pitanje, gdje je pitanje kriti?ne mase, u situaciji kad imamo izraziti deficit kvalificiranih zdravstvenih djelatnika? Pokušaji zadržavanja u sustavu javnog zdravstva svakako su monopoliziranje putem „davanja specijalizacija“ gdje se obvezuje lije?nike op?e medicine da ostanu do 10 (deset) godina u sustavu javnog zdravstva te davanja užih specijalizacija bolni?kim lije?nicima (trend je pokrenuo ministar Ljubi?i?) no to je tek motiviralo dio lije?nika da ne traže posao u inozemstvu dok to ne postane izrazito pojednostavljeno. Ovim potezom je ipak umanjen katastrofalan manjak kadrova koji je politika embarga prema novim specijalizacijama prethodna vlada (koalicijska) produbila, no oporavak na kadrovskom planu teško je ostvariti i uz daleko izdašnije poticajne mjere.

Da li je mogu?e graditi zdravstveni sustav na ko?enju reformi, na „?ekanju pravog trenutka kad ?e stanovništvo biti dovoljno bogato da si plati sve što do sada dobiva besplatno“?
?isto sumnjam. No ?isto sumnjam, da ?e ijedna politi?ka stranka na vlasti, sada ili do ulaska u EU, biti spremna re?i da je jednostavno ekonomski nemogu?e sa?uvati sadašnju razinu prava iz obaveznog zdravstvenog osiguranja, ukoliko se ne krene u reforme, koje su svakako – recesivne prirode.

Literatura:

?asopis “Banka” http://www.banka.hr
1 Banka, XV:8 kolovoz 2007; 9
2. Brkani? Kulenovi? M. Prvi na listi ?ekanja. Banka, XV:7 srpanj 2007; 42-44
3. Paši? K. Povijest slabosti. Banka, XV:7 srpanj 2007; 46-47

Kvaliteta hrvatskog zdravstvenog sustava je neupitna. Detalji na HZJZ.

SZO je hrvatsko zdravstvo uvrstio u prvu skupinu od pet, A skupinu, u kojoj su od europskih zemalja samo stare ?lanice EU te Slovenija i ?eška. SZO rejting donosi na temelju brojnih parametara iz pet kategorija: demografsko-socijalno-ekonomska, mortalitet po skupinama bolesti, okoliš i zdravlje, zaštita majki i djece te odnos zdravstvenih resursa u usporedbi s ekonomskim pokazateljima (Ve?ernji).

Lije?enje ima svoju cijenu. Kolika je ona? Jutarnji prenosi analizu HZZO-a.

Lije?nici su u prvih pet mjeseci ove godine izdali oko 20 posto više recepata za lijekove nego u istom razdoblju prošle, a pove?an je i broj pakiranja, odnosno koli?ina lijekova, i to samo u prva tri mjeseca za 750.000 kutija. Ukupno je za lijekove dosad potrošeno više od 1,5 milijardi kuna.

Evo i druge analize

Po službenim podacima, potrošnja za lijekove na recept u prva tri mjeseca ove godine iznosila je 755,9 milijuna kuna ili 7,81 posto više nego u prva tri mjeseca lani, a u istom razdoblju pove?an je broj propisanih recepata za 1,116 milijuna ili 12,73 posto. (Javno)

Sustav su pokušali stabilizirati uvo?enjem A i B liste, no s druge strane, uvedene su liste skupih lijekova, i što se dalje sprema?

Pogledamo što navode za podru?je - ovisnosti:

Pove?anje se bilježi i kod lijekova za želu?ane probleme, ali i kod heptanona ?ak desetak posto.

Ovaj “za?u?uju?i” podatak treba konfrontirati sa ovom - ?injenicom:

Jutarnji piše: Na lije?enju 7427 ovisnika o drogama

Tijekom prošle godine na lije?enju u bolnicama ili u službama za prevenciju ovisnosti bilo je 7427 ovisnika o drogama, od kojih se 876 na lije?enje javilo prvi put. U bolnicama se lije?ilo 1483 ovisnika, a 6344 lije?ilo se ambulantno. Najviše je osoba lije?eno zbog heroinske ovisnosti, njih oko 75 posto. Lani je na brzoj detoksikaciji metadonom bilo 37 posto lije?enih ovisnika, a na održavanju još 28 posto. Na novoj terapiji buprenorfinom još 18 posto.

Kad ove brojke uzmemo u obzir, upravo je jasno da je broj ovisnika o opijatima ve?i nego za 10 posto u odnosu na ranije, dakle pove?ava se volumen potrošnje. Da li je porasla pojedina?na potrošnja, to bi trebalo vidjeti - nijedni javno dostupni podaci to ne razotkrivaju. Detalji na HZJZ.

Tijekom 2006. godine na lije?enju je bilo 7.427 osoba, od kojih je 2.001 osoba bila po prvi put a lije?enju (26,9%).

Malo druga?iji podatak? U brošuri 2001, a u novinama - 876 ???

No u brošuri dalje jasno stoji: Ukupno 5.611 lije?enih od OPIJATSKE ovisnosti, a prvi puta - 876. Dakle, novine su pomješale broj ukupno lije?enih sa novim opijatskim. Rezultat - dezinformacija. Dakle, imamo pove?anje broja opijatskih ovisnika u sustavu lije?enju za876, što je u biti 15,6%, a po podacima HZZO imamo pove?anje potrošnje metadona za 10% - što ako konfrontiramo, govori da je u biti potrošnja metadona po korisniku ovog tipa tremana - smanjena. Ali to treba interpretirati na osnovu stvarnih podataka…

Vratimo se našem tekstu o “previše recepata“:

Ipak, najve?e je iznena?enje da je na šestom mjestu po potrošnji specijalist psihijatar iz KB-a Sestre milosrdnice.

Ups. No pogledajmo ponovno koji obim rada ima - poliklinika za bolesti ovisnosti KB-a Sestre milosrdnice, i to samo po broju lije?enih ovisnika:

KB „Sestre milosrdnice” - poliklinika 1.688, što je ukupno 23,2% svih lije?enih ovisnika u državi. Dakle, dva lije?nika drže 23% svih pacijenata jedne dijagnosti?ke skupine. Ne bi li možda u ovoj ?injenici mogli potražiti razloge “rastrošnosti”?

Kako je HZZO konspirativan i ne dostavlja onome tko je potencijalni “šesti po potrošnji” podatke (kako doznajemo iz pouzdanih izvora, prošle godine dva lije?nika koji su bili prozvani, nisu dobili nikakve podatke niti su ih posjetili kontrolori fonda).

Cijeli sustav osiguranja ima jednu specifi?nost. Naime, bolni?ki specijalisti nemaju baš nikakav direktan odnos sa osiguravateljima (HZZO) ve? su za svoj rad pla?eni isklju?ivo - po paušalu.

Stimulacija za rad - ili nerad - ne postoji. To vodi op?oj uranilovki.

Jutarnji navodi jedno od mogu?ih rješenja:

Bolnice bi trebali voditi menadžeri koji poznaju zdravstvo, a ne lije?nici.

Ekonomsko poslovanje bi svakako stimulirale odre?eni stil rada. Ovako, postoji nekoliko ljudi koje rade, i koje se zbog toga proziva - i postoje oni drugi.

Jagoda Milidrag Šmit iz zagreba?kog povjerenstva SSSH ocjenjuje da u zdravstvu vlada “normativni optimizam”, odnosno uvjerenje da ?e mnoštvo propisa unaprijediti kvalitetu zdravstvenih usluga, a istina je zapravo obrnuta. (Jutarnji)

Kategorizacija bolnica nije provedena, a u domove zdravlja, koje su preuzeli “mali tajkuni”, ne ulaže se. Upravna su vije?e nestru?na, ravnatelji se i dalje biraju po politi?koj podobnosti – nabraja Abveršek (Ve?ernji)

Tko su kontrolori?

U lije?ni?kim povjerenstvima sjede njihovi kolege od kojih je ve?ina bez iskustva i kontrolira rad ljudi koji imaju po 30 godina staža u op?oj medicini (Ve?ernji).

Gdje je kvaliteta?

Sve klinike ili odjeli u hrvatskim bolnicama za otprilike ?etiri godine mo?i ?e se natjecati i za akreditaciju, koja ?e ako je ustanove dobiju, jam?iti pacijentima kvalitetu usluge primjerenu najboljim svjetskim medicinskim centrima. Klinika za dijabetes Vuk Vrhovac koja ve? ima me?unarodni ISO standard kvalitete pa zadovoljava više od polovice kriterija. Me?u takvim je centrima i onaj za HIV i AIDS, te za rezistenciju na antibiotike u Klinici za Infektivne bolesti Dr. Fran Mihaljevi?, kao i onaj za perinatalnu medicini u klinici u Petrovoj. Nekoliko ih je i u bolnici Sestara milosrdnica. (Jutarnji)

I onda, upravo te i takve ustanove, imaju lije?nike koji “troše najviše lijekova”.

Dakle, stekni me?unarodnu kvalitetu za izvrsnost - to je na?in da dobiješ smanjenu pla?u…

Uostalom, kad vidite koja je tarifica koju nam propisuje osiguravatelj, radimo za kikiriki.

Centar za istraživanje tržišta (GfK) radi zanimljive ankete. Primjerice, da li su doktori materijalisti? Gotovo 90% anketiranih je izjavilo - da nije doktorima ni 10 deka kave dalo. Dakle, više ih se obrati alternativcima nego da “neformalno” zahvali doktoru. S druge strane, ukoliko bi se gra?anima ponudila polica koja bi im odgovarala, ?ak 9 od 10 gra?ana bilo bi spremno izdvajati za privatno zdravstveno osiguranje.

Ovo svakako ukazuje da je nešto uistinu trulo u zdravstvu, a to nije odnos lije?nik - pacijent, ve? odgovor treba potražiti negdje drugdje… na nivou osiguravaju?ih ku?a.

Kada pogledamo kome ljudi vjeruju - kako prenosi Index, najmanje najmanje povjerenja imaju u politi?are, managere i novinare, a najviše u lije?nike, u?itelje i profesore te vojsku.

Povjerenje u vojsku ukazuje da smo demokracija, a ne banana država. Lije?nici i u?itelji - ovo su izrazito potpla?ene skupine zanimanja, dapa?e deficitarna.

Stvarna mo? je u ekonomiji, medijima i politici - upravo tamo gdje se nalaze oni kojima ljudi - ne vjeruju.

Gra?ani u Hrvatskoj nakon lije?nika najviše povjerenja imaju u crkvu. Društvene vrijednosti su u našem društvu jasno postavljene…

Jedna zanimljiva prezentacija: zdravstvo.sdp.hr na lijep i pregledan na?in prikazana je “dijagnostika” stanja zdravstva i predstavljeni su programi reforme koje je pokrenula sadašnja vlada . Primjer je program e-zdravstva.

Dijagnoza - dobra. Lijek - ne zna se. Problem je što govore o “privatizaciji zdravstva” i “samozaokupljenosti” lije?nika koji se bore - za vlastito preživljavanje. Koliko biološki (zadnje dvije vlade uredno podcjenjuju lije?ni?ki stalež i daju mizerne pla?e u javnom zdravstvu, a to tu pokazali svojim “rješenjem” lije?ni?kih štrajkova) toliko i stru?no (sve ve?i manjak specijalista, edukacija u rukama “big pharma” lobija).

Davno je ustanovljeno da lije?nici bolje rade uz autonomiju. Kako od pacijenta (da nisu financijski ovisni o njemu) a ?ini se da ne bi bilo loše - i autonomiju od politike.

Moja poruka politi?arima: okanite nas se. Štampar i Hipokrat su bili lije?nici, koji su promišljali strategiju zdravstva, a ne “wonna be” ministri.

Ni vaša strategija kao ni sve prethodne, jer su zabijene u floskulama “kako dobiti glasove” ne usu?uju se zagristi u prave probleme. Recimo kako motivirati ljude da u?u i ostanu u profesiji…

PREPORUKE SVJETSKE ZDRAVSTVENE ORGANIZACIJE PRILIKOM PRIPREME HRANE:

Odvojite sirove od skuhanih i pripremljenih namirnica
Ne koristite isti pribor (nož, vilica) za obradu sirovog mesa i kuhane hrane
Ne dirajte sirovo meso, a zatim hranu spremnu za jelo bez pranja ruku
Ne stavljajte skuhano ili pe?eno meso na posu?e u kojemu je bilo sirovo meso
Dobro prokuhajte meso peradi i jaja. Bjelance i žumance ne smiju ostati sirovi ni poluskuhani. Temperatura obrade mora biti iznad 70 Celzijevih stupnjeva
Ne stavljajte jaja u smjesu za kola?e koji se ne peku
Nakon obrade sirovog mesa, dobro sapunom isperite ruke i površine na kojima je bilo meso

Zastrašivanje, pretnje, ignoriranje, šutnja. Sve to može biti oblik emotivnog zlostavljanja. U ovom eseju elaborirani su osnovni oblici emotivnog, odnosno psihološkog zlostavljanja.

Medicinski programi tretmana opijatne ovisnosti sada se baziraju na razra?enom sustavu podrške ovisniku, njegovoj obitelji, a kroz nevladine udruge pruža se i pomo? djeci ovisnika, budu?i da populacija ovisnika stari i zalazi u zrele godine.

Kroz programe psihijatrije u zajednici senzibilizira se obitelj i mikrosredina na kvalitetni pristup, a prate li se sve faze lije?enja – od po?etka i trijaže, dolazi se do sustavne pomo?i mikrosredini u kojoj žive.

Rezultati navedenih mogu bili sljede?i:

Epidemijska faza opijatne ovisnosti na regionalnom nivou može pro?i. Broj novih ovisnika pada, te se približava to?ki preokreta, kad se jave sljede?i pokazatelji:

1. Ovisni?ka populacija stari. Veliki broj mladih ima saznanja o štetnim posljedicama droga, o ?emu su dugogodišnje „bombardirani“ kroz javne medije.
2. Ovisnici koji se javljaju u programe lije?enja ?esto iza sebe imaju sve više „staža drogiranja“. To je mogu?e u dva slu?aja – ili je program sve lošije prihva?en (a nije, jer stagnira dostupnost programa ili se pove?ava dostupnost) ili nam se sada javljaju ovisnici kojima je „dugo trebalo da se jave“, dakle oni zaostali iz ranijih godina.
3. Kad razgovarate sa mladima, sve više njih ne doživljava drogu i njene efekte kao nešto „cool“, dakle droge kao što su Ecstasy ili heroin jednostavno izlaze iz „mode“.
4. Represija je sve u?inkovitija, mali uli?ni preprodava?i ne uspjevaju se „ukorjeniti“ u mikrosredini (aktivni život jednog dilera na cesti sve je kra?i) te na taj na?in ne mogu biti pozitivni primjer „uspjeha“ što djeluje destimuliraju?e na potencijalne „sitne delikvente“. Bez njih, piramida narkokriminala nema veliku „bazu“ koja je nužna za epidemijsko širenje.
5. Hrvatska nije izolirana, te prati trendove u zapadnom svijetu. Primjerice, danas u Sjedinjenim Državama droge konzumiraju više „roditeljska generacija“ od tzv „tinej?era“.
6. Lako dostupni programi koji su bili relativno nekoordinirani, uspjeli su sa ceste maknuti velik dio, a možda i klju?ni udio ovisnika. Bez ovisnika na cesti, posebice onih „aktivnih“ nema ni širenja droge na populaciju povremenih konzumenata.

Ove sve aktivnosti dovele su do toga da u stvarnosti, ljudi u svakodnevnom životu sve manje vide ovisnika „ogrezlog u kriminal“. Uz trend migracija, u kojima se ovisnici zbog osiromašenja njihovih obitelji sele iz velikih sredina u manje, a ne u gradove u kojima im je droga lako dostupna, ve? se odlu?uju za miran život i lije?enje na periferiji – jednostavno premješta fokus žarišta ovisnosti iz velikih gradova gdje se epidemijski širila i zahva?ala velik dio mladih generacija u sredine koje su postavljene više periferno, a time i otpornije na ove fenomene.

Ovo nam daje novu nadu.

Na novoj listi HZZO, od 4.1.2007 buprenorfin je odobren za lije?enje opijatnih ovisnika na listi A (osnovna lista lijekova).
Nakon metadona, ovo je drugi lijek odobren u tu svrhu, i to nakon dugogodišnjeg ?ekanja.

• Detalji ovdje

• Izmjene ovdje

U skupini lijekova N

- iza šifre N07BC01 161, u stupcu 1. upisuju se rije?i: “N07BC01 162″ u stupcu 2. upisuje se rije?: “buprenorfin”, u stupcu 3. upisuje se tekst: “8 mg”, u stupcu 4. upisuje se broj: “22,40″, u stupcu 5. upisuju se slova: “SL”, u stupcu 6. upisuju se rije?i: “Schering-Plough”, u stupcu 7. upisuje se rije?: “Subutex”, u stupcu 8. upisuje se tekst: “subling. tbl. 7×2 mg”, u stupcu 9. upisuje se broj: “5,60″, u stupcu 10. upisuje se broj: “39,22″, a u stupcu 11. upisuje se oznaka: “RS*”, dodaje se smjernica: “* Indikacija: Kod primjene u farmakoterapiji opijatskih ovisnika na preporuku ovlaštenih specijalista psihijatrije ili ovlaštenog lije?nika službe za prevenciju i lije?enje ovisnosti Zavoda za javno zdravstvo, a izdaje se na recept, na ruke pacijenta u koli?ini dostatnoj za 7 dana terapije”.

Istovremeno, mijenja se i smjernica za metadon:

- pod šiframa N07BC02 101 i N07BC02 202 smjernica RSBH mijenja se i glasi: “BH Indikacija: 1. Za lije?enje kroni?ne boli u terminalnih bolesnika; 2. Kod primjene u farmakoterapiji opijatskih ovisnika na preporuku ovlaštenih specijalista psihijatrije ili ovlaštenog lije?nika službe za prevenciju i lije?enje ovisnosti Zavoda za javno zdravstvo, a izdaje se na ruke lije?nika”.

Definiciju sto je to “ovlašteni specijalist psihijatrije ili ovlašteni lijecnik …” može se vidjeti ovdje

Ono što meni nije jasno, a trebalo bi biti je ovo - da li su obje liste ovlaštenih lije?nika iste, odnosno tko to i po kojim kriterijima odredjuje? Taj dio nije transparentan, barem ne za sada.

U mjesecu borbe protiv ovisnosti Hrvatski savez klubova lije?enih alkoholi?ara i Gradski ured za zdravstvo, rad, socijalnu zaštitu i branitelje

Pozivaju vas na promociju knjige

“Propadanje i oporavak alkoholi?ara”

psihijatra doktora Roberta Torre

Promocija ?e se održati u prostoriji tribine Grada Zagreba, Kaptol 27, 11. prosinca 2006 s po?etkom u 18 sati.

“Knjiga tematski obra?uje alkohol, pijenje i alkoholi?are. Njezina je namjera iznijeti bit fenomena pijenja i ovisnosti o alkoholu, pokazati što je to alkohol, tko su alkoholi?ari, što su alkoholi?arske supkulture i alkoholi?arski životni stil”.