News @ Noebius

• Otvoren je sjeverozapadni prolaz, što ?e olakšati transport brodova i smanjiti troškove transporta oko Amerike odnosno smanjiti promet kroz Panamski Kanal. S druge strane, polarni medvedi su pred istrebljenjem i opasno gladuju.
• Kineska komunisti?ka partija sve je popularnija, od kada su promjenili kurs i posvetili se socijalnoj pravdi. Na satelitskim programima, kad slušate kineske analiti?are, djeluju toliko superiorniji kad pri?aju engleski od nekih nama bližih.
• Mediji se raspisali o zaga?enoj vodi u Zagrebu - koja je naravno poskupila, i od sve halabuke imaju koristi jedino prodava?i flaširane vode.
• Predizborna kampanja po?ela. Dobra vijest: raspušten Sabor. Loša vijest: izabrati ?e novi.

Sve u svemu, dugotrajnih planova nema, svijet kao da je za jednokratnu uporabu, a od svih nas - da li ?e ostati više traga nego jedan sloj u talogu, poput onog kad je navodno bio “pad meteora” koji je pomeo dinosaure?

Uistinu, je li ovaj naš “demokratski” svijet kratkog pam?enja išta više od zadnjih dana dinosaura?

Odvoz krupnog otpada u gradu Zagrebu je zanimljiv fenomen za promatrati. Ne sam odvoz - ve? priprema. Iznose se stvari, koje nekako kao da rastu geometrijskom progresijom. Naime, neobi?no je kako ako se ostavi “nešto za sjeme” u nekom zakutku našeg stana koli?ina stvari “neka se na?e” raste. I nakon dugogodišnjeg “pacanja” u tom kutku, stvari su spremne za odvoz. Valjda je potrebna to?no odre?ena koli?ina prašine i inja da bi se odlu?ili da je došlo vrijeme. Ovo je drugi godišnji odvoz, pa je nekako manje stvari.

Od rujna kažu, uvodi se naknada za odvoz bijele tehnike, elektri?nog i elektroni?kog otpada. Najavili su poskupljenje bijele tehnike za 10%. Da li ?e sakupljanje biti ve?e? Ne?e, jer ve? i sada ve?inu bijele tehnike odvesu sakuplja?i, ni ne do?eka trenutak kad gradsko komunalno poduze?e odvozi stvari.

Krupni otpad, sa stanovišta komunalaca su (pra)stari ormari, neka šuta -i to je to. Sve metalno je ve? poslano u reciklažu, ljudi se pobrinuli za to.

I sad ta neka naknada. U nas - da li je nužna?

Evo kona?no da i ja do?em na svoje! Poznat sam po tome da me se na telefon teško dobije (samo kad ja to ho?u, na poslu nikako ako nešto ozbiljno radim) a SMS poruke su nekad tema na koju se odgovori isti dan, a ponekad - e pa do?i mi, znam da si mi poslao poruku.

Evo istraživanja, napravili moji kolege a prenosi 24 sata:

Svaki drugi zaposlenik odgovorit ?e na elektronsku poštu, SMS poruku ili faks za manje od jednog sata nakon što je dobije, bez obzira na to je li doista nužno hitno odgovoriti. No to vas može prili?no zaglupiti, pokazalo je istraživanje koje je proveo britanski psihijatar Glenn Wilson. Jedna skupina ispitanika zadatak je obavljala u miru i tišini, dok je druga bila preplavljena gomilom telefonskih poziva i e-mailova. Nakon takve “informacijske torture” drugoj se skupini kvocijent inteligencije privremeno srozao za 10 bodova - baš kao što se doga?a i nakon neprospavane no?i. - Opsjednutost odgovaranjem na poruke povezana je sa strahom od zaostajanja za doga?ajima, a to drasti?no smanjuje moždane reflekse - objašnjava dr. Wilson. Stoga je, kako biste zadržali zdravu pamet, bolje poruke provjeravati svaka dva sata, po mogu?nosti i rje?e, odgovarati samo na one hitne i bitne, a ostale odgoditi ili potpuno zanemariti.

Naravno, telefona se teško u potpunosti odre?i, ali ako ne želite baš sasvim zatupjeti… manje telefona, manje televizije i ostalih kradljivaca vremena, koncentracija.
I više života

DVB-t kako to gordo zvu?i. Nedavno sam odlu?io na televizor staviti to ?udo tehnike. Te bolja slika, te (uskoro) visoka rezolucija, te preporuke da prije?emo ranije nego što ?e se morati…

A onda, otrežnjenje. Naime, u mom djelu grada su emitirali “eksperimentalno” te su ukinuli emitiranje sa meni najbližeg repetitora. Istina, ima drugi - ali taj mi je “u sjeni” (pa prešao sam na DVB-t jer mi je slika bila slaba) i sad - ure?aj mi prijavljuje “radio kanale” umjesto TV??

Ukratko - crna slika, ili imam ton nema slike.

Pa smo se prebacili na staru, dobru analognu tehnologiju punu šuma… a što kad prekinu emitiranje toga? I kom da se ja sad žalim jer imam (skupe) ure?aje koji mi sad skupljaju prašinu?

Tehnologija narodu. Ali ne na 30 godina, kao ranije, ve? na mjesec dva

Zanimljivo je kad po?neš zivkati službe za korisnike. U biti, to je puno bolja opcija za onog kog zovež nego da u?iniš drugu jako dobru stvar - da ih ignoriraš, i odeš negdje drugdje. Pasioniranim zvanjem zaslužuješ respekt - kona?no, imaju šansu ispraviti ono što se ispraviti dade.

Pred koji mjesec kontaktirao sam tako Konzum - bili su vrlo ljubazni, na e-mail odgovorili su telefonskim pozivom, zahvalili se i rekli da ?e u?initi što mogu. Mjesec dana kasnije - ispravili su propust na na?in koji mi se svidio - pa su u mojim o?ima ostali respektabilna firma u kojoj se da kupovati.

Cijena je stvar dogovora, kupuješ gdje ho?eš, ali kvaliteta usluge i profesionalna služba za reklamacije su nešto sasvim drugo - upu?uje na korporativnu svijest i vode ka dominaciji… odnosno bar opstanku.

Zadnja dva dana komuniciram sa Tele2. Privukla me je njihova nova promotivna ponuda (ispada na svakom ?ošku reklama) no zaintrigirala me je promjenjena vizuelna prezentacija na web stranicama, i ne manje bitno - meni nova web shop trgovina.

Kupovanje bonova za telekomunikacijske usluge preko interneta svakako je važna stvar. Na taj na?in Skype me zarazio svojom skype - out opcijom, i mogu re?i - njihov na?in autorizacije kartica i sve što uz to ide, obavijest na e-mail me svakako zaintrigirao tome da kupujem kredite za telefoniranje na jedan komotan i siguran na?in.

T-mobile odavno omogu?ava kupnju bonova preko interneta, pa i putem e-bankarstva. Pou?en svime ovime, odlu?ih isprobati i Tele2 web shop.

I tada po?e komplikacija. Naime, Tele2 se odlu?io za sli?an pristup kao i Vip - dakle korištenje usluga firme Aduro d.o.o - Peggy - Internet payment gateway. U jednom trenutku, transakcija se zablokirala. Na ekranu upozorenje ” nemojte zatvoriti ovu stranicu”. Fenomenalno. Aduro na svojim web stranicama naravno da nema telefonski kontakt - ali na?e se kad se traži - no ne i izvan radnog vremena. Pa poziv u Vukovar (telefonski operater je izabrao taj grad za svoju podršku - svako hvaljevrijedan pothvat, kako za zapošljavanje povratnika tako i financijski za korporaciju, jer je to porezna oaza) i tamo me uvjere da me nisu oprali za kupnju.

Novi telefonski poziv ujutro - Aduro me spoji ni manje ni više sa tehni?kom službom koja je znala detalje transakcije. Jako dobro, prenio ljudima svoj problem, našli su gdje je bio bug u programu. Ponovno u web shop - ovaj put transakcija prolazi bez problema.

Hm, da? Stiže mi poruka “Vaš ra?un je nadopla?en”… no novca u pre-paid meniju niotkuda.
Nakon jedno 3-4 poziva u službu za korisnike “evo, vidimo da ste uplatili”… “evo, vidimo da je tarifa aktivirana”… “evo, vidimo da to funkcionira…” i sli?no, dosadilo mi je zivkati.

Možda sam bio malo dosadan operaterima, i moj dosje se prili?no podebljao. Ali ?injenica je da znaju puštati aplikacije koje baš i nisu savršeno to?ne dok se sistem malo ne uhoda.

No ono što im priznajem je da se trude, i isprave ako je do njih.

I kad koristim tele2, nemam osje?aj da me plja?kaju, ve? da se trude oko mene. Makar nemaju skupe prodajne centre i ostale mramorno oplo?ene urede, i treba malo entuzijazma da uzmeš upravo onu uslugu koju želiš…

Još samo da im taj kalkulator na web stranicama ukalkulira sve “skrivene” troškove, primjerice da razgovor od 1,35 minute košta 84 lipe u bla bla knock out tarifi a ne kako pokazuje kalkulator 66 lipa - jer to bi se moglo protuma?iti na maliciozan na?in, jer institut “uspostava poziva” baš i nije u potpunosti razjašnjen. No ni drugi se baš ne trude razjasniti taj dio… Ipak, sve u svemu,

ide nam na bolje.

PREPORUKE SVJETSKE ZDRAVSTVENE ORGANIZACIJE PRILIKOM PRIPREME HRANE:

Odvojite sirove od skuhanih i pripremljenih namirnica
Ne koristite isti pribor (nož, vilica) za obradu sirovog mesa i kuhane hrane
Ne dirajte sirovo meso, a zatim hranu spremnu za jelo bez pranja ruku
Ne stavljajte skuhano ili pe?eno meso na posu?e u kojemu je bilo sirovo meso
Dobro prokuhajte meso peradi i jaja. Bjelance i žumance ne smiju ostati sirovi ni poluskuhani. Temperatura obrade mora biti iznad 70 Celzijevih stupnjeva
Ne stavljajte jaja u smjesu za kola?e koji se ne peku
Nakon obrade sirovog mesa, dobro sapunom isperite ruke i površine na kojima je bilo meso

Malo sre?ujem dojmove… družimo se uskoro!

Zanimljivo je kako se formiraju cijene. Centralna nabava? Najkvalitetniji proizvod koji ima pravednu cijenu? Hladno… Cijena se formira ovisno o tome u kojem ste susjedstvu. Ako ste ne daj bože u Ilici, e to je skupo. Ako ste blizu konkurentskog hard diskontera, privilegirani ste kupac.
Cijena brusnica u Konuzmu može biti u Max Konzumu 59,99 za kilogram, dok je isti proizvod (rinfuza, kvaliteta ista) u Super Konzumu 48.90. No tamo je preko puta Lidl (brusnice po 49,99 za kilogram) a i Merkator je blizu…
Možda je ogromna razlika opravdana transportnim troškovima?
Prava ušteda ili damping?

Danas sam krenuo u kupnju u novoure?enu Konzum prodavaonu P1 na adresi Britanski Trg 12, Zagreb. Kao Max Konzum prodavaona, otvorena je u novom ruhu. Na prvi pogled ljepše - ali to nije sve…

Prodava?ice su ljubazne i uslužne. Izbor robe je me?u boljima za Konzumove du?ane, ipak je to prodavaona uz Pantov?ak - luksuzni izbor. Vrijeme kupnje: 15 sati, radni dan (srijeda). Ništa posebno. Ali… tu po?inje horror pri?a. Ulazak lijep, no nakon otprilike pet metara - ne može se pro?i ni milimetar. Odjel vo?a i povr?a. Kad kupac želi provesti kolica, e ne može. moraš srušiti one koji uzimaju sa hrpe vo?e u rinfuzi, nemogu?e je provesti kolica a da se ne omete nekoga tko stavlja robu. Na ulazu - natrpali tako da smeta baš svima. Ispred mene starija gospo?a, polako nešto traži. Iza nje - nas desetoro! pokušavamo na?i alternativnu rutu, koja se otvara za par minuta. Prohodnost je užasna, jer je dizajniran samo jedan put - svi moraju i?i njime, a kako pritom birati robu dok ti dah?u za vratom njih pet?

Morao sam kupiti - brusnice. Ju?er ih nisu imali, danas imaju. ?estitke onima koji nabavljaju, što sam tražio to sam i dobio. Ali ne lezi vraže, stavili su rastresenu robu suho vo?e na visinu preko 2 metra! Nevjerovatno, to nikada nigdje nisam vidio. Nedostupno. Valjda misle da su svi ?lanovi rukometne reprezentacije koji kupuju suho vo?e?

Onda to treba staviti u vre?icu. Rasulo mi se najmanje pet deka jer je trebalo držati košaricu, onda kako sam bio na putu trknuli su me pet puta s kolicima (stao sam na prolaz). Prisko?ila mi je u pomo? prodava?ica, pa smo za PET MINUTA uspjeli nekako napuniti tu vre?icu (propuštala je u me?uvremenu ljude).

Naravno da sam time izgubio volju da ostanem i sekundu dulje i kupim bilo koji proizvod danas. No to nije sve… treba pro?i slalom do blagajna, pritom koristiti vještine izbjegavanja objakata koji se nalaze na nepredvidljivim mjestima, te shvatiti kako funkcioniraju blagajne. Red je jedan, ali na kojoj si na redu - e to teže malo.

Što želim re?i? Prodajni prostor (Max Konzum) je totalno nestandardan i netipski. Netko se iživljavao u dizajnu prostora i napravio je nešto što je izrazito neergonomi?no za kupca. Potpuni promašaj u redizajnu, ja sam jedan od frustriranih kupaca koji je na tom prodajnom mjestu kupovao godinama, a sada ne da su poboljšali ve? su mi upropastili zadovoljstvo kupnje.

Tipski prodajni centri, volim vas. Konzum - veliki minus dizajnerima, veliki plus nabavi i prodava?icama.

Ocjena: Horor. Nije za osobe osjetljivog zdravlja.

Red je da se napiše nešto na kraju godine. Recimo ?estitka - da vam bude što ste zaslužili.

Ova godina što je za nama meni osobno je bila u po?etku jedna obi?na godina. Na internetu - na prolje?e je startao noebius.com i ubrzo potom noebius.net - ali u biti to su formalni napreci koji su olakšali tranziciju sa “velikih” na “osobne” stranice.

Veliki sajtovi - po?eo sam zna?ajnije koristiti youtube i napisao svašta na wikipediji - i zasitio se toga. Zato što sam se ponavljao, te mi to nije više predstavljalo zna?ajniji izazov. No pisanje za wiki bilo mi je inspirativno, u smislu da sam zbog toga malo proširio i stru?ne interese - dakle pokrenuo je nove interese, istraživa?ke. Koncept djeljenja ideja ipak ima svoja ograni?enja - jedino kad dobiješ kritiku od onih koji znaju bar malo manje od tebe, i razumiju temu - tada je inspirativno. Ina?e - kako se kaže, biserje pred svinje…

Spamanje - osobna borba protiv toga je u laganom napretku. Spam filteri rade sve bolje - recimo u mejlboxu sada imam 41 000 filtriranih poruka. Dnevno se od nekih 200 “probije” desetak. Akismet uz wordpress gotovo da je savršen filter. No nužnost da se korisnici autoriziraju da bi komentirali nije mi draga, no što je tu je. Ako Vaš komentar nije prošao autorizaciju, to je jedino zato što ga je spam filter sakrio. Ja sam autorizirao baš sve što nije bilo u tom filtru, a i ponešto što je bilo a uspio sam vidjeti.

Suradnja sa drugim projektima - kako vrijeme ide, po lako se uklju?ujemo u razne aktivnosti. Kad to treba sažeti, onda se zaboravi. Što sam sve radio - dosta toga na internetu. Ali sve je na neki na?in nastavak ranijeg… i gdje je onda tu izazov?

Taj osje?aj rezignacije u meni tako?er je prisutan i na širem planu. Eto, usporedio sam bruto zaradu zadnje tri godine, na glavnom poslu (državno zdravstvo) u kojem radim. Bruto pla?a za isti posao, i to na godišnjem nivou - smanjuje se. Koristio sam manje dana godišnjeg odmora - manja zarada što više radiš. Pri?a “povisiti ?e se pla?e” je takva da ako nema štrajka - pla?e padaju, ne samo realno ve? i nominalno.

Ovo sve vodi nas do novog nivoa - troškova života. Kako bi održali isti standard, nužno je racionalnije trošiti ako se prihodi smanjuju. Uspjeh je da sam godinu završio “na nuli” odnosno bez dugova (osim teku?ih). Zna?i, vratili smo razne “minuse” i “kredite” zahvaljuju?i manjoj potrošnji.

Kako je to mogu?e?

Prvo, prestao sam slušati i gledati reklame koliko god je to bilo mogu?e. Manje elektronskih medija, a na internetu - otkri?e hosts fajla (hvala Zombix) te korištenje ekstenzija na firefox-u tako da ne gledam više nikakve bannere i sli?no.

Svaki oblik reklamiranja odvla?i pažnju - krade vrijeme, a u kona?nici i novac. Reklame za “sapunice” su u TV sapunicama - ako gledaš svoju “serijicu” platio si taj program kroz reklame. Dakle, taj proizvod u sebi ima ugra?enu cijenu TV programa. Pa ako ne gledam taj TV program, ne?u ga platiti kroz “porez” zvan reklame.

Ova godina je za mene predstavljala prekretnicu upravo u tome - sustavnoj borbi protiv svih oblika reklamiranja koji zaga?uju moj mozak. Ma koliko se vi hvastali sa idejom “ne ?ujem ja to” reklame su opasna stvar za mentalno zdravlje. Ne kažem ja da nisu potrebne - ali ne u obliku pritiska koji me bombardira dok radim nešto drugo. Rado ?u ja pro?itati reklamnu brošuru, pretplatiti se na e-mail listu ili pogledati web stranice neke firme - ali to onda, kad želim vidjeti neku ponudu.

Jer cijena mi je postala važna. A kako cijena ovisi i o tome koliko se ulaže u reklamu - dakle manja cijena, zna?i da se ta firma manje reklamira. Jednako - ako me bombardirate reklamama, vaš je proizvod zbog toga jednostavno preskup.

To je dovelo do novog momenta, koji sam zapazio ve? pred nekoliko godina: marke (tvrtke) koje imaju vrhunski marketing su jednostavne preskupe. Stoga volim kupovati proizvode koji nisu markirani razvikanim imenima.

To je naravno malo teže, budu?i da se moraju ?itati deklaracije, koje su u principu jedino istinito što piše na samom proizvodu. Ako piše na pakiranju - istina je. Ako piše negdje drugdje - marketing je, istina je opisana sitnim slovima, koje je nekad teško na?i.

Naredni na?in kako ja postižem uštede je produžavanjem životnog vijeka proizvoda. Kupio sam ove godine za mobitel novu bateriju - da mu produžim vijek na tre?u godinu. Po?eo sam koristiti dva operatera paralelno - ušteda mi je zbog toga nekih 20-30% manje novca na impulse.

Smanjio sam pretplate, pažljivo gledao da ne platim nešto što nisam koristio. U trgova?kim lancima po?eo sam pratiti njihov rat cijena.

Pozivi na vjernost odre?enom trgovcu - ignoriram ih sa prezirom. Rat korporacija ujedno je rat protiv “zelene mafije” i ekstraprofita koje su doma?i baruni i vlastela ostvarili na nerealnim cijenama na kojima su mene i vas cijedili da je to bilo nenormalno. Pad cijena recimo banana (uvozna roba) i mlijeka (doma?i proizvod, no ?esto i uvoz mlijeka u prahu) govori o tome da se ta margina može smanjiti. Ove godine po?eo sam kupovati na sve više razli?itih mjesta, paziti koji proizvod kupujem i na njegovu individualnu kvalitetu i cijenu, a ne na to da li mi je lijepo tamo kupiti ili ne.

Kako ne trpim reklame, trgovina u kojoj nema glazbe, a time ni reklama koje ti zvone u ušima, postala mi je izrazito simpati?na. Uz njihove cijene, usudio sam se u?i i u probnu kupnju jeftinih proizvoda. Jednako kvalitetni, ali ne reklamirani. Dakle to je to.

Nau?io sam mnogo o kulturi potrošnje. U tome mi je pomoglo i društvo “potroša?” gdje sam se sa ponosom u?lanio. Politi?ka angažiranost nije kroz stranke (koje tako i tako preferiraju one koji im daju novac, a moj uzimaju kroz poreze) ve? kroz šaltere za pritužbe korporacijama. Sve je novac - ili ga dobijete, ili vam ga uzmu. Politika je stoga istovjetna sa etikom.

Eti?nost je nešto ?ega se pridržavam u stru?nom radu, prema svima koji traže moju pomo? (usluge) i o?ekujem ju od svih gdje ja tražim neku robu i usluge. Ako dajete usluge - ukoliko ste eti?ni, imate moju vjernost kao potroša?a. Ukoliko dajete robu - sve ovisi o robi. Roba i usluge ?esto idu zajedno. Ako je usluga bez marketinga - tim bolje, više vas cijenim.

I na kraju godine, svima svako dobro, više pameti i miran san!