Odraz pro?ivljenog
Na Staru Godinu sjedi nakon skra?enog radnog vremena Clitorella u “svom “kafi?u, sr?e iz protesta lo?u kavu i nate?e po zubima, opasno tvrdi perec. Oko nje svi ?aste, lumpaju, prije povratka u svoje” idili?ne” obiteljske vode. ?eka Clitorella ,da ju obuzme onaj sladunjavo-pateti?ni osje?aj, nekog i??ekivanja, ne zna ?ega, valjda atmosfere. Pilji u neke svoje bilje?ke , vani sunce, kao da i nije zimsko doba, ne?to i??ekuje, ?to?
Na radiu pjevaju Novi fosili onu neku “Kako je dobro vidjeti te opet…..”, ni?ta, nema niti nostalgije, niti patetike ,niti suza. ?to se to doga?a.
Odjednom netko ulazi u kafi?, i odraz sunca preko nao?ala Onoga Koji je U?ao, “obasja” Clitorellu. Nije dignula pogled, ali je znala ,da je to On Kojeg Je Morala Ostaviti, bila je premlada. Taj odraz, samo Clitorella nepogre?ivo prepoznaje, ?ak i nakon 22 godine nakon rastanka.Ipak, je pogledala u Njega. Morala se suo?iti, ne s njim ,ve? sama sa sobom.On se instinktivno okrenuo prema njoj. Nekoliko ?asaka ,gledali su se netremice.
Clitorella je u pogledu vidjela svoje mlade godine, nespretne poljupce i zagrljaje, njihove stepenice, na kojima su sjedili, planiraju?i svoj budu?i zajedni?ki ?ivot, odba?en vjen?ani buket, strgnutu vjen?anicu, obustavljene pozivnice za pir, praznu nutrinu, izgubljen novi i ?ivot. Bila je premlada.
-Hej, to si ti?zapita je On.
-Da, a tko bi bio, ?to radi? ovdje?
-Kupili smo stan tu.Pa ti si ista i potpuno druga?ija, boja kose?Clitorella, plavu?o!
Po?eo je konvencionalan razgovor stranaca, koji to nisu, stranaca ,koji se nisu vidjeli mnogo godina, ?iji ?ivoti su oti?li na drugu stranu i ostavili …..zaborav.Clitorelli se ?inilo da je sve pro?ivjela u nekom drugom ?ivotu, da je ovo sve nestvarno.O?ajni?ki je po sebi prekapala ,ne bi li na?la onaj drhtaj, koji se samo jednom u ?ivotu doga?a i osje?a, nije ga bilo, pro?ivljen je. Zapravo ne osje?a ni?ta.
Na kraju su se smijali nekim zajedni?kim anegdotama, kao da razgovaraju o nekom drugom, a ne o sebi samima.
Clitorella