(uz)bunjene ?ljive ili o ratnom pekmezu
Jedno popodne tamo s po?etka devedesetih, mije?a Predator ,kuha ?ljive, za Bijesnog, koji to obo?ava,svi naravno sjede u kuhinji ,a Predator se uzrzjava, da za?to stalno zavija uzbuna, da sve prestaje i mora u skoli?te zbog dva helikoptera,?itav grad. Nije dorekao re?enicu opet sirena.
-Pa stvarno mi je dosta ,u ovom ratu nema reda?
-reda u ratu(zgra?a se Clitorella)
-U pro?lom ratu su i Nijemci i Saveznici znali red. Uzbuna u 10h i poslije ni?ta do 22h.Pa si se mogao ravnati.
-No?ne smo uzbune prespavali i nikom ni?ta.
Odjednom “tresne”.Clitorella se izbezumila, a Predator mije?a mrtav hladan svoj pekmez. Ne mo?e prestati da ne zagori.
-Vi ste svi obi?ni kilavci, tu se tresete u kuhinji, ja radim u Ministarstvu obrane, branim prava branitelja, netko i to moraNije me Hitler, pa ne?e niti Milo?evi? tjerati u skloni?te, daj upali taj radio.
-Zviznuli su Banske Dvore.!
-Ba? dobro, svi su valjda sjedili pod stolom,moje ?ljive ne?e nitko.
Bijesni je odjurio u podrum na kartariju,A Clitorella je piljila u Predatora.
-Kaj se pak ti boji?,dok ja tu kuham pekmez, ni?ta ti ne?e biti.
Te godine je pekmez od uzbunjenih ?ljiva bio najbolji.
Clitorella