Na proslavi Kralji?inog ro?endana koji je organizirao Veleposlanik Kraljevine Nizozemske Lionel Veer i Olga Veer-Schnitker, 27.4.2006 u Galeriji Klovi?evi Dvori organiziran je tradicionalni domjenak.
Ovom prigodom je Janici Kosteli? prire?ena posebna ?ast – nova vrsta tulipana imenovana po njoj.
U kraljevinah horvatskih… kako to gordo zvu?i. U biti, ono što je zanimljivo danas je ortografija, kao i ?injenica da je to?an izgovor danas teže rekonstruirati. Danas sam prosurfao knjižnicom. Pravom, sa papirnatim knjigama, složenim po kategorijama (roman, strani roman, poezija i to) i abecedno po autorima. Svake knjige po jedan komad – koliko prodava? knjiga obi?no drži. I gledam teme, uvaženih nam književnika hrvatsko – bosanske. Namjerno tako kažem, jer jezik kojem pišu nije onaj, pravopisno silovan, ve? stvarni, životni, narodni. Autori od Sarajeva pa do Pule. A i šire…
Na književnom nam jeziku uglavnom prijevodi, ili oni “nazadni” kunsthistori?ari.
?itani, popularni i u jutarnjem objavljeni – ti pišu tvrdom štokavštinom. Punim novih govornih fraza. Tema rat i pora?e. Sve to gledam, deset godina poslije, i mislim si: O ratu pišete kao što je Nazor pisao 1955. O koliko ste vi daleko od Krležinih djela 1920-tih, koliko ste koplja do sadašnjeg svijeta?
Jezik nam živi u prošlosti, ono što možemo prou?avati su sintagme Radi?evih govora u skupštini Kraljevine Jugoslavije. A korienskoga govora nestalo je u pljuvanjima sredine prošloga stolje?a…
Razmišljam si malo – nekad Glembajevi, danas “Zabranjena Ljubav” i “Ljubav u zale?u”. S time da ovi novi, ne žale za K und K, ve? nam govore tvrdim kontinentalnim engleskim dijalektom. Varijanta gasterbajter engleski…
Ja živim u Zagrebu, nekada u provinciji (županiji) koja je govorila kajkavskim narje?jem. Da napravimo po školama anketu i vidimo koliko djece ima za materinji jezik kajkavski zagreba?ki govor? Ili, dajte mi vi nabrojite koliko je knjiga napisano na kajkavskom zagreba?kom govoru u zadnjih 30 godina?
Ja se u ovom trenu mogu sjetiti dvije – Punoglafka od Traj?evi?a koja je pisana na ?udnoj mješavini slenga i prigorsko – posavskog dijalekta. Naravno da je to nekodificirano, no tako se ne govori u podru?ju grada Zagreba.
A kojim to mi jezikom ovdje govorimo, ako ne štokavskim u kojem mješamo Kaj, Što i u psovkama šta? Jer to su meni sinonimi, ije je više je, ? i ? su manje više isti – što su ostaci dijalektalnosti, no u ukupnom fundusu dijalektalne specifi?nosti predstavljaju tek vrlo uski leksik, te ako na?em “pravu hrvatsku” rije? tada sam sretan.
Silovanje jezika je svakodnevno kad moram dati nešto na lekturu. Naravno, imam blog – tu osim tipfelera (tipografskih grešaka) mogu govoriti onako kako mislim – glede i unato? resursa bez pripreme ivenata.
Naš jezik je prili?no živahan, a kad pratim komentare, pa i one “bloga? ti je supa?” posebice sam sretan jer se radi o prirodnom razvoju jezika i inkorporiranju multilateralnog globalizacijskog fundusa u koriensku strukturu augmentativnog prozaicizma.
Još kad bi razumio re?enicu koju sam upravo napisao… ali dobro zvu?i, zar ne?
Danas je 24. travanj. Tradicionalno svi armeni obilježavaju ovaj dan na spomen genocida koji se nad ovim narodom desio po?etkom dvadesetog stolje?a. Ovo je 91 obljetnica. Prošle godine, na jubilej, brojne su kolone pohodile memorijal u Jerevanu, a tradicionalno se demonstrira i ispred turskih ambasada diljem svijeta. Nepriznavanje genocida jedan je od problema koje Turska mora rješiti u pristupnim pregovorima za prijem u EU…
više o tome:
U zadnje vrijeme zapo?eo je medijsko prikazivanje “jezika koji izumiru”. Izme?u ostalog, u ugrožene vrste ubrojila ekipa i – Hrvatski. E da je kompliciran, pa ga stranci “ne vole u?iti” e da je podijeljen, “na hrvatski, srpski, bosanski i sic – crnogorski”.U ovom eseju možete pro?itati elemente koji ?ine jezik živim, te moje vi?enje kojim putem jezik može i?i ako želi ostati živ…
Vjesnik od 22.4.2006 u ?lanku “Bolesti koje to zapravo nisu” piše:
Izmišlja li farmaceutska industrija bolesti da bi pove?ala svoje ve? goleme prihode? To se pitanje prvi put postavilo na nedavno održanoj znanstvenoj konferenciji u Australiji, gdje je iznijeta teza o »pretjerivanju s bolestima«, koje name?e farmaceutska industrija kako bi zara?ivala na proizvodnji lijekova.
I nadalje stoji:
U sljede?ih nekoliko godina, zbog isteka prava licencnih ugovora, dramati?no ?e pasti profit nekih tvrtki, pa ?e se na tržištu pojaviti ve?i broj tzv. generi?kih lijekova koji ?e morati zamijeniti originalne. I zato ?e, misle stru?njaci, farmaceutska industrija »izmisliti« još bolesti kako bi zadržala razinu proizvodnje lijekova odnosno svog profita.
Spominju se primjerice brojke od 22 miljarde dolara koja je jedna korporacija zaradila na jednom antidepresivu. A antidepresive danas populariziraju u mjeri da bi ih propisali i za – stidljivost.
Ova tema je malo dublja od razgovora o profitu, eti?kom marketingu sa medicinskim proizvodima i (pre)širokoj upotrebi pojedinih lijekova.
U ve?ini ?lanaka koje sam ?itao proteklih desetlje?a uvijek i uvijek ponavlja se pri?a o tome da su “depresije premalo prepoznate te da bi trebalo pove?ati dostupnost pravog lije?enja, odnosno pove?ati potrošnju antidepresiva”.
E sad. Potrošnja antidepresiva je porasla, broj suicida nije gotovo nimalo pao. Što je bilo prije, to je i sada.
Što nam to govori? Odnosno, zašto se o tome ne govori?
Drugi par rukava je ta industrija “generika”. U našoj zemlji prodaju se brojni generici, u toj mjeri da “originalni” lijekovi jednostavno bivaju povu?eni iz prodaje jer se farmaceutskim gigantima jednostavno ne isplate – daju premali profit.
I tada kad je cijena originala i generika – u dlaku ista! Pa po ?emu nam je onda generik povoljniji?
Generik je isti kao i original, tvrde. Konzument se u to može i uvjeriti, ali radi se samo o bazi?nom sastavu, ali postoje i finese…
Primjerice, finesa bi bila kad bi jedna “Coca Cola” ili “Pepsi” bile “originali”. Tada bi recimo “Turk Cola”, “Mercator Cola”, “Sky Cola” i sli?ni proizvodi bili – generici.
Da li bi vi kupili za isti novac i “uživali” sa jednakim elanom “Pepsi” i “onu kolu koju kupiš pod trgova?kim imenom u hipermarketu, ne – znam – kako – se – zove, ali “ista je”?
U biti, šarene “pilule za lilule” imaju još nešto u sebi osim te, “aktivne” supstance po kojoj su generici istovjetni s originalom.
Nuspojave generika – e to je posebna pri?a. Nigje ne mogu na?i rad o nuspojavama karakteristi?nim za pojedine generi?ke lijekove – valjda to nitko ni ne istražuje, kao da je “sve ve? re?eno” sa originalom?
Nisu ni generici odnosno njihov marketing bezazlena pri?a.
Eto jedan generi?ki benzodijazepin. Sedativ, služi kao tableta za spavanje. Stvara tešku fizi?ku ovisnost, može kod trudne žene kod bebe u utrobi uzrokovati ošte?enja ploda – i to u vidu “vu?jeg ždrijela” te ako se beba rodi a majka je to redovito pila, beba može pro?i “pakao apstinencijske krize”. U biti, ta kriza može biti teža nego od nekih “ilegalnih narkotika”.
Da li ste to pro?itali u nekim novinama nekad?
To, da lijekovi koji donose ogroman profit, jeftini su i dostupni prakti?ki svakom, imaju i neke tako teške posljedice?
Ja nisam.
S druge strane, postoje brojni lijekovi koji su sigurni i za trudnice, kao i za voza?e – ali o tome se ne govori, jer farmaceutska industrija ne želi preuzeti rizik za njih koji bi bio kad bi se ti lijekovi proglasili sigurnim. Njima je potrebno još dokaza – tu ih potpuno razumijem, jer “pušu i na hladno”.
Negativni marketing uništio je neke lijekove, a to zna?i gubitak stotina miljuna dolara uloženih u razvoj toga lijeka.
Edukacija lije?nika o lijekovima a i šire danas je ne samo kod nas, ve? i šire, u rukama i milosti “sponzora” – a to su naj?eš?e farmaceutske firme.
Niz pozitivnih indikacija, pozitivnih rezultata te “dokaza da je njihov lijek bolji od onog drugog (konkurentskog) ili starijeg uvijek se ?uje i lako se može pro?itati.
Neke pri?e o tome da neki lijek “nije baš nešto” odnosno “da je štetan” to se teže na?e, tek u kuluarskim pri?ama, izvan službenog programa.
A direktni napad na neku štetnu posljedicu – recimo sindrom ustezanja kod antidepresiva ili ošte?enja ploda kod sedativa – e to je posao za ve?e doktorske lobije, a ta vijest putuje samo ako govorite nekim od jezika gdje su ti snažni, nezavisni lobiji.
Na hrvatskom jeziku – ni glasa o tome. Ni u stru?noj, ni u medicinskoj literaturi.
Ne bih ovdje o konkretnim stvarima, nomina sunt odiosa, no da postoje pitanja koja su otvorena, a tako?er i tabula rasa ne za jednog lije?nika koji te lijekove propisuje, to je ?injenica.
I sad se upitajte, da li su generici, sa vrlo malim fondom znanstvenih radova, uistinu dovoljno sigurni?
Tu i tamo ih povuku… jer su bili otrovni. Ali to su iznimke… bar tako tvrde.
Naravno da je vlastita proizvodnja dobra stvar. Naravno da je dobro da ljudi plate manje i dobiju za svoj novac više. Ali izbor treba biti na osnovu pravilne informiranosti, kako bolesnika, tako lije?nika.
A probleme baš i nije pametno – izmišljati.
Stoga mi mirno živite, pijte što manje lijekova, racionalno i uz punu konzultaciju sa najboljim lije?nicima koje si možete priuštiti. Odnosno, koje vam vaša država dopusti da se obrazuju na najvišim standardima znanja.
Naravno, uz stru?nu nezavisnost, bez uplitanja kako politike, tako i lobija.
Utopija ili stvarnost? Ili je upravo u tome razlika izme?u (izmišljenih) bolesti i profita?
Antropolog Luka Marši? ustupio nam je svoje predavanje koje danas održava u organizaciji Ureda za suzbijanje zlouporabe opojnih droga, a na temu “Utjecaj vršnja?kih skupina na pojavu ovisnosti”. Seminar za ravnatelje/ice srednjih škola i u?eni?kih domova održava se od 20. do 21. travnja 2006. u Zagrebu, Graditeljsko tehni?ka škola, Avenija Ve?eslava Holjevca 17. U prilogu kompletan tekst predavanja i prezentacija u formi za ispis.
Zanimljiv je koncept evolucije jezika. Dok sam još išao u školu, fascinirao me je Krleža sa svojim Glembajevima, koji su govorili potpuno druga?ije – bilo je tu latinskog, ma?arskog, talijanskog… a pola knjige je na njema?kom. Mješanje jezika imanentno u jednom gra?anskom okruženju, K @ K je bilo jedno multikulturalno društvo, a Zagreb duboka provincija sa par “nadarenih”.
Vremena se mjenjaju. Nakon polustoljetnih rasprava na temu da li je latinica ili ?irilica hrvatsko pismo, gdje nam je najve?a muka bila kad bi neki tekst Branka ?opi?a trebalo pro?itati “u originalu” dakle na ?irilici i to još u kurzivu, perioda totalne unifikacije jezika, dolazi nam novo doba.
Gledam reklamu za “cinestar, najve?i hrvatski multiplex”. Ve? ovako sro?ena re?enica je zanimljivo silovanje materinjeg mi jezika. A onda dolaz vrhunac, pazite to je službena reklama, dakle namjenjena obi?nom potroša?u, meni: “Sinestar je dobro mjesto za organiziranje svih vrsta ivenata…” To je naravno izgovoreno, baš me zanima da li bi to napisali, i kako – da li ovako, “po Vuku” ili bi pisali engleski sa hrvastkom jezi?nom konstrukcijom?
Iventi. Hajde, kako se to sklanja?
Bolje re?eno, kako to ukloniti.
Zuhra je legendarni autor koji u “Moj televizor Bumerang” na Nova TV prakti?ki radi novovjekovne Glembajeve. U nedavnim emisijama uživali smo u bra?i blizancima, od kojih jedan uredno govori na Njema?kom, postupno se prebaci isklju?ivo na Njema?ki, a drugi na varijanti hrvatsko – australskog slenga. Uz tipa koji se pravi da blebe?e na talijanskom, a u biti zna savršeno književni. Uz sve to, nedavno do?u neki Ma?ari, pa ga udri misle?i da ih nitko ne razumije, kad uto – tajnica na finom budipeštanskom ih odpraši.
I dok ja tako vejtam nove ivente, sve mi je bliži sleng sa kombinacijom engleskih, pa i drugih jezika, kojima se samo doda slavensko sklanjanje. Uostalom, to i je ?esta praksa – primjerice u Japanskom, gdje su anglizmi više nego u?estali. Samo malo poslušajte manga crti?e, sve ?e vam biti jasno…
Omiljena rije? mi je nastala kombinacijom Hugg (zagrljaj) i Kiss (poljubac). Kombinacija zna?i ljubiti i grliti – to je ono kad vam do?e ro?ak iz Australije pa pozdravljaš obitelj uz ve?i nivo bliskosti. I tako mi ljepo provodimo hagkising. Da bi to postupno evoluirali u hagkisanje.
Ostajte mi zdravi, dok vejtate nove iventove, provodite zerangenem morning i hagkisajte se !
Eseji: Utjecaj Vršnja?kih skupina na formiranje identiteta
Arhetipski koncept stoljetnog društva
Pojam vršnja?kih skupina kao važnog socijalnog ?imbenika jedna je od bitnih karakteristika socijalnog koncepta ljudske zajednice. Vjekovno je ljudska zajednica slijedila primordijalna na?ela i generacijski je nalazila ulogu svih ?lanova, sukladno njihovim sposobnostima, jer je na taj na?in bilo osiguran najduži mogu?i životni vijek…
Koja je pozicija bloga u odnosu na klasi?ne medije?
Blogeri danas postaju mainstream medija. Odnos prema «klasi?nom» novinarstvu je prili?no kriti?an, te paze i na manje gafove tradicionalnih medija, koje su spremni pokopati u slu?aju plasiranja nevjerodostojnih informacija. Snaga je u brojnosti, brzom reagiranju na najnovije vijesti, te ?estom posjedovanju specijaliziranih znanja koje novinarski profesionalci nemaju.
U ovom podcastu se analizira odnos medija, marketinga i bloga kao medija.
Sretan uskrs!
Uskrsna poruka kardinala Bozani?a u Zagreba?koj Katedrali
Koncelebrirana misa u Zagreba?koj prvostolnici za Uskrs 2006.
Bad Behavior has blocked 69 access attempts in the last 7 days.