Nije me bilo par dana ovdje i vidim da se stvari mjenjaju. Uistinu brzo. Poput zeke i kornja?e - sad trebaš otr?ati svoju rundu, da stigneš kornja?u koja je u velikoj prednosti. Ali taman kad se razmašeš i potegneš 130 na sat - eto repa pred tobom. Jeste li zapazili da su repovi stalno pojavljuju kud god krenuli?
Ideš na posao. Eto repa pred crvenim svjetlom. Onda ho?eš parkirat - eto repa pred parkiralištom. Pa do?eš na posao - opet red prije “sigurnosne provjere”. Pa red pred kucanjem kartica. Pa nešto radiš - a svi nervozni u redu pred tvojim vratima. Ubrzaš tempo - red još ve?i, vide ljudi da radiš pa su još nervoziniji, ho?e sve više njih da se završi taj posao.
Da traje dva sata da obaviš posao, pred vratima bi bilo dvoje ljudi. Ako ti treba pet minuta (a posao možda isti) eto ti pred vratima sto ljudi.
I tako to ide.
Onda zavšiš posao - red pred garderobom, svi odjednom obla?e kapute. Pa iza?eš u red - tamo na parkiralištu. Pa red pred semaforom. Pa pokupiš djete u vrti?u - koje je ?ekalo u redu, da tata do?e sa svojim Range Roverom, pa ga teta izdvoji iz reda - sretnik je do?ekao, a ?aka najmanje pola sata. Onda ideš u onaj konc logor gdje ti je starije djete navodno nešto u?ilo. Pa ga odvezeš na “vanškolsku aktivnost” gdje ?e biti sat vremena. E onda uspiješ u redu do?ekati parking (treba ti 15 minuta) pa uklju?iš naravno mobitel, da platiš jer ti se neda ?ekati u redu pred automatom…
Pa ?ekaš deset minuta da se u kafi?u oslobodi stol. Pa popiješ nešto bezalkoholno, jer voziš naravno. E onda lijepo u red da platiš to pi?e. ?ekaš pet minuta, jer daš tringelt pa te primi prije onih tipova koji potpisuju karticu. Naravno da su ispred tebe u redu trojica koji plate karticom.
Onda ideš i strahuješ da ?e nai?i murjak jer ?ekaš (u redu) sina koji je upravo završio “vanškolsku aktivnost” i uredno te ?ekao deset minuta da do?e na red da može iza?i.
E onda doma, red pred crvenim svjetlom, red pred parkiralištem… I dolaziš - u red pred svoju ženu. Istina, nije red da ju “obariš” (to ti rade dok si ?ekao u redovima) ve? da ju poljubiš u ?elo (mla?i sin prvi, stariji drugi, ti naravno tre?i).
Onda je naravno red pred televizorom (ti si naravno tre?i da do?eš do daljinskog upravlja?a, ali kad ga uzmeš ne puštaš ga).
Žena ho?e van. Pa ?ekaš u redu pred kupaonom (želiš se pomokriti, žena upravo stavlja make - up i to traje pola sata) i onda ponovno u auto. Pa red pred semaforom (to više ni ne primje?uješ jer ne nave?e gužva ve?a od gužve kad ideš na posao) pa red za kino karte (?ekaš 42 minute i 28 sekunde, kao da karte djele besplatno) pa još 8 minuta ?ekaš u redu za kokice. Onda sjedneš (?ekaš u redu da u?u svi oni koji kasne, oni su došli minutu prekasno pa su stajali u redu pred vratima).
I pojedeš sve kokice.
Onda reklame - traju dvadeset minuta. Kao da je to komercijalna televizija, gdje ?e taj isti film za 8 mjeseci prikazati i gdje ?eš ga gledati, ako se do?epaš daljinskog…
Naravno, poslje red pred automatom za karte - parkiranje je besplatno, no moraš ?ekati 15 minuta pred automatom, a taman onda istekne tri slobodna sata - jedan sat si ?ekao u redovima, dvadeset minuta si gledao reklame, sat i pol je bio film - i tako je prišlo tri sata i 16 minuta, pa platiš dodatni sat…
I onda u?eš u auto, u red pred izlazom da se poništi karta… Pa na cestu, u red… pa poludiš i poželiš i?i 130 kilometara na sat… sletiti sa ceste i pojaviti se Svetom Petru… ali ti tada glas iz grma progovori:
Sorry, ne možeš na posljednji sud. Nisi na redu, vrati se u red i ?ekaj.
Pa sjediš u autu i pla?eš, a žena misli kako si osje?ajan muž koji razumije te filmove o romanti?noj ljubavi koja završava vjen?anjem i planira da idu?i tjedan idete na onaj queer festival Bugarskog filma.
Koji je na redu.
