Smetje i otpad

On 31. 10. 2006, in internet, by noebius

Gledam si malo statistike. Akismet mi javlja 1414 komentara koje je blokirao na blogu. Spamfighter javlja 9400 blokiranih poruka. Od možda 250-300 poruka, od kojih je velik dio neželjena pošta, kroz dva filtera (outlook i Spamfighter) provu?e se možda maksimum desetak (a to je manje od 3%) onoga što je filtrirano moralo biti. Sada unazad nekoliko mjeseci, preko 30000 neželjenih poruka došlo je u moj e-sandu?i?. Korisim i gmail – tamo je filter još oštriji.

No koliko je poruka lažno filtrirano, a bile su mi bitne? Iako je spam veliki problem, pogledam svu poštu koja je profiltrirana. Nekad površno, no našao sam najviše desetak “lažno pozitivnih”. To nije velika gnjavaža – oduzme možda par sati rada mjese?no. No bitno je, jer ako ne gledaš e-poštu neozbiljan si.

?itao sam neki dan na nekom blogu, u komentarima, da je spam velika napast “pa se tehni?koj podršci ne da otvarati outlook”. Ma nemoj. Ja ga otvaram redovito, imam 3-4 filtra i provjeru na sve na?ine, ali nikada, baš nikada ne brišem ono što je 99,98% neželjena poruka, samo da ne bi izgubio nešto važno. Sto, dvjesto ili tristo sme?a dnevno – nije važno. Uostalom, to ?e sve uskoro završiti na back-up DVD-u pa mi je jedina grižnja savjesti za sav taj bandwidth koji je moj dragi ADSL provajder utržio…

Nekad mi se ?ini da baš ti kojima treba platiti bandwidth imaju jedini koristi od gluposti zvane neželjena pošta. Uostalom, tko uop?e može imati korisit od nekih random generiranihj poruka na neke random adrese?

Ali taj ukleti marketing, koji služi zaga?ivanju umova, ima i dobre strane. Bitne informacije kruže skrivene u moru bezveznih poruka, i ako se malo ne potrudiš, nikada ne?eš biti u stanju razlu?iti bitno od nebitnoga…

 

vic (genetika)

On 28. 10. 2006, in vicoteka, by noebius

Razgovaraju dvije prijateljice:

-Moj muž mi je postao sumnjiv u zadnje vrijeme… eto, sumnjam na njega da nije on taj koji mi je napravio drugo dijete!

- Ma koji je on gad, odgovori druga

(prepri?ano prema Zuhra Show, NovaTV, 28.10.2006) 

 

Webfestival

On 28. 10. 2006, in internet, by noebius

Carnet organizira web festival. Sada ve? tradicionalan. Ove godine, tema su – blogovi. Kako je ovo u neku ruku ipak i blog (iako se trudim da to ne bude, ali wordpress je najrašireniji blog alat, pa eto) možete se i vi malo zabaviti – i glasati za vama najdraži blog. Eto, da malo i ja lobiram :-)

http://statweb.carnet.hr/webfest2006/glasanje/

28.10.2006 u 23:15

Update ( 6.11.2006) Hvala na do sada iskazanom povjerenju – glasanje za sada ne ide tako loše, ako tako nastavite najbolji blog ?e dobiti nagradu :-)

Update (14.11.2006) glasovanje završeno – i poništeno “zbog nepravilnosti”. Žali bože truda :-P

 

Najava: Emisija Medju nama

On 26. 10. 2006, in video, vijesti, by noebius

HRT, 1 program: 27.10.2006 – 10:50 Me?u nama, znanstveno-obrazovna emisija

U ovoj emisiji razgovarati ?u na temu “Obitelj i ovisnosti” – iz podru?ja psihologije narkomana. Emisija ide u živo, i gledatelji mogu postavljati pitanja.

Ukoliko vas ova tema zanima – pogledajte, i pitajte.

Gost emisije: Davor Moravek

 

Pollitika ili stanje s(a)vjesti

On 23. 10. 2006, in internet, vijesti, by noebius

Hrvatskom kruži novi bauk – bauk Pollitike

Web (2.0 naravno) koji je nedavno pokrenut me?u skupinom entuzijasta (znanih kao A-blogeri) pobudio je do sada zanimljivu koli?inu interesa.

Uobi?ajena skupina piskarala (u koju se ubraja i moja malenkost) po?ela se nadmudrivati o onome, što ina?e osim nogometa, vole svi penzioneri u lokalnim birtijama kao i svi propaliteti u državnim službama (zaposleni po babu i stri?evima)  – raspredati i pljuvati po politici. Ili o temama gdje ?e i?i novi selski put (ne bu prek moje njive) ili gdje ?e i?i novi Autoput (je da to ide prek moje njive, pa buju mi masno platili).

Uz politi?are – profesionalce znane i kao mister 10% (iliti pošteni politi?ar) odnosno mister 300% (uf taj ti nevalja) politikom se na posredni na?in bave i brojni lobisti, a nisu tome ni daleko ni razni PR (pi – ar, iliti provodadžije) razno raznih birokratiziranih firmi.

Politika – to je država. No države imamo sve manje, polako odumire. Socijalisti?ka je država umrla (to su predvi?ali komunisti, pa nije ?udo što su propali kao sustav) no kapitalisti?ka se ne da – te tako nekako imamo manje socijalne pravde. S jedne strane, dere nas “pravi” moderni (globalizirani) hard core kapitalizam, gdje smo svi potroša?i (ili prera?iva?i hrane u gnojivo) i gdje je bitno da se sve više prodaje sve više jeftine (bofl) robe (to se zove rast).

Politika, sada kritizirana i od strane skupine entuzijasta na pollitika.com kolaboraciji, želi donjeti novu kvalitetu. Slogon je da je politika preozbiljna stvar da bi se prepustila samo politi?arima.

Uistinu tome i jest tako. Politi?ari uredno usvajaju sve više zakona bez da možemo imati bilo kakvog utjecaja na to (to se zovu pristupni pregovori) a da mi uop?e ne možemo niti na koji na?in doznati o ?emu se to pregovara, odnosno što se to prevodi na hrvatski i jednostavno tako prepisano dizanjem rukica u predstavni?kom domu usvaja.

Stoga podravljam ovaj projekt, i sa ponosom mu se pridružujem – a pro?itajte i vi ponešto, jer ipak tu i tamo prona?e se ponetko tko još uvijek – misli.

 

Opet kupovina

On 21. 10. 2006, in svakodnevica, by noebius

Danas je još jednom, dan za kupovinu. Leonardo Da Vinci je jednom napisao: “Velik broj mojih sugra?ana tek su ždera?i hrane, koji ju propuste kroz sebe i gnoje polja”. Nešto u tom stilu, kako sam ?uo tu pri?u.

Jedenje i izbacivanje prera?enog materjala ne ?ini nas ništa boljim od kišnih glista, jer to je proces koji svi ?inimo – stvaramo gnojivo. No nažalost, civilizacija nam je donjela tu razinu alijenacije da ?ak ni po tom pitanju više nismo korisni – ne gnojimo polja, ve? gnojimo direktno mora.

Dakle, subotom obi?no kupujem za cijeli tjedan. ?itam baš u jednom ?asopisu (Lider) o oglašavanju. Lavovski dio oglašavanja kod nas ?ini Televizija, manji ?asopisi. E sad, dalekovidnice sam se riješio (gotovo potpuno uspješno) i mogu re?i – ne da mi ne fali, ve? iznenada imam vremena sa sebe… vrijeme mi sporije prolazi, ?ini mi se da nisam tako ubrzan. A radim sporije, i sve stignem. U biti, agresivni marketing mi je u toj mjeri dosadio da nalazim sve na?ine da ga zaobi?em. Ali ne ide to.

Dakle, kad me ve? ne mogu dose?i putem televizije – tu su ?asopisi. E i tu sam se po?eo štititi. Naime, papirnate ?asopise sve manje ?itam, tek uži broj ?asopisa koji u principu ne oglašavaju mega giga oglasne strane.

No još uvijek pokupim i unesem u ku?u razne kataloge koje mi ubacuju u dvorište. Dostavna služba ide mi ve? pomalo na živce – ostave to na ogradi umjesto u kastli?u – usroko ide na vrata obavjest po zakonu o zaštiti potroša?a…

Dakle, pro?itam ja te kataloge, ne u medijima. To znam da je reklama, ali mogu uspore?ivati reklame, a ne da mi neki kvazinovinar?i? tuma?i kako je to vijest…

E onda kad se vozim autom uklju?im radio. To je jedino vrijeme kad slušam radio – samo u autu. I desilo mi se – upravo tada. Reklama koju nisam zagasio, jer je bila zabavna. Prvi sam ju puta ?uo. Poziva me u maloprodajni hipermarket, koji sam posjetio jednom, pro?itao sam katalog i ne manje važno – raspravljao sam o tom novom, sada mondenom mjestu sa prijateljima. I na cesti je bila gužva, upravo prema njima – ali nije mi se dalo ?ekat u toj gužvi pa produžiti dalje.

U biti, želio sam kupiti jedan to?no odre?eni proizvod (cipele) koje sam vidio kod konkurencije (dakle ve? je odabran proizvod, ali ne i mjesto kupnje).

E sad. U prvom du?anu u koji smo ušli – imali su i model i broj koji sam tražio. I cijena je bila – ista. Pa kupismo.

Tu je bila snaga marke – velika, svjetska marka koja u svim hipermarketima drži istu cijenu, uz jednaki servis (uslugu).

Naravno, katalog i reklame na licu mjesta (akcija bla bla) odradile su svoje.

Da nisam uspio na?i pakring, ja bi se odvezao dalje. Da nisam ?uo tu reklamu na radiju, otišao bih na mjesto gdje sam originalno vidio te cipele, i pitao se da li imaju broj.

Lojalnost? Teško da ?e ju na?i kod mene. Cijena? Bila je ista, to je bilo dovoljno – platio bih i 10% skuplje samo da ne moram tražiti parking…

U biti, u post – industrijskom društvu preobilje ponude ?esto se artikulira sa stvaranjem “atmosfere za kupnju”. Ta radio emisija sa ?inglovima je bila upravo to – oraspoložila me da skrenem u tu gužvu. Da li sam zadovoljan? U biti jesam. Cijena je bila prihvatljiva, našao sam baš sve što sam pomislio da bi mi moglo trebati. Uklju?uju?i sve “brendirane” proizvode. Da li mi je to trebalo? Pa prije ili kasnije da. Ili možda…

Ali zar je to važno, pa tako i tako mi smo – tek proizvo?a?i gnojiva. Kišne gliste…

 

One day in history

On 18. 10. 2006, in eseji, by noebius

This is my “blog entry” for a project “One day in history”.

http://www.historymatters.org.uk/output/Page96.asp

archive:

http://www.webarchive.org.uk/tep/15378.html

Share Your ‘blog’ with future generations. What did you do on 17 October 2006?

I work as sub-specialist in psychiatry – addiction medicine. I am 41, married no children. Today is one more day at work – I still feel dizzy after last week fever, but rhythm on work place is furious as usual. Only three of us (including head of department) work in our Capitol city – Zagreb with addicts on both out-patient and inward treatment and I handle daily hospital. Today was silent day – only 15 consultations, 2 new in daily hospital. One pregnant woman come for advice, 2 mothers with baby under 1 year come for usual check-up (admitted from social welfare) and 2 boys (23, 34 fist time on obligatory (court) treatment. Check for resources – still no news from court (did not pay my fee for over 7 months) check for office supply – still lack from paper on where I wrote my expertise – they ask me to “reduce use of paper” – how I am suppose to make expertise without paper? Winter is coming. It is good, because in my “office” (2×4,5 m) where I work as supervisor for treatment for 1200 addicts’ it will be easier to work. In spring time it is almost impossible to work because of heat and sun (and I am not supposed to put newspaper on windows, because there is no other way to put heat away). In the morning, I talk with my colleague (he is finishing his PhD. in anthropology – subculture of addicts) about what will we do after finishing a project – he is planning to open a fast food restaurant, to secure his family. “Here I work for 500 euro – you know, being a PhD and invest in knowledge (23 year of hard work and school) is worst in our society”. I could not bud agree with him. Now, after 27 year of continuus education, I find out that my standard of living is degrading year after year. Now I work for about 1100 euro a month – and mother of one of my patient is working for 1300 euro a month as cleaning lady in Germany. “Cost for food, clothing and flat is almost the same” she informed me yesterday. Interesting compare – I could go to Germany, drop my work and work as simple worker – for more than here, where I work as one of ten sub-specialist in my country, and as court expert and supervisor of obligatory psychiatric treatment. My colegue (PhD, one of most prominent in country for treatment of alcoholic) invite me today for dinner. I am happy to go with him (first, free meal because one of night duty doctor will not eat now, so I could ate his lounch) and we were able to discuss some on-going projects. First, he ask me about future lecture I will have – 2 weeks to prepare. Second, I asked him about his experience with my textbook, is that fine for him? How students in nursery accept my concepts? They are not enthusiastic participating in my new experimental e-learning aids. I have to re-examine prepared tests, maybe to complex for them. We finish our launch time talking about some Polish doctors who work in Northen Irleand during weekends and in Poland rest of week – and earn ten times more in weekends. Not bad, we should think about something like that. So, thinking about opportunity to emigrate, I found few minutes for tee, and prepare myself for real life. Because of price war (opening of new hypermarket) food nowadays become cheaper – only 60% of my salary now go on food – and I will be able to by myself sweater this winter. In the evening I check at home my favourite rss channels, wrote one essay on my “pro bono” site Noebius.com and talk about one new project with one NGO – maybe this year, we will be able to gain funding. Not a bad day, not bad at all.

 

Trotter hipermarket, inc.

On 15. 10. 2006, in novele, by noebius

Konzumerizam je fenomenalna stvar. Malo marketinga, red motornih vozila, dobre ceste – i eto mene u novom shopping centru, koji su otvorili ovaj tjedan. Reklamiran prili?no dobro, dospjele su mi u ruke i brošurice – ?udesne cijene, jeftino – još jeftinije.

E sad, kad se neko reklamira da je jeftin – sjetim se ja Mu?ki (Only fools and horses) i Trotter vode, te svih prekrasnih stvari koje ste mogli kupiti od Della…

Prvo, na? to treba. Nacrt je jasan, no zadnje skretanje – zabunom skrenuo sam prema “Metrou”. Pateti?ni dvojac na ulazu nešto maše, pa me ipak propuste. Pitali su sve koji su ulazili “Imate li Metro karticu”.

Ta famozna kartica odnosno smisao njenog posjedovanja vrlo je smješna pri?a, nastala u davna vremena prije primjene PDV-a. Tada je postojalo nešto kao “veleprodaja” i “maloprodaja” a taj “Metro” se naziva “veleprodajom”. U biti, otkri?em poreza na dodanu vrijednost to je izgubio svaki stvarni smisao, ali eto neka im. To nije problem nabaviti (mogao bih) no gnjavaža je – pa imaju jednu mušteriju manje.

I nakon što sam parkirao na (gotovo praznom) parkiralištu, put pod noge i – u City Centar One.

U biti vodila me znatiželja – ali imao sam i ideju da kupim nešto konkretno – novu pi?amu.

Ulaz – sve blješti. Žuti baloni, nagradna igra (neki auto tamo) neki zgodni kvartet svira nešto (djeluje mi kao da sam na nekoj židovskoj svadbi, što li to sviraju). Prekrasno osvjetljen prostor, kafi?i, butici… naravno i veliki špeceraj (tamo ne idem, nabavio sam ranije) i prvi dojam je jako glamurozan i sve super.

Pa da potražimo mi malo što zanimljivo tu ima… U?em u prvu veliku prodavaonicu sa muškom odje?om i pitam: “imate li pi?amu”. – “?ekajte, moram pitati”… “Nemamo”. “Ali imaju na katu, tamo u žmbrljfrlj.” Ovo zadnje je rekla razgovjetno, naravno, ali ime nikad nisam ?uo, a kakav sam uz tu buku – zabravio sam gotovo odmah jer me iznenadio odgovor. Naime, ne o?ekuješ da ?e te slati konkurenciji. Ali bila je jako ljubazna – zapamtio sam si du?an, budem ja tamo još navratio, kad imaju tako dobre prodava?ice (dobre u smislu ljubazne, ina?e prosjek po izgledu).

Idem ja na kat – koji ono bijaše du?an? Zaboravio sam dok sam slušao koncert dva super umjetnika, od kojih je jedan svirao na starim staklenim bocama (eh da su mi te boce, u Metrou bi dobio bar 7 kuna za njih :-) i gledaju?i ljude (njih 43) kako ?ekaju u redu za neke kola?e, pa onda gledaju?i kako su super kafi?i pa jako dobra prodavaonica slatkiša… A gdje sam stao? Pi?ama. Nigdje pi?ame, hodam ve? kilometar koridorima – nigdje pi?ame, donjeg veša (osim ženskog, dobro to je zgodno ali to ne nosim).

I naravno, sav o?ajan – gdje da u?em? U kompjutorski du?an. Mislim si – imaju li možda tintu za moj pisa??

Naravno da imaju. Naravno da je skuplja nego u du?anu gdje ja to kupujem. Ali ljubazan prodava?, kaže zovite radnim danom, možemo vam nabaviti komplet, do?e za dan – dva. Poslovni su i ljubazni, ve? sam se oprostio od pi?ame, ajde da vidimo što ima ovdje…

I pasem ja o?i na plazma televizorima, imaju oni i posebni multimedijalni dio sa super surround zvu?nicima, pa plazma, pa dvd, ma svašta. I zgodni mp4 playeri, sve.

No uz sve te skupe i nepotrebne stvari – ugledam ja telefon. Jako zgodno – DECT telefon, a samo 199 kuna. Pa pitam prodava?a: “mogu uzeti?” -”Može, samo odnesite na blagajnu”. U taj tren, ugledam na pultu jednokratnu kameru (film) za 5 (pet) kuna. “Mogu i to uzeti”… A ovaj još i dalje ljubazan, ponovi “Može, samo odnesite na blagajnu”… I ne nervira se ?ovjek. Baš zgodno…

Sav sretan do?em na blagajnu. Nešto je petljala 15 minuta, ali to su blagajnice :-)

I nemam pi?amu. Sav osokoljen i u šopingholi?arskom zanosu (204 kune platio) odlu?im da ipak kupim tu pi?amu. Znam gdje idem – u King Kross, to je par minuta vožnje… do?em ja tamo, nakon ulaza – ravno u Max & Spencer.  U?em, naletim na prvu prodava?icu, i ja: “Imate pi?amu?”. Ova sa ljubaznim osmjehom, na koji sam navikao tamo, odmah me povede, ja biram malo (20 sekundi) koja mi je prava veli?ina, ona mi nudi razne boje – naravno da mi odgovara ona koju sam prvo ugledao – odnese na blagajnu, provu?em karticu, ova se malo petlja sa slaganjem “nemojte slagati”… I eto me sretan vani – prošlo je manje od minute od trenutka od kada sam prošao kroz vrata.

Ja sav sretan – ovdje me znaju, tu kupujem (ma ne, to je onaj susjedni du?an u kojem ne kupujem).

Pravo muško kupovanje. Kroz mene prolazi zanos lovca koji je upravo ubio lava golim rukama, i to nakon što je ovaj branio tri lavice koje su imale mlade i nosile antilopu nakon sušnog perioda u kojem su bile jako, jako gladne…

I eto mene doma. Lovina u rukama. Da se pohvalim.

Prvo, taj fotoaparat (5 kn) ima upute samo na slovenskom. Hajde, pa to je sitnica.

Drugo, telefon je super, ali meni i upute su samo na ma?arskom ili poljskom. kasnije otkrijem da su i na slova?koj u ?eškom. Fenomenalno. dakle zato ste tako jeftini? Provodite ma?aronizaciju? Pa ovo je 21, a ne devetnaesto stolje?e!

Mislim bez veze, znam valjda koristiti DECT telefon, dok mi se na meniju izmjenjuje zadne cislo, telef. seznam, hodini/bud, prednast. To je naravno najrazumljiviji meni kojiu sam našao, a naravno da nemam pojma… no telefon je i tako samo za nazvati, tješim se…

I onda ta prokleta pi?ama. Naravno, nisam primjetio da vrijedni kineski radnik nije sašio desi ?ep. Lijeva ruka – desni ?ep :-(

U “Mu?kama” gledamo te engleze kao im se svi žale na bofl robu koju guraju, a ljudi uporno i uporno kupuju…

Samo danas u hipermarketima, koji prodaju sve jeftinije, povoljnije…

I na kraju se i sam osje?aš tako – jeftino.

 

Bolnica i parking

On 13. 10. 2006, in kultura, by noebius

Do?i u veliku zagreba?ku bolnicu i parkirati se je velika muka. Obi?no vas zaustave “na rampi” i upute da se “proše?ete malo” sa svojim limenim ljubimcom i parkirate ga “malo dalje niz ulicu”. Postoje bolni?ka parkirališta, ali su uvijek zauzeta (pa moraju negdje doktori parkirati) te je sve to nekakva povuci – potegni situacija.

U svom iskrenom postu, Davorko Vidovi?, koji nije bahat ve? se sam brine o svom zdravlju (a ne voze ga sa crveno – plavim svjetlima) sa svima nama je podijelio svoju stvarnu muku na svom blogu. ?ovjek porastao u mojim o?ima!

U biti, zanimljivo je gledati kako dobre bolnice imaju šanse postati još bolje jer su za njih spremni lobirati – njihovi pacijenti. Dakle, tko uspije (iz)lije?iti nekog utjecajnog – ima šanse i preživjeti kao ekonomska institucija.

Napisao sam ?ovjeku rješenje ne samo njegovog parkiranja blizu KBC Zagreb, ve? kako je stvar krajnje jednostavna i jako malo košta, evo da to podjelim sa svima (tko voli, neka lobira, može uzeti sve lovorike meni nije važno jer mi “ni iz ?epa ni u ?ep”)

Umjesto da se grade nekakve hale za parkiranje, mogu se za vanjske pacijente izgraditi parkiralista negdje drugdje, ili neka se parkiraju recimo kod Dinamovog stadiona, a nakon toga GRAD (koji vodi SDP) organizira JAVNI I BESPLATNI prevoz od tamo do bolnice, SVAKIH 5 MINUTA (a ne kako je sada jedan mali kombi svakih pola sata). I onda bi se i VIP pacijenti kao vi mozda odlucili koristiti takav prijevoz… ali ovoga se nitko jos nije sjetio, jer je prejednostavno.

Bit ove ideje je jednostavno u tome da se ne stvaraju novi resursi (parkiralište) ve? da se poboljša iskoristivost postoje?ih (parkirališta kod gradskog stadiona). Za stadion parkirališta trebaju vikendom, a za bolnicu preko radnog tjedna, a uz stadion tada postoji “višak vrijednosti” koja samo ?eka za što ?e biti iskorištena.

Umjesto da smo podložni konzumerizmu, razmišljajmo o reciklaži… postoje?ih resursa.

 

Prazno, praznije… predizborno

On 12. 10. 2006, in medicina, by noebius

Kre?emo u predizborno vrijeme. Sa revolucionarnim idejama o tome kako bi budu?e društvo trebalo izgledati… recimo ovako:

  1. Zdravlje za sve…
  2. Mirovine za sve…
  3. Povoljni stanovi za sve…

I kona?no, valjda pu?ka kuhinja za sve. Ovo posljednje naravno da nije u predizbornim angažmanima, ali zašto pobogu nijedna stranka ne krene sa slogonom:

“Ako mi dobijemo izbore, sve vas ?eka pu?ka kuhinja! I to svaki dan! Topli obrok jednom na dan za sve!” 

Najnovija genijalnost dolazi nam servirana kroz medije. Pogledajmo Novi Nacional (12.10.2006):

…novu strategiju razvoja zdravstva, nazvanu “Zdravlje za sve”, koja treba postati jedan od glavnih aduta u predizbornoj kampanji. U najkra?im crtama, SDP se vra?a na projekt javnog zdravstva koji ?e biti dostupan svim gra?anima bez obzira na materijalni status, …

U daljnjem tekstu se spekulira o “budu?im ministrima” i “poznatim doktorima”. Potpuno neo?ekivano, inventivni model restrukturiranja poveo bi – doktor!

Revolucionarne metode, kako piše u ?lanku, bile bi:

  • ukidanje administrativne pristojbe (to plate samo bolesni, a ne solidarno svi)
  • involvirati model kakav je u Švedskoj
  • proširenje liste besplatnih lijekova
  • u skladu s propisima EU skratiti radno vrijeme lije?nika na 48 sati tjedno
  • i onda je svizac umotao ?okoladu… 

Bajkovitost predizbornih kampanja želi nas vratiti u zlatne osamdesete. Naravno, umirovljenici, nezaposleni, siromašni, svi sada plješ?ite, jer kona?no dolazi jedna vlast koja razumije što je to solidarnost!

Tako valjda razmišljaju u stožeru ove stranke. No pogledajmo malo stvarnosti u o?i. U prethodnom mandatu – “lijeva opcija” uspjela je na sebe navu?i bijes kompletnog lije?ni?kog lobija koji je bio uljepšan višegodišnjim štrajkom. Usput se nezaposlenost lije?nika smanjila za 1100 – to je lijepo, ali je broj lije?nika u sustavu smanjen!

Zna?i – otišli su negdje drugdje. Najviše u trgova?ke putnike farmaceutskih ku?a, ili malo dalje, preko velike bare…

Pri?a o 48 satni radni tjedan ne da je dio “predizborne” kampanje ve? ga je hrvatska MORALA!!!! potpisati u okviru predpristupnih pregovora. Odgoda je – 4 godine. U njema?koj taj propis nasupa po?etkom 2007, u Irskoj je ve? na snazi.

Švedski model? Uvo?enje “socijalnog modela” traži – novac.

Evo jednog modela zdravstva koji bi “sigurno” pobrao lovorike bira?a:

1. Proglašenje bankrota zdravstva. Isplata dugova (preko 180 dana) isporu?iteljima roba, prvenstveno farmaceutskim ku?ama. Ako se ne može platiti – dati dioni?ke udjele u državnim institucijama.
2. Osnovne  zdravstvene usluge, a time mislim MINIMUM zdravstvene skrbi, nikako neke “opcione” lijekove, nikako nove kupovine Tamiflu i sli?nih lijekova u “državne rezerve, nikakva propaganda antidepresiva besplatne za “široke mase” niti “kontraceptivi besplatni za sve” financirati direktno iz prora?una. Organizaciju toga svega prepustiti profesionalcima, po modelu kako to rede recimo “Lije?nici bez granica” i uz konzultaciju eksperata svjetske zdravstvene organizacije. To je medicina.

3. Za tehni?ke ravnatelje SVIH državnih bolnica postaviti STE?AJNE UPRAVITELJE, sa iskustvom u ste?ajima. Nikako lije?nike, oni mogu ostati na poziciji direktora medicinskog poslovanja. Ovdje nam trebaju pravi mena?eri, po mogu?nosti sa me?unarodnim iskustvom.

4. Ostatke HZZO liberalizirati na na?in da se proda ve?em broju velikih osiguravateljskih ku?a, s time da niti jedna ne smije imati ve?i udio od 20% – tako da se osigura konkurencija.

5. Naknade za bolovanje i invalidnine u potpunosti izdvojiti od troškova za lije?enje – da li je netko lije?en od neke bolesti je humana stvar, a da li je pritom dobio neki novac, ?isto je ekonomska stvar. Osiguranja bolni?ke rente, dnevne i mjese?ne rente u potpunosti prepustiti tržištu, za svu sumu koja je ve?a od osnovne, SOCIJALNE POMO?I koja država daje jednako za sve – potpuno solidarno. Na taj na?in bi se mogle kona?no prekinuti mogu?e “makinacije” sa bolovanjem.

Ovo mi je prvo palo na pamet, ali da netko predloži bilo koju od ovih stavki – ve?ina ljudi koji su uredno uvjereni da u zdravstvu svizac zamata ?okoladu,  ne bi prihvatili takvu zdravstvenu reformu.

 

Bad Behavior has blocked 7 access attempts in the last 7 days.