Povijest znanja

On 31. 12. 2006, in eseji, ovisnosti, by noebius

U svojoj knjizi “Povijest Znanja” Charles Van Doren opisao je svoje vi?enje pojma ovisnosti. U ovom kratkom izvatku možete pro?itati više o tome…

 

Na kraju godine

On 31. 12. 2006, in eseji, svakodnevica, by noebius

Red je da se napiše nešto na kraju godine. Recimo ?estitka – da vam bude što ste zaslužili.

Ova godina što je za nama meni osobno je bila u po?etku jedna obi?na godina. Na internetu – na prolje?e je startao noebius.com i ubrzo potom noebius.net – ali u biti to su formalni napreci koji su olakšali tranziciju sa “velikih” na “osobne” stranice.

Veliki sajtovi – po?eo sam zna?ajnije koristiti youtube i napisao svašta na wikipediji – i zasitio se toga. Zato što sam se ponavljao, te mi to nije više predstavljalo zna?ajniji izazov. No pisanje za wiki bilo mi je inspirativno, u smislu da sam zbog toga malo proširio i stru?ne interese – dakle pokrenuo je nove interese, istraživa?ke. Koncept djeljenja ideja ipak ima svoja ograni?enja – jedino kad dobiješ kritiku od onih koji znaju bar malo manje od tebe, i razumiju temu – tada je inspirativno. Ina?e – kako se kaže, biserje pred svinje…

Spamanje – osobna borba protiv toga je u laganom napretku. Spam filteri rade sve bolje – recimo u mejlboxu sada imam 41 000 filtriranih poruka. Dnevno se od nekih 200 “probije” desetak. Akismet uz wordpress gotovo da je savršen filter. No nužnost da se korisnici autoriziraju da bi komentirali nije mi draga, no što je tu je. Ako Vaš komentar nije prošao autorizaciju, to je jedino zato što ga je spam filter sakrio. Ja sam autorizirao baš sve što nije bilo u tom filtru, a i ponešto što je bilo a uspio sam vidjeti.

Suradnja sa drugim projektima – kako vrijeme ide, po lako se uklju?ujemo u razne aktivnosti. Kad to treba sažeti, onda se zaboravi. Što sam sve radio – dosta toga na internetu. Ali sve je na neki na?in nastavak ranijeg… i gdje je onda tu izazov?

Taj osje?aj rezignacije u meni tako?er je prisutan i na širem planu. Eto, usporedio sam bruto zaradu zadnje tri godine, na glavnom poslu (državno zdravstvo) u kojem radim. Bruto pla?a za isti posao, i to na godišnjem nivou – smanjuje se. Koristio sam manje dana godišnjeg odmora – manja zarada što više radiš. Pri?a “povisiti ?e se pla?e” je takva da ako nema štrajka – pla?e padaju, ne samo realno ve? i nominalno.

Ovo sve vodi nas do novog nivoa – troškova života. Kako bi održali isti standard, nužno je racionalnije trošiti ako se prihodi smanjuju. Uspjeh je da sam godinu završio “na nuli” odnosno bez dugova (osim teku?ih). Zna?i, vratili smo razne “minuse” i “kredite” zahvaljuju?i manjoj potrošnji.

Kako je to mogu?e?

Prvo, prestao sam slušati i gledati reklame koliko god je to bilo mogu?e. Manje elektronskih medija, a na internetu – otkri?e hosts fajla (hvala Zombix) te korištenje ekstenzija na firefox-u tako da ne gledam više nikakve bannere i sli?no.

Svaki oblik reklamiranja odvla?i pažnju – krade vrijeme, a u kona?nici i novac. Reklame za “sapunice” su u TV sapunicama – ako gledaš svoju “serijicu” platio si taj program kroz reklame. Dakle, taj proizvod u sebi ima ugra?enu cijenu TV programa. Pa ako ne gledam taj TV program, ne?u ga platiti kroz “porez” zvan reklame.

Ova godina je za mene predstavljala prekretnicu upravo u tome – sustavnoj borbi protiv svih oblika reklamiranja koji zaga?uju moj mozak. Ma koliko se vi hvastali sa idejom “ne ?ujem ja to” reklame su opasna stvar za mentalno zdravlje. Ne kažem ja da nisu potrebne – ali ne u obliku pritiska koji me bombardira dok radim nešto drugo. Rado ?u ja pro?itati reklamnu brošuru, pretplatiti se na e-mail listu ili pogledati web stranice neke firme – ali to onda, kad želim vidjeti neku ponudu.

Jer cijena mi je postala važna. A kako cijena ovisi i o tome koliko se ulaže u reklamu – dakle manja cijena, zna?i da se ta firma manje reklamira. Jednako – ako me bombardirate reklamama, vaš je proizvod zbog toga jednostavno preskup.

To je dovelo do novog momenta, koji sam zapazio ve? pred nekoliko godina: marke (tvrtke) koje imaju vrhunski marketing su jednostavne preskupe. Stoga volim kupovati proizvode koji nisu markirani razvikanim imenima.

To je naravno malo teže, budu?i da se moraju ?itati deklaracije, koje su u principu jedino istinito što piše na samom proizvodu. Ako piše na pakiranju – istina je. Ako piše negdje drugdje – marketing je, istina je opisana sitnim slovima, koje je nekad teško na?i.

Naredni na?in kako ja postižem uštede je produžavanjem životnog vijeka proizvoda. Kupio sam ove godine za mobitel novu bateriju – da mu produžim vijek na tre?u godinu. Po?eo sam koristiti dva operatera paralelno – ušteda mi je zbog toga nekih 20-30% manje novca na impulse.

Smanjio sam pretplate, pažljivo gledao da ne platim nešto što nisam koristio. U trgova?kim lancima po?eo sam pratiti njihov rat cijena.

Pozivi na vjernost odre?enom trgovcu – ignoriram ih sa prezirom. Rat korporacija ujedno je rat protiv “zelene mafije” i ekstraprofita koje su doma?i baruni i vlastela ostvarili na nerealnim cijenama na kojima su mene i vas cijedili da je to bilo nenormalno. Pad cijena recimo banana (uvozna roba) i mlijeka (doma?i proizvod, no ?esto i uvoz mlijeka u prahu) govori o tome da se ta margina može smanjiti. Ove godine po?eo sam kupovati na sve više razli?itih mjesta, paziti koji proizvod kupujem i na njegovu individualnu kvalitetu i cijenu, a ne na to da li mi je lijepo tamo kupiti ili ne.

Kako ne trpim reklame, trgovina u kojoj nema glazbe, a time ni reklama koje ti zvone u ušima, postala mi je izrazito simpati?na. Uz njihove cijene, usudio sam se u?i i u probnu kupnju jeftinih proizvoda. Jednako kvalitetni, ali ne reklamirani. Dakle to je to.

Nau?io sam mnogo o kulturi potrošnje. U tome mi je pomoglo i društvo “potroša?” gdje sam se sa ponosom u?lanio. Politi?ka angažiranost nije kroz stranke (koje tako i tako preferiraju one koji im daju novac, a moj uzimaju kroz poreze) ve? kroz šaltere za pritužbe korporacijama. Sve je novac – ili ga dobijete, ili vam ga uzmu. Politika je stoga istovjetna sa etikom.

Eti?nost je nešto ?ega se pridržavam u stru?nom radu, prema svima koji traže moju pomo? (usluge) i o?ekujem ju od svih gdje ja tražim neku robu i usluge. Ako dajete usluge – ukoliko ste eti?ni, imate moju vjernost kao potroša?a. Ukoliko dajete robu – sve ovisi o robi. Roba i usluge ?esto idu zajedno. Ako je usluga bez marketinga – tim bolje, više vas cijenim.

I na kraju godine, svima svako dobro, više pameti i miran san!

 

Noebius – tri godine bloga

On 17. 12. 2006, in internet, by noebius

Noebius u svojoj dva-nula inkarnaciji u formi bloga bilježi svoju tre?u godinu postojanja. Kao jedan od ranih blogova, po?inje svoje postojanje u blogger-com sustavu, koji je tada, u prosincu 2003. godine upravo doživio svoj redizajn.

Nakon prvog bloga na slobodnom poslužitelju, na adresi moravek.net WEBlog pokušavam kategorizirati ?lanke – te kako blog alat nije omogu?avao kategorije, ali je višestruke blogove – stvaram pet razli?itih blogova sa tematskim idejama i avatarima, što opisujem u tekstu “Mapa Webloga“. Sije?anj 2004 donosi novu dimenziju – kolaborativni blog.

Ukupno je 8 autora davalo doprinose, koji su za mene predstavljali novu dimenziju i nove standarde.

Novu fazu razvoja virtuelnog avatara “Noebius” obilježavaju pozivi u testiranje blog alata. Osniva?i blog-haer pozivaju me da testiram njihov alat, kao jedan od rijetkih etabliranih i ?itanih blogera. Ova epizoda ima svoje vrline – upoznao sam velik broj “novih lica” od kojih su neki sada pisci odnosno kreativni umjetnici, sa kojima sam se družio na razne na?ine – od virtuelnog do stvarnog svijeta, kao i medijske ekspozicije na televizijama i tiskovinama. Ipak, moj tamnošnji “fotoalbum.blog” je predstavljao razo?aranje. Prvenstveno što su u “fotoalbumu” netragom nestale slike (a kakav je to fotoalbum bez slika) te kasnije prili?no neobi?an slijed doga?aja, koje sam opisao u blogu velikibrat.blog.hr – odre?ena kritika ure?iva?ke politike tog alata i medija, dok sam imao ovlasti pripremanja tekstova za naslovnicu (manje od 40% tekstova tamo mi je i objavljeno).

Zbog toga sam bio jedan od autora koji je sa ogor?enjem napustio ovaj alat, a za velik trud u promociju (naravno besplatnu) “zahvalili” su mi brisanjem svega napisanog tamo, naravno bez rije?i. Ipak, to mi tada više ništa nije zna?ilo – Noebius je imao sasvim drugi put.

Prvo uto?ište mog “fotoalbuma” svakako je bio mojblog.com – koji me prihvatio da tako kažem, poput broda Carpatia koji je pokupio preživjele sa Titanica – te ovdje nalazim nove poticaje za daljnje pisanje.

Lako je postati bloger, lako je zadobiti i “medijsku pozornost” – ali nije lako ustrajati.

Sama forma bloga ima svoje prednosti, ali i nedostatnost za sav sadržaj koji mi je bio interesantan. Isprobavao sam prakti?ki sve blog alate za koje sam saznao – žele?i proširiti horizonte kreativnog izražavanja. Otkrivši wikipediju, jedan od prvih tekstova na hr.wiki bio mi je upravo – tekst o blogu kao fenomenu. Pomalo se nižu moji doprinosi na wiki, i broj editiranja tamo prelazi brojku od tisu?u, no noebius blog traži svoje trajno uto?ište.

Prijelaz na vlastitu domenu bio je logi?an potez. Tako nastaje news.noebius.com – gdje po?injem jedan od prvih podcast eksperimenata. Zanimljivost ovog projekta mi je bila vrlo velika, osobito mogu?nosti kategorija, te se sadržaj starih arhiva po malo seli ovdje. Još i sada, kad na?em vremena, selim neki od preko tisu?u ?lanaka koje sam u protekle tri godine napisao, a da ne spomenem tek tekstove mojih suradnika. Domena noebius.net bio je logi?an nastavak izvanredne suradnje koju sam imao sa mojblog ekipom – a i savršena promocija podcasta kao modela izražavanja. Naredni uspjeh svakako je bio poziv u bloger - noebius.bloger.hr zanimljiv je i zbog “oklade” koja je bila promotivna, ali istinita.

Danas noebius.net /sa ukupno 33000 posjetitelja/ bilježi ve?i posjet od noebius.bloger.hr /sa ukupno 6500 posjetitelja, ali u kra?em ukupnom periodu/ no oba sustava imaju svoje prednosti – a to je zahvalna publika koja me svojim komentarima poti?e na daljnji kreativni rast.

Uklju?ivanje u blog mreže sljede?i je logi?ni potez – rss listanje na blogariat, dvanula te kona?no novi dokazi zna?enja ovog procesa svakako su pozivi u beta testiranje respektabilnih mreža – Pollitika i X-portal.

Noebius sada bilježi više od 500 posjetitelja dnevno, dok arhiva na moravek.net bilježe do 2500 posjetitelja dnevno. Sa ukupno preko 3000 posjetitelja dnevno u osnovnim stranicama, stvoren je jedan zna?ajan projekt, na moje, a nadam se i vaše zadovoljstvo.

Smjernice koje su se iskristalizirale su prili?no jasne:

  1. Ozbiljnost pisanja i pri?anje pri?e – gra?ansko novinarstvo i pošten odnos prema istini
  2. Kreativnost i stav – otvaranje novih tema, kontroverzi i prepoznatljiv stil
  3. Izostanak marketinških poruka i maltretiranje posjetitelja sa bezveznim reklamama – nisam tako jeftin da prodajem svoju neovisnost
  4. Izostanak bilo kakvog reklamiranja ovog sustava – možete pisti o meni, na ?emu sam vam zahvalan i ako mi javite, uzvratiti ?u vam istom mjerom. No to je to.
  5. Tre?a obljetnica nije i posljednja – jer vi ste to tražili :-)

Ukratko, ovaj uratak donio mi je mnogo zadovoljstva, a ve?eras i jednu vrlo lijepu ve?er(u) sa mojim prijateljima koje sam uveo u svijet bloga.

 

Promocija Knjige – dr Robert Torre

On 10. 12. 2006, in medicina, ovisnosti, by noebius

U mjesecu borbe protiv ovisnosti Hrvatski savez klubova lije?enih alkoholi?ara i Gradski ured za zdravstvo, rad, socijalnu zaštitu i branitelje

Pozivaju vas na promociju knjige

“Propadanje i oporavak alkoholi?ara”

psihijatra doktora Roberta Torre

Promocija ?e se održati u prostoriji tribine Grada Zagreba, Kaptol 27, 11. prosinca 2006 s po?etkom u 18 sati.

“Knjiga tematski obra?uje alkohol, pijenje i alkoholi?are. Njezina je namjera iznijeti bit fenomena pijenja i ovisnosti o alkoholu, pokazati što je to alkohol, tko su alkoholi?ari, što su alkoholi?arske supkulture i alkoholi?arski životni stil”.

 

Ozbiljno o izborima

On 5. 12. 2006, in eseji, by noebius

Ozbiljno o izborima
Jedna elementarna nepismenost doga?a se i stvara na razinama odre?enih osobnosti, kasnije se reflektira na raznim razinama. Svaki ?ovjek nosi sa sobom svoje traume koje potiskuje. Osje?aj ve?e važnosti potpomognut pozicijom mo?i, svijest koja je još duboko pod traumama  socijalizma i komunizma, plus dodatak rata, nezrelost demokracije, politi?ka, javna nepismenost, razdvajanje politike i morala, iako je otac demokracije prije dvije i pol tisu?e godina kazao da je to jedan te isti pojam, i ako nema ovog drugoga (morala) demokracija postaje vrlo loš oblik ljudske i pravne vladavine. Sve to opet ima svoju cijenu koja je opet svima jasna.
Na kraju svakoga po?etka, Hrabrost ima svoje ime.
Osnovno pravilo javnog djelovanja zahtijeva odgovornost. Onog trenutka kada nekog javno profaniramo imenom i prezimenom ne može se biti anoniman…
Pro?itajte više u polemici:

 

Kopnica je “kuga novog doba”. Ipak, ima nade – u hrvatskoj je epidemija zaustavljena. Najviše od svega – me?u ovisnicima o intravenoznim drogama, koje sada više ne broje u rizi?ne skupine!

U ovom eseju pro?itajte malo više o tome što se zbiva “na prvoj liniji fronte” borbe sa ovom opakom boleš?u…

 

Suverenizam i um

On 1. 12. 2006, in eseji, by noebius

Slušam vrle predstavnike koji su delegirani da vladaju – i ?ujem da nam se sprema novi princip. Naime, ukoliko na anketama narod u 29% kaže “Da” a ostatak “Ne” ili “baš me briga” – nemojte pitati narod.

Postoji neka tema – o “udruživanju” u neke vojne saveze. Nešto tipa – Nas i Amerikeneca trista miljuna”. E narod to ne želi – kažu ankete. No socijaldemokratsko – pu?ka koalicija (SDP-HDZ Unionisti) sada polaze sa novim tezama, koje ja is?itavam ovako: “Ukoliko bi narod glasao protiv naših ciljeva na referendumu – referenduma ne?e biti”.
Nešto u tom stilu.
Politika poprima nove dimenzije. Gra?anske stranke koje ?ine možda 90% parlamenta u bitnim pitanjima zastupaju interes najviše 30-40% gra?ana. Jer bitno pitanje je svakako kakvu mi to državu, odnosno da li uop?e državu želimo?
Svjetska vlada je jedan korak bliže svakim ujedinjenjem. Unionisti su uporni.
No postoji i “mali” broj ljudi koji su po svojoj vokaciji – Suverenisti.
No ovi na žalost nemaju politiku na svojoj strani, odnosno tek su politi?ari sa minornim društvenim utjecajem o tome po?eli otvoreno govoriti.

O ?emu to naša vlast pregovara? Da li narod ima još ikakav utjecaj na te “pristupne pregovore” dok više od 51% ljudi, državljana i gra?ana ove zemlje ne želi neko ujedinjenje, a u najmanju ruku dvojbeni zakoni koji su po mjeri neke centralne vlasti (da ne kažem internacionale) u nekoj pseudodržavnoj (konfederalnoj) tvorevini? Koja nema ni Ustava – jer je narod to odbio, ni jedinstvenih simbola državnosti.
Jer to ni nije država – ve? skup “pravila”.
I onda sustav informiranja. Novinarstvo (propaganda) kao modus vladanja umom.

Ili si vijest, ili pišeš. U biti, “novinarom” se smatra onaj koji od pisanja živi. Dakle, da bi bio ?lan tog društva novinara, moraš pokazati – Žiro ra?un. Nitko nema monopol na misao. Što je vijest? Ono što ja prenesem tebi, a to je tebi “važno”. No problem je što si netko daje za pravo da “formira javno mijenje” umjesto da – informira. Taj proces u kojem se odre?uje “samo ono što je napisano to se i dogodilo” rezultiralo je našim ?uvenim “hrvatskim šutnjama” i raznim ostracizmima. Uostalom, to što mene mediji nikad ne plate (baš za ništa što sam izgovorio na televizijama i radio programima) ne zna?i da ja nisam prenosio informaciju – ili još bolje, vlastiti stav. Vrijeme je za direktnu demokraciju, što proizlazi iz koncepta direktnog prenošenja vijesti i gdje “vladaju” medijima oni koji imaju bolju analiti?ku sposobnost (IQ) a za kraj “predstavni?kog” sustava – i u politici, i u medijima, kao trenutno jednom od oblika vladanja umom.

Da li još ima nade da se o?uva pojam gra?anstva, da li kao u Spartanaca dobiva “izbore” aklamacijom onaj tko se ja?e dere (vi?e) ili postoji neki drugi oblik direktne demokracije koji nam je još preostaje?
Pitanje je da li bilo tko od unionista ima više naš mandat. Ali oni ga imaju, javno i stvarno.

 

Bad Behavior has blocked 7 access attempts in the last 7 days.