Danas sam krenuo u kupnju u novoure?enu Konzum prodavaonu P1 na adresi Britanski Trg 12, Zagreb. Kao Max Konzum prodavaona, otvorena je u novom ruhu. Na prvi pogled ljepše – ali to nije sve…

Prodava?ice su ljubazne i uslužne. Izbor robe je me?u boljima za Konzumove du?ane, ipak je to prodavaona uz Pantov?ak – luksuzni izbor. Vrijeme kupnje: 15 sati, radni dan (srijeda). Ništa posebno. Ali… tu po?inje horror pri?a. Ulazak lijep, no nakon otprilike pet metara – ne može se pro?i ni milimetar. Odjel vo?a i povr?a. Kad kupac želi provesti kolica, e ne može. moraš srušiti one koji uzimaju sa hrpe vo?e u rinfuzi, nemogu?e je provesti kolica a da se ne omete nekoga tko stavlja robu. Na ulazu – natrpali tako da smeta baš svima. Ispred mene starija gospo?a, polako nešto traži. Iza nje – nas desetoro! pokušavamo na?i alternativnu rutu, koja se otvara za par minuta. Prohodnost je užasna, jer je dizajniran samo jedan put – svi moraju i?i njime, a kako pritom birati robu dok ti dah?u za vratom njih pet?

Morao sam kupiti – brusnice. Ju?er ih nisu imali, danas imaju. ?estitke onima koji nabavljaju, što sam tražio to sam i dobio. Ali ne lezi vraže, stavili su rastresenu robu suho vo?e na visinu preko 2 metra! Nevjerovatno, to nikada nigdje nisam vidio. Nedostupno. Valjda misle da su svi ?lanovi rukometne reprezentacije koji kupuju suho vo?e?

Onda to treba staviti u vre?icu. Rasulo mi se najmanje pet deka jer je trebalo držati košaricu, onda kako sam bio na putu trknuli su me pet puta s kolicima (stao sam na prolaz). Prisko?ila mi je u pomo? prodava?ica, pa smo za PET MINUTA uspjeli nekako napuniti tu vre?icu (propuštala je u me?uvremenu ljude).

Naravno da sam time izgubio volju da ostanem i sekundu dulje i kupim bilo koji proizvod danas. No to nije sve… treba pro?i slalom do blagajna, pritom koristiti vještine izbjegavanja objakata koji se nalaze na nepredvidljivim mjestima, te shvatiti kako funkcioniraju blagajne. Red je jedan, ali na kojoj si na redu – e to teže malo.

Što želim re?i? Prodajni prostor (Max Konzum) je totalno nestandardan i netipski. Netko se iživljavao u dizajnu prostora i napravio je nešto što je izrazito neergonomi?no za kupca. Potpuni promašaj u redizajnu, ja sam jedan od frustriranih kupaca koji je na tom prodajnom mjestu kupovao godinama, a sada ne da su poboljšali ve? su mi upropastili zadovoljstvo kupnje.

Tipski prodajni centri, volim vas. Konzum – veliki minus dizajnerima, veliki plus nabavi i prodava?icama.

Ocjena: Horor. Nije za osobe osjetljivog zdravlja.

 

Antropologija Ovisnosti

On 30. 1. 2007, in eseji, ovisnosti, by noebius

Luka Marši? pripremio je stru?no predavanje na temu “Antropologija Ovisnosti”.

Izvod iz predavanja:

Zahvaljuju?i tome ?ovjek želi mijenjati percepciju u odnosu na ono ju?er kroz mehanizme mišljenja dolaze?i do odre?enih zakonitosti na nivou iskustvenih i teoretskih pojmova u savladavanju samo razumijevanja svog vlastitog sebstva. Bitan temelj u procesu promjene percepcije leži u biokemijskim promjenama koji se doga?aju na razini promišljanja, procesu stvaranja same logike i zakonitosti mišljenja na razini stvaranja objektivnog pojma.

On se realizira kao istina ili sloboda, s druge strane vrlo ?esto promjena percepcije svijeta i sebe samoga izazvana je odre?enim sredstvima koji mijenjaju i razbijaju objektivnu datost slobode i istine, te dovodi pojedinca i skupinu u procese gubitka slobode i realnoga mišljenja.

Jedna od takvih dimenzija ljudske realizacije kroz povijest ?ovjeka jest fenomen ovisnosti (hedonizam). Ovisnost bilo kojeg oblika predstavlja stanje sužene svijesti i dovodi osobu do disfunkcije odnosa, kako sa samim sobom, tako i s okolinom u kojoj participira svoje egzistencijalno i esencijalno bivstvovanje. Zbog svoje bolesti (stanja) ne može se usmjeriti u pravcu kojeg on i društvo o?ekuju, a stanje se iskazuje kao gubljenje realne samostalnosti, “biološke” slobode.

Sažetak predavanja možete pro?itati ovdje:

 

Medicinski programi tretmana opijatne ovisnosti sada se baziraju na razra?enom sustavu podrške ovisniku, njegovoj obitelji, a kroz nevladine udruge pruža se i pomo? djeci ovisnika, budu?i da populacija ovisnika stari i zalazi u zrele godine.

Kroz programe psihijatrije u zajednici senzibilizira se obitelj i mikrosredina na kvalitetni pristup, a prate li se sve faze lije?enja – od po?etka i trijaže, dolazi se do sustavne pomo?i mikrosredini u kojoj žive.

Rezultati navedenih mogu bili sljede?i:

Epidemijska faza opijatne ovisnosti na regionalnom nivou može pro?i. Broj novih ovisnika pada, te se približava to?ki preokreta, kad se jave sljede?i pokazatelji:

  1. Ovisni?ka populacija stari. Veliki broj mladih ima saznanja o štetnim posljedicama droga, o ?emu su dugogodišnje „bombardirani“ kroz javne medije.
  2. Ovisnici koji se javljaju u programe lije?enja ?esto iza sebe imaju sve više „staža drogiranja“. To je mogu?e u dva slu?aja – ili je program sve lošije prihva?en (a nije, jer stagnira dostupnost programa ili se pove?ava dostupnost) ili nam se sada javljaju ovisnici kojima je „dugo trebalo da se jave“, dakle oni zaostali iz ranijih godina.
  3. Kad razgovarate sa mladima, sve više njih ne doživljava drogu i njene efekte kao nešto „cool“, dakle droge kao što su Ecstasy ili heroin jednostavno izlaze iz „mode“.
  4. Represija je sve u?inkovitija, mali uli?ni preprodava?i ne uspjevaju se „ukorjeniti“ u mikrosredini (aktivni život jednog dilera na cesti sve je kra?i) te na taj na?in ne mogu biti pozitivni primjer „uspjeha“ što djeluje destimuliraju?e na potencijalne „sitne delikvente“. Bez njih, piramida narkokriminala nema veliku „bazu“ koja je nužna za epidemijsko širenje.
  5. Hrvatska nije izolirana, te prati trendove u zapadnom svijetu. Primjerice, danas u Sjedinjenim Državama droge konzumiraju više „roditeljska generacija“ od tzv „tinej?era“.
  6. Lako dostupni programi koji su bili relativno nekoordinirani, uspjeli su sa ceste maknuti velik dio, a možda i klju?ni udio ovisnika. Bez ovisnika na cesti, posebice onih „aktivnih“ nema ni širenja droge na populaciju povremenih konzumenata.

Ove sve aktivnosti dovele su do toga da u stvarnosti, ljudi u svakodnevnom životu sve manje vide ovisnika „ogrezlog u kriminal“. Uz trend migracija, u kojima se ovisnici zbog osiromašenja njihovih obitelji sele iz velikih sredina u manje, a ne u gradove u kojima im je droga lako dostupna, ve? se odlu?uju za miran život i lije?enje na periferiji – jednostavno premješta fokus žarišta ovisnosti iz velikih gradova gdje se epidemijski širila i zahva?ala velik dio mladih generacija u sredine koje su postavljene više periferno, a time i otpornije na ove fenomene.

Ovo nam daje novu nadu.

 

Ako nije objavljeno u novinama, nije se ni desilo, ?esta je sintagma novinarstva. Gledao sam nakon duže vremena našu dalekovidnicu. Hrvatskom danas, doslovno, vladaju novinari. Premijer je vodio press agenciju, zamjenica vlade – TV novinarka. I gradona?elnik se, po nekim pri?ama, u vremenu nakon žbukanja fasada bavio “kancelarijskim poslom” – lokalnim novinama.

Mediji su na?in zaborava – i sredstvo poluinformacija.

Danas vjerojatno svatko zna tko je predsjednik Sjedinjenih Država. Osim nekih amerikanaca, naravno. Vrlo je vjerojatno da znate tko je predsjednik Rusije, ali i Venecuele i Irana. No manje je vjerojatno da bi znali tko su predsjednici – Brazila, Pakistana ili Kine.

Brazilski predsjednik nije vijest. Crtice o njemu se istina objave u novinama, dakle mediji nas informiraju – ali tu informaciju moramo potražiti. Ili pretražiti.

Pogledajte malo kakav je to ?ovjek: Luiz Inacio Lula da Silva je u drugi mandat izabran sa preko 60% glasova, izrazito je popularan u narodu zbog, pazi sad, uklanjanja gladi, smanjenja siromaštva i održivog razvoja. U svakom slu?aju – dobra vijest za zemlju koja je velika poput neke sjevernoameri?ke. Ali to nije – vijest.

Da navedem druge – pakistanski predsjednik je Pervez Musharraf, a Kineski predsjednik Hu Jintao. O njima imamo neke mutne predodžbe, kao što jedva poznajemo kulture iz kojih dolaze. Mediji nam pokazuju amerikocentri?nu predodžbu svijeta, tako da neke bitne, “vanjskopoliti?ke” stvari postaju nešto što odra?uje – netko drugi i oko ?ega ljudi jednostavno nemaju mišljenja.

Mišljenje stvaramo o nekim lokalnim br?anima koji su se spustili u grad, zasjeli u fotelje i ban?e u rimskim orgijama sa oskudno odjevenim (ili manje od toga) plesa?icama sa samozadovoljstvom rimskog centuriona u dubokoj ilirskoj provinciji. Stanje se ne mijenja ni dvije tisu?e godina – uostalom, da li su oni primijetili da se u povijesti nešto desilo zadnjih stolje?a?

Da redovito prate naše vrle medije – ?isto sumnjam.

Mene ne zabrinjava što razni lokalni šerifi navla?e neke lake ženske, ne zabrinjava me ni što netko tko je bio vješt u žbukanju fasada misli ofarbati cijeli grad ili što ve? sagraditi, mene zabrinjava što ?itaju?i novine na hrvatskom jeziku, ne mogu imati mišljenje o tome što smo mi to dogovorili u bilateralnim dogovorima sa birokratima susjedne države (EU) jer kad se jednom potpišu – to su me?unarodni ugovori koje je teže promijeniti nego primjerice ustav ove zemlje. Brine me što ne znam sa kime mi stvarno imamo dobre odnose, bilo trgovinske bilo kulturne, i kome ne treba cijela filmska industrija da popravi “image” – jer im posao jednostavno dobro ide.

Kad se po?ne na nešto sumnjati kao “zavjeru prevare” i ispiranje mozga, eto nam nove, emocionalno obojene nove “doze” naše medijske “droge” – straha i golih sisa.

Ipak, ima nade. 250 ljudi odlu?ilo utjecati na politiku – preselili se iz jednog sela u drugo – i dobili 3 vije?nika. Svaki glas se broji. Nazvali ih “stranka bespravnih graditelja” – ljudi su prešli to?ku preokreta i odlu?ili da im je bitno tko im radi o glavi. I to je to. Jednostavno – organiziranje oko bitne ideje. Samo kad bi mi znali, oko ?ega to trebamo imati mišljenje…

 

Buprenorfin (Subutex) na A-listi HZZO

On 12. 1. 2007, in medicina, ovisnosti, by noebius

Na novoj listi HZZO, od 4.1.2007 buprenorfin je odobren za lije?enje opijatnih ovisnika na listi A (osnovna lista lijekova).
Nakon metadona, ovo je drugi lijek odobren u tu svrhu, i to nakon dugogodišnjeg ?ekanja.

U skupini lijekova N

- iza šifre N07BC01 161, u stupcu 1. upisuju se rije?i: “N07BC01 162″ u stupcu 2. upisuje se rije?: “buprenorfin”, u stupcu 3. upisuje se tekst: “8 mg”, u stupcu 4. upisuje se broj: “22,40″, u stupcu 5. upisuju se slova: “SL”, u stupcu 6. upisuju se rije?i: “Schering-Plough”, u stupcu 7. upisuje se rije?: “Subutex”, u stupcu 8. upisuje se tekst: “subling. tbl. 7×2 mg”, u stupcu 9. upisuje se broj: “5,60″, u stupcu 10. upisuje se broj: “39,22″, a u stupcu 11. upisuje se oznaka: “RS*”, dodaje se smjernica: “* Indikacija: Kod primjene u farmakoterapiji opijatskih ovisnika na preporuku ovlaštenih specijalista psihijatrije ili ovlaštenog lije?nika službe za prevenciju i lije?enje ovisnosti Zavoda za javno zdravstvo, a izdaje se na recept, na ruke pacijenta u koli?ini dostatnoj za 7 dana terapije”.

Istovremeno, mijenja se i smjernica za metadon:

- pod šiframa N07BC02 101 i N07BC02 202 smjernica RSBH mijenja se i glasi: “BH Indikacija: 1. Za lije?enje kroni?ne boli u terminalnih bolesnika; 2. Kod primjene u farmakoterapiji opijatskih ovisnika na preporuku ovlaštenih specijalista psihijatrije ili ovlaštenog lije?nika službe za prevenciju i lije?enje ovisnosti Zavoda za javno zdravstvo, a izdaje se na ruke lije?nika”.

Definiciju sto je to “ovlašteni specijalist psihijatrije ili ovlašteni lijecnik …” može se vidjeti ovdje

Ono što meni nije jasno, a trebalo bi biti je ovo – da li su obje liste ovlaštenih lije?nika iste, odnosno tko to i po kojim kriterijima odredjuje? Taj dio nije transparentan, barem ne za sada.

 

Bad Behavior has blocked 7 access attempts in the last 7 days.