Na temu troškova eventualnog ulaska u EU, evo još malo podataka:
- Hrvatska ?e za ?uvanje vanjske granice Unije dati 2 milijarde kuna
- EIZ: Studija o o?ekivanim ekonomskim u?incima priklju?enja EU
Osobito su sa troškovne strane zanimljivi ovi detalji:
Zaštita okoliša i zdravlja bi trebalo biti podru?je s vjerojatno najvišim financijskim troškovima. Tako se o?ekuje da bi se samo u zaštitu voda trebalo uložiti gotovo 10 milijardi kuna, u gospodarenje otpadom oko 5,8 milijardi kuna, a vodno gospodarstvo više od 24 milijarde kuna.
Na podru?ju poljoprivrede, koja nakon ulaska Hrvatske u EU može godišnje o?ekivati oko 2,5 milijardi kuna izravnih potpora iz EU, no, to ne?e biti dovoljno da se nadomjeste trenuta?ne državne potpore. Ovisno o uspjehu hrvatskih pregovara?a u tom podru?ju, iz nacionalnog bi se prora?una tako za poljoprivredu trebalo godišnje nadokna?ivati još 400 milijuna do ?ak 3 milijarde kuna.
To koliko bi bilo pove?anje nacionalnog dohotka i sli?no, sve su to pretpostavke. Troškovi su stvarna stvar - a jednostrano otvaranje je u biti ono što nas o?ekuje.
Zato se upitajte - što su vaši stvarni prioriteti, i koliko kontrole u stvarnosti želite?
Evo citata jednog zanimljivog razmišljanja o duhovnim osnovama euroskepticizma:
EU kao nova globalizirana superstruktura mo?i, na tragu neoliberalizma i novih bogova tržišta, novca i profita te marginaliziranja tradicijske duhovnosti, producira tvrde euroskepti?ne stavove unutar religijskih skupina. Skupina koje ne mogu prihvatiti projekt druge modernizacije Europe, pretvorene u supermarket, s minimalnom ili nikakvom duhovnoš?u, s dominacijom sekularnog humanizma, prikazivanjem religijskih sadržaja i vrednota kao natražnja?kih, s po?esto njihovim ismijavanjem, što zacijelo ne može ostati bez jednog tipa prosvjeda, protiv dekristijanizacije Europe, ili dovo?enja u upitnost sastavnice njezine duhovne supstancije.
Izvor: A. Milardovi?, Euroskepticizam u religijskim skupinama. Vjesnik 14. lipnja 2007
I od istog autora:
Katedrala tržišta gura i poništava katedrale duha i europske raznolikosti, a neoliberalizmu je svejedno s obzirom na njegove ideologijske postulate gdje on igra igru tržišnoga fundamentalizma. Unutar EU ili neke druge makroregije svijeta.
… ne možemo zaobi?i ?injenicu da im je daleko draže slobodno kretanje kapitala od slobodnog kretanja ljudi. Prvo je manji, a drugo ve?i rizik u kontekstu europskoga društva rizika vezanog uz migracije, kako legalne, tako i one ilegalne.
Izvor: A. Milardovi?. Zašto Europa, a ne cijeli svijet? Vjesnik, 12. srpnja 2007.
Ova potonja misao je vrlo zanimljiva, pogotovo kad se uzme u obzir tendencija okrupnjavanja kapitala na svim razinama. Kona?ni nusprodukt je svakako ve?a stratifikacija društva na globalnom nivou - sve ve?i udio dobiti koje kapital u neoliberalnom konceptu ostavlja na korporativnom, a sve manje na lokalnom nivou - što je naj?eš?e upravo cijena socijalnog mira i blagostanja.
Makroregija sa velikom fleksibilnoš?u i minimalnom regulacijom, uz smanjivanja prava radnoj snazi (radna mjesta se lako sele, sa tvornicama) u biti bolje funkcionira na globalnom, a ne na makroregionalnom nivou. I onda, ?emu makroregionalna super - država, koja ima velik trošak? Zašto odmah ne usko?iti u vlak “gospodarskog razvoja” kakav imaju sve “banana - države” - samo što bi naše “banane” bile ekvivalent kartama za razgledavanje Dubrava?kih Zidina za putnike 8 kruzera dnevno? Jer kapital se vrlo lako seli, vrlo je fleksibilan i lokalno ostaje malo toga sa “socijalnu državu”…
Ovo potonje je upravo i bio razlog koji navode Norvežani kao jedan od izrazito važnih zbog ?ega su sretni što su na referendumu odbili ulazak u punopravno ?lanstvo EU. Odbili su, jer bi im se ograni?ila ulaganja u “nevidljive” sektore kao što su socijalna i zdravstvena zaštita.
