Zaglupljivanje telefonom

On 27. 8. 2007, in internet, svakodnevica, by noebius

Evo kona?no da i ja do?em na svoje! Poznat sam po tome da me se na telefon teško dobije (samo kad ja to ho?u, na poslu nikako ako nešto ozbiljno radim) a SMS poruke su nekad tema na koju se odgovori isti dan, a ponekad – e pa do?i mi, znam da si mi poslao poruku.

Evo istraživanja, napravili moji kolege a prenosi 24 sata:


Svaki drugi zaposlenik odgovorit ?e na elektronsku poštu, SMS poruku ili faks za manje od jednog sata nakon što je dobije, bez obzira na to je li doista nužno hitno odgovoriti. No to vas može prili?no zaglupiti, pokazalo je istraživanje koje je proveo britanski psihijatar Glenn Wilson. Jedna skupina ispitanika zadatak je obavljala u miru i tišini, dok je druga bila preplavljena gomilom telefonskih poziva i e-mailova. Nakon takve “informacijske torture” drugoj se skupini kvocijent inteligencije privremeno srozao za 10 bodova – baš kao što se doga?a i nakon neprospavane no?i. – Opsjednutost odgovaranjem na poruke povezana je sa strahom od zaostajanja za doga?ajima, a to drasti?no smanjuje moždane reflekse – objašnjava dr. Wilson. Stoga je, kako biste zadržali zdravu pamet, bolje poruke provjeravati svaka dva sata, po mogu?nosti i rje?e, odgovarati samo na one hitne i bitne, a ostale odgoditi ili potpuno zanemariti.

Naravno, telefona se teško u potpunosti odre?i, ali ako ne želite baš sasvim zatupjeti… manje telefona, manje televizije i ostalih kradljivaca vremena, koncentracija.
I više života :-)

 

Novele: Jedan dan

On 23. 8. 2007, in novele, by noebius

Što ako u blizini nema prijatelja, nema kune, ako smo pali “na dno”, istina trenutno, no ipak… kad su bliski daleko a prijatelji – na godišnjem?

Pomalo sumoran dan, u otu?enom svijetu.

Pri?a je u privitku, u PDF formatu.

 

Ovo je intervju koji sam dao ?asopisu Metro Express:

Dijete treba odgajati roditelj, a ne igrice

Zagreba?ki psihijatar Davor Moravek za Metro Express govori o negativnim i pozitivnim stranama interneta

Odmorite se od virtualnog svijeta

Izgubljenost u svijetu koji se neprestano mijenja može dovesti do otu?enja,što je put u stres i psihi?ke poreme?aje.

Zbog toga je uvijek korisno slijediti ‘nit vodilju’ i izabrati ono što nam je uistinu korisno. Jer ako pretjerujemo u bilo ?emu, to može naškoditi našem životu. Na?ite vremena za odmor, pa tako i od ‘virtualne stvarnosti’, kaže Moravek

S Davorom Moravekom, cijenjenim zagreba?kim psihijatrom i magistrom medicinskih znanosti, koji je u svojoj dugogodišnjoj karijeri radio s velikim imenima poput Branka Langa i Vlatka Thallera, porazgovarali smo o sveprisutnom internetu, njegovom utjecaju na budu?e generacije, prednostima i manama te predvi?anjima svjetskih stru?njaka da ?e za nekoliko godina virtualni svijet zamijeniti stvarni.

• Koliko u Hrvatskoj možemo pri?ati o ovisnosti o internetu?

- Prvenstveno, ne radi se o ovisnosti u klasi?nom smislu, ve? više opsesivno – kompulzivnom ponašanju koje je vezano uz pojedine internetske servise. Može se govoriti o opsesivnom gledanju videouradaka, koje može biti sli?no, ako ne i isto kao opsesivno gledanje televizije ili pak opsesivno korištenje pornografskih sadržaja, no naj?eš?e se govori o opsesivnom korištenju ‘socijalnih mreža’u koje spadaju chat-grupe, mrežne igrice itd. Zbog njihovog pretjeranog korištenja dolazi do poreme?aja u socijalnom funkcioniranju u stvarnom životu. Procjene su dosad pretežno bile u nesustavnim istraživanjima, no za o?ekivati je da ?e ukupno vrijeme provedeno ‘online’ rasti. Samim time ?e porasti i broj onih koji imaju problem. No, problem ne raste s dužim korištenjem – manifestacije su naj?eš?e vidljive kod relativno novih korisnika.

Kobni ‘World of Wordcraft’

• Jesu li vama kao stru?njaku poznati slu?ajevi ovisnika o internetu?

- Malen je broj onih koji su tražili konkretnu stru?nu pomo?. U jednom primjeru, u dobi od 15-16 godina, pokazao se da se radilo o osobi u ranoj fazi endogenog psihoti?noga poreme?aja, dakle ozbiljne psihi?ke bolesti koja se manifestirala povla?enjem u sebe i fobijom od kontakata s osobama u stvarnom svijetu.

Drugi primjer vezan je uz zanemarivanje akademskih obaveza. Naime, u dobi od 20 godina, osoba je u potpunosti zanemarila studij i cijelo vrijeme igrala kompjutorsku igru ‘World of Wordcraft’.

• Koja je skupina ljudi najizloženija riziku da postane ‘internetomanijak’?

- Osobe koje i ina?e u strukturi osobnosti imaju neki zna?ajniji, makar latentni duševni poreme?aj .

Sredovje?ne doma?ice s depresivnim poreme?ajem u prvim su studijama bile prva rizi?na skupina, i to za razne ‘chat’ mreže. No to se proširilo i na mla?e, kad im je taj vid zabave postao dostupniji.

Svakako da i osobe s fobijama, prvenstveno socijalnim, mogu u svoja ?etiri zida ostati zatvorene i imati privid ‘normalnosti’ uz svakodnevno druženje ‘online’. Chat-programi i op?enito taj vid ovisnosti ipak gubi na popularnosti jer nove tehnologije, i to uglavnom audio i video komunikacija, sve više zaokupljaju ljude. Interaktivni sadržaji su adiktivniji pa se prekomjerna uporaba vi?a po forumima, blogovima, u traženju informacija, a potencijalnu opasnost predstavljaju i kompjutorske igrice. No je li to izvan opsesivnosti igranja istih igara kroz drugi medij? Tehnologija, naime, slijedi trendove korisnika, te se valja upitati ima li zna?ajnije razlike u tome igra li se primjerice šah u parku ili na online forumu.

• S obzirom na stil života kojim živimo, smatrate li da ?e virtualni svijet za nekoliko godina zamijeniti stvarni?

-Virtualni svjetovi su interesno povezane grupe – lakše je nai?i na istomišljenike.

Problem je ako u grupi istomišljenika nema kreativnog sadržaja, ve? se samo gubi vrijeme u konzumeristi?kom preobilju informacija. U kolikoj ?e mjeri zamijeniti sadašnji stil života, ovisi o tome koliko ?e naše, zapadno društvo biti ‘bolesno’, odnosno do koje ?e mjere napredovati društveno otu?enje.

Nije problem korištenje virtualnog svijeta u poslovne, pa ?ak ni u marketinške svrhe, problem je korištenje virtualnih mreža kao isklju?ive zamjene za standardne socijalne kontakte. jer to dovodi do pojave sve površnijih i pli?ih poznanstava i zanemarivanja prijateljstva u klasi?nom smislu. Isti proces ve? je zapo?eo putem prevelikog korištenja telefonskih usluga koje zamjenjuju dotadašnja druženja. Audiovizualna komunikacija polako se seli na internet, u svim svojim interakcijama.

• Po vašem mišljenju, koje podru?je na internetu najviše mami ljude?

- Igrice u virtualnim svjetovima imaju sve navedeno – chat, forum, igrice. Jako je ‘popularna’ još i pornografija.

Mogu?i epilepti?ki napadaji

• Smatrate li da bi roditelji svojoj djeci trebali ograni?iti vrijeme provedeno za ra?unalom?

- Svakako. Treba strogo ograni?iti vrijeme pred ra?unalom koje nema akademsku svrhu, kao što bi trebalo ograni?iti vrijeme pred upaljenim TV ekranima, uz odabir sadržaja primjerenih dobi. Prevelika izloženost brzim i agresivnim igricama, kao i izloženost agresivnim crtanim filmovima i sli?nim sadržajima, može kod djece potencirati hiperaktivni poreme?aj, a u težim slu?ajevima opisane su i ozbiljnije smetnje kao što su epilepti?ki napadaji. Dijete treba provoditi vrijeme u interakciji s odraslima, a ne da mu kompjutorska igrica bude zamjena za razgovor.

Ukratko, dijete trebaju odgajati roditelji, a ne televizija ili razne igrice.

IN

Razgovor vodila: IVA NOVAK

Izvor:

Metro Express, Zagreb 17.8.2007 strana 4

Online PDF verzija:

http://metropoint.metro.lu/20070817_Zagreb.pdf

 

U dokumentu „Ekonomska i fiskalna politika od 2008. do 2010″ Vlada je najavila postupno smanjivanje deficita op?e države od 2,6% BDP-a u ovoj na 0,5% BDP-a u 2010. godini.

Najmanje ?e rasti rashodi za zdravstvo – idu?e godine samo 64 milijuna kuna više nego ove, 2009 oko 1,2 mlrd kuna, a 20010 svega 800 milijuna kuna. Kako unato? najavama nije došlo do reforme zdravstva, za o?ekivati je da ?e se dugovi zdravstva i idu?ih godina gomilati.
Veliki rast rashoda u ovoj godini od ?ak 14% posljedica je zdravstvenih dugova i ovrha zaposlenih, pa Vlada o?ekuje da ?e sljede?e godine rasti 3,8% a onda po 6,4% godišnje do 20010. (1)

Najve?i problem koji ko?i reformu zdravstvenog sustava svakako je podru?je (ne)razvijanja zdravstvenih osiguranja koje bi bile kompatibilno sa EU.

U Hrvatskoj se godišnje u zdravstvenom sustavu potroši oko 18 milijardi kuna. Oko 85% pokriva se iz sustava HZZO, a od preostalih 15% gra?ani pla?aju uglavnom kao izravni trošak. Procjenjuje se da tek oko 0,6% „privatnih“ zdravstvenih troškova pokriveno kroz osiguravaju?a društva. Samo 3% stanovnika Hrvatske, ukupno 134530 osoba koristilo je police dobrovoljnih zdravstvenih osiguranja (CZO, sunce, Zagreb) što ?ini oko deset posto svih zaposlenih. (2)

U Europskoj uniji, privatni izdaci za zdravstvo su po stanovniku 23 posto. Dobrovoljno je osiguranje budu?nost u miješanom sustavu vlasništva u zdravstvu koji je Slovenija uvela 1992. godine, unato? tome što prevladava javni sektor. U Sloveniji pada udio izravnih doplata za zdravstvene usluge, do 2006 godine na 7,8%. Iz privatnih izvora Slovenija u prosjeku troši 21,3 posto. Privatno zdravstvo stalno raste, te se do 2013. godine udio privatnih izdataka za zdravstvo planira pove?ati na 25%, ili za dva postotna poena, dok bi se izdaci za dobrovoljno osiguranje podigli na 18 posto. (2)

Hrvatska se opredjeljuje za sasvim drugu strategiju – u suprotnosti za trendovima u novim ?lanicama EU.

Ministar zdravstva Neven Ljubi?i? podcrtava da „se Hrvatska opredijelila za sustav javnog zdravstva i, mada se pritom ne želi zatvoriti put privatnim inicijativama, usluge privatnih osiguravatelja u bolnicama ne smiju zadirati u prostor osnovnog osiguranja“. (3)

Andrija Hebrang najavljuje bitnu privatizaciju bolni?kih kapaciteta, no tek kad BDP dosegne „10-12 tisu?a dolara po stanovniku“. „U ovom trenutku privatizacija bolnica onemogu?ila bi ve?em dijelu stanovništva pla?anje realne cijene usluga. Bivša ministrica iz vremena koalicijske vlade Ana Stavljeni? Rukavina dijeli mišljenje kako djelomi?na privatizacija javnih županijskih ili klini?kih bolnica ne bi riješila probleme bolni?kog sustava.

Voditeljica zdravstvenog osiguranja Uniqua, Andreja Roži? Dizdar, navodi:

„Iskustvo iz Austrije dokazuje kako se s razine udruženja puno bolje i korjenitije mogu provesti neophodne promjene u zdravtstu. Tamo se ugovori sa zdravstvenim ustanovama sklapaju na razini udruženja osiguravatelja. Definiraju se jednake cijene za sva društva, s ustanovama se pregovara s jednog aspekta i zajedni?ki se investira u odre?ene segmetne. Na taj se na?in postiže transparentnost, i to je bolji i za državne ustanove i za privatne osiguravatelje.“ (3)

Nevoljnost da se transformira zdravstvo o?ito proizlazi iz straha da bi na dnevno – politi?kom nivou došlo s jedne strane ograni?avanja „socijalne države“ odnosno ukidanja privida da je „sve svima dostupno besplatno“. Javno zdravstvo grca u dugovima, jer nema jasnu makroekonomsko vo?enje. Monopolisti?ko osnovno osiguranje želi zadržati sve postoje?e resurse, koje nije spremno platiti po ekonomskim cijenama, a s druge strane, dio kapaciteta koji su „višak“ (po vi?enju i vlasti) ne može na?i svoju poziciju u dobrovoljnim osiguranjima. Tako imamo zdravstveni sustav koji je izrazito inertan, a s time i skup, te postaje sve nedostupniji.
Što se ti?e stru?nog kadra, ve? godinama HLK navodi prili?no nepovoljne trendove – manjak ginekologa, pedijatara i kirurga, kao i nepopunjenost „osnovne mreže“ u primarnoj zaštiti, gdje se o?ekuje da više od 25% djece ne?e mo?i ostvariti pedijatrijsku zaštitu u okviru primarne zaštite.
Privatizirana medicina, s druge strane, slijedi ekonomsku ra?unicu. Trendovi su da se specijalizirane ustanove sve više okre?u lije?enju specijalnih bolesti – gdje je i profitna margina ve?a. Velike farmaceutske korporacije sklone su istraživanjima „posebnih lijekova za rijetke bolesti“, gdje je mogu?e posti?i brz i u?inkovit rezultat, dok se s druge strane, istraživanja za kroni?ne bolesti kao manje profitna – smanjuju.

Gledaju?i ekonomsku stranu pri?e, privatni osiguravatelji u podru?ju gdje su zadobili dominaciju, nastoje izbje?i preuzimanje kroni?nih bolesnika limitiraju?i troškove koje preuzimaju u lije?enju istih.
S druge strane, ukoliko do 25% radno sposobnog stanovništva koristi usluge privatnih osiguravatelja, a porezno i dalje „pune“ obavezne fondove – to otvara nove kapacitete i omogu?ava i dalje funkcionoranje „socijalne države“.
U tranziciji stoga imamo „ponudu koja se ne može odbiti“ gdje privatna osiguranja žele u?i u vlasni?ku strukturu zdravstvenih ustanova – po mogu?nosti na nivou „udruženja osiguravatelja“ (dakle kartelno povezivanje) te je više nego o?ito, da se takav trend ne?e mo?i izbje?i ?im naše zakonodavstvo bude harmonizirano sa EU.

Samo je pitanje, gdje je pitanje kriti?ne mase, u situaciji kad imamo izraziti deficit kvalificiranih zdravstvenih djelatnika? Pokušaji zadržavanja u sustavu javnog zdravstva svakako su monopoliziranje putem „davanja specijalizacija“ gdje se obvezuje lije?nike op?e medicine da ostanu do 10 (deset) godina u sustavu javnog zdravstva te davanja užih specijalizacija bolni?kim lije?nicima (trend je pokrenuo ministar Ljubi?i?) no to je tek motiviralo dio lije?nika da ne traže posao u inozemstvu dok to ne postane izrazito pojednostavljeno. Ovim potezom je ipak umanjen katastrofalan manjak kadrova koji je politika embarga prema novim specijalizacijama prethodna vlada (koalicijska) produbila, no oporavak na kadrovskom planu teško je ostvariti i uz daleko izdašnije poticajne mjere.

Da li je mogu?e graditi zdravstveni sustav na ko?enju reformi, na „?ekanju pravog trenutka kad ?e stanovništvo biti dovoljno bogato da si plati sve što do sada dobiva besplatno“?
?isto sumnjam. No ?isto sumnjam, da ?e ijedna politi?ka stranka na vlasti, sada ili do ulaska u EU, biti spremna re?i da je jednostavno ekonomski nemogu?e sa?uvati sadašnju razinu prava iz obaveznog zdravstvenog osiguranja, ukoliko se ne krene u reforme, koje su svakako – recesivne prirode.

Literatura:

?asopis “Banka” http://www.banka.hr
1 Banka, XV:8 kolovoz 2007; 9
2. Brkani? Kulenovi? M. Prvi na listi ?ekanja. Banka, XV:7 srpanj 2007; 42-44
3. Paši? K. Povijest slabosti. Banka, XV:7 srpanj 2007; 46-47

 

Bad Behavior has blocked 7 access attempts in the last 7 days.