Demokracija i korporacija

On 28. 11. 2007, in eseji, by noebius

Idu nama izbori… U nedelju je klju?an dan za demokraciju. U Rusiji. U biti, da li je nama važnije tko ?e biti Ruski ili Ameri?ki ili Kineski predsjednik nego tko ?e biti predsjednik našeg “selskog odbora”? Da li je stvarno baš sve isklju?ivo odre?eno “negdje drugdje” (da ne kažem “tamo daleko”?)

Bili su prošli tjedan lokalni izbori u našoj Ilirskoj Provinciji Svetog Rimskog Carstva. Prvo se kao i obi?no, glasovalo putem SMS poruka. Tko više telefonira, više i glasova. Onda se glasovalo putem “jumbo plakata”. tko više plakata, valjda ima ve?eg… Onda se glasovalo putem televizije. Svatko tko je skupio 500 potpisa prijatelja, mogao je dobiti svojih pet minuta slave na nacionalnim televizijama. Naravno da bi onda na izborima dobio 180 ili još manje glasova, jer je li, nisu prijatelji ludi da glasaju za nekog kome su potpisali kandidaturu.

Sjetio sam se nekih ranijih izbora, i “kandidata” koji su sami bili negdje “u sredini” neke liste. Pa nisu ni sami za sebe glasovali, jer su vidjeli da je to izgubljena borba. Pa ako sam sebi ne vjeruje, tko ?e mu povjerovati?

A i te liste. Recite mi, da li znate, tko je ?ETVRTI kandidat na listi za koju ste glasovali?

Ve?ina ljudi koje znam, zna nositelja, možda prvog, jer to su zaokružili. A 4 ili 5 – to je onaj gdje baš njihov glas odlu?uje ako se radi o “velikoj” stranci. I ako baš ti do?u na vlast, i prvi bude neki ministar – taj ?e te zastupati.

A tko je njega izabrao da bude baš ?etvrti ili peti na listi? Imamo li u tom, u biti klju?nom demokratskom djelu, nemamo izbora – pa vas ja pitam, u ?emu se to uop?e razlikuje od delegatskog sistema. Tko je taj tko delegira? Neke opskurne elite, anonimni sastavlja?i listi. tko je taj tko promovira? Onaj koji daje novac za kampanju.

Dakle u nekim nepoznatim sverama, “transparentno” je ono što ide na kraju, a prije toga?

I onda, koje su moje šanse da sa mojim, poreznim novcem, upravlja onaj kome ja vjerujem. Izra?unajmo. 60 % ljudi glasa. Ostali su se odrekli prava na upravljanje državom. 20% glasa za liste koje su izgubljene (nisu prešle prag). Malo manje od pola glasalo je za opoziciju, a znamo da njihov glas u biti nema snagu, oni su tek demokratska kontrola.

I tako dolazimo do ?injenice da u najboljem slu?aju, kakva god bila vlast, ona je to voljom otprilike 1/4 bira?a. Dakle, tek svaki ?etvrti od nas daje legitimitet nekoj aktualnoj vlasti. Nebitno je na ovom nivou rasprave tko je taj netko.

Usporedimo ovu demokraciju, koja se sastoji od “glasa?kih mašina stranaka” i ponekog nezavisnog, koji može svoju poziciju kapitalizirati, da drugim opcijama.

Druga su varijanta neposredni izbori. Imamo kandidate, jedan “prolazi” i opet imamo “izgubljene glasove” i nekakvu “pola – pola” situaciju. Pa ga ponovno izabere 25% bira?a, po modelu “manje zlo”.

Bira?i niti u jednom slu?aju nemaju pravo revizije, kad je jednom dan mandat. U “listama” izabrani ako mu se prohtje, može dati svoj mandat i onom 7 ili 8 na listi, ?ije ime svakako “znate”… A “volja bira?a” dala je za pravo da primjerice sa te liste ide samo jedan. No ako u nekoj hipotetskoj situaciji bude 6 ministara koji su (propali) na toj listi, eto ti sedmog u redu na poziciji.

I onda ljudi pitaju, što su to uop?e birali? I zašto?

Ako napustimo ovakav skup razmišljanja, koji je u biti Spartanski aklamativni, po na?elu tko se ja?e dere (u medijima) taj bude izabran – možemo li zamisliti drugi na?in upravljanja koji bi bio “transparentan”.

Takav sustav ve? postoji. Ako ste ikada investirali novac, mogli ste birati – fondove. Imamo mirovinske (4 obavezna) investicijske fondove, gdje je izbor malo druga?ije definiran.

Vi dajete svoj novac, prisilno od države, isto kao što dajete novac u porez. Netko tim novcem upravlja. E sad vi odredite tko konkretno upravlja, i vi i samo vi ste zadovoljni ili niste zadovoljni, ako niste – primijenite. No ne mijenjate u obaveznim fondovima samo vi, ve? se “neopredjeljeni” – rasporede. Koliko je neopredjeljenih? 75% prema zadnjim podacima!

Dakle, o mirovini svih odlu?uje 25%, koincidentno vrlo blizu broja onih koji odlu?uju o upravlja?ima vašeg poreznog novca!

Postoji i jedan drugi sustav, koji je daleko intimniji. To je izbor lije?nika, stomatologa, ginekologa i pedijatra. To se bira osobno – svatko kaže tko želi da bude onaj, kome povjerava svoj novac, ali i od koga konkretno traži odre?enu – uslugu.

A po ?emu se to razlikuje usluga jednog ginekologa od usluge narodnog poslanika? Ginekolog je tako?er neovistan, vjerojatno je manje “korumpiran” – ali njemu uvijek možete otkazati, i potražiti usluge nekog drugog kome više vjerujete.

Zamislimo sada jednu korporaciju – dioni?kog tipa.

Dolazi generalna skupština. To je kao dan izbora, svi dioni?ari su se skupili. Dioni?ari drže dio vlasništva – u prora?unu, to bi bio onaj novac koji ste uplatili u porez, i koji treba rasporediti. Vlasnika ima odre?eni broj – to bi kod nas bili svi bira?i.

Bira se nova uprava. Pojedini dioni?ari mogu predati svoj “glas” nekome, tko ?e zastupati interese njihove interesne grupe. Recimo radnici, mali dioni?ari, i par “ve?ih” vlasnika. Procedura je jasna – sastavlja se uža grupa.

Zamislimo ovakav scenarij: Odre?eni broj bira?a predaje svoj “glas” nekom konkretnom. Taj netko, baš poput vašeg stomatologa ili ginekologa, mora imati najmanje odre?eni broj ljudi koji ga podupire. Recimo da to bude 10 ili 150000 “potpisnika”. E sad ako ja skupim 10000 potpisa ljudi koji mi vjeruju, zašto se “gnjaviti” sa nakakvim tajnim izborima? Ja ih zastupam. Onda se skupe svi koji imaju više od 10000 potpisa. Njih nazovimo – elektori u “Saboru”. Na neki na?in svaki od njih dolazi sa mišljenjem to?no odre?ene skupine ljudi – oni sami mu o svakom pitanju kažu svoje ve?insko mišljenje. Ako ih ta mikro – demokracija ne zadovoljava – neka si traže drugog zastupnika. Ali za jedan vremenski period – ako otkažu ranije, moraju nadoknaditi troškove. Tako je to u korporativnom svijetu, slobodni izbor elektora mogao bi biti od prora?una do prora?una, a generalna skupština – vrijeme može biti varijabilno. Ta generalna skupština je nešto kao referendum.

E sad, vaš ginekolog ili stomatolog vas ne mogu jednostrano napustiti tek tako. Moraju vas predati nekom drugom – pa zašto ne bi i politi?ari, koji kad “odu u ministre” i sad vas prepuste idu?em na listi?A ti onda biraj.

Postoji još jedna mala razlika. Recimo da nas 10000 potpišemo svome elektoru. Mi imamo s jedne strane jedno pravo – 1 od 10000. Ali s druge strane, neki od nas daju više novca u porez. Pa zar ne bi bilo pravedno, da ukoliko sam ve?i porezni obveznik, imam ve?a prava upravo srazmjerna udjelu novca koji sam uplatio u prora?un? Pa dajmo u prora?unskim pitanjima udjel svakom od elektora. Tako možda jedan ima 1-2 bogatih – do mu daje ve?u financijsku snagu u takvom tipu glasovanja. Bogati bi bili zadovoljni, ne bi morali pla?ati”reklame” politi?arima, ve? bi ih direktno mogli podupirati. Siromašniji bi isto bili zadovoljni, jer bi ako im je do toga stalo, mogli imati nekoga da ih predstavlja, a ne da budu prisiljeni “birati” izme?u onih koji su ve? – predodabrani.

Uistinu, ima li demokracija kakvu danas poznajemo – alternativu?

 

Migracije – Eu Turska i mi

On 11. 11. 2007, in vijesti, by noebius

Amac Hrvatska donosi nam vrlo zanimljive teze o migratornoj politici EU:

“Realnu šansu da Europa, posebice srednja i isto?na Europa, zaustave demografsko nazadovanje, pruža usko partnerstvo s Turskom, jedinom zemljom ?ije stanovništvo raste i koja istodobno dijeli mnoge elemente europske kulture i povijesti”.

Ukoliko prou?ite novi zakon o strancima, jasno vam je ovo pojašnjenje:

Malo tko razumije da useljeni?ku politiku u EU, kad su u pitanju ?lanice EU ne kontroliraju same ?lanice ve? europsko zakonodavstvo. Seljenje stanovništva unutar EU posve je slobodno. Koliko pojedinaca shva?a posve jednostavnu ?injenicu: seljenje stanovništva is siromašnijih u bogatije države EU poti?e se jer se na taj na?in kontroliraju nadnice u razvijenim državama Europske unije.

Zbog toga se ne ?udite, kad vam medicinska sestra bude iz ?eške, a gra?evinski radnik iz Rumunjske. To je o?ekivano, a radnici iz drugih balkanskih zemalja? Nisu više toliko dostupni kao ranije…

O budu?em standardu lijepo nam govori ovaj pasus – David Ricardo je u XVIII stolje?u savršeno predvidio:

‘Savršena pokretljivost radne snage dovodi do pada nadnica ispod egzistencijalnog minimuma’.

I za kraj:

Ekonomija koja se pretvorila u ideologiju i isklju?ivo u ‘rastu’ traži smisao.

 

Transformatori – samo reci NE

On 11. 11. 2007, in kultura, vicoteka, by noebius

FilmTvBlog komentira. I on zna, što je dobar film, a što je onaj… drugi:

Ako odrežete nerealna tinejdžerska preseravanja i mnoštvo o?itih gluposti, dobijete pri?u nabijenu pateti?nim patriotizmom koju je napisao maloljetni pijani vepar s down sindromom.

Opširnije o tome:

http://www.filmtvblog.com/transformers-2007/

 

Skupo, skuplje, … EU

On 11. 11. 2007, in vijesti, by noebius

Poslovni dnevnik piše kakve nas sve ljepote ?ekaju na planu porezne reforme. Pa ti glasaj za EU:

S ulaskom u EU ukinut ?e se nulta stopa PDV-a

Brojni pritisci interesnih skupina, branjeni socijalnim razlozima, te pritisci odre?enih gospodarskih sektora, primjerice turizma, uz politi?ka, ?esto predizborna obe?anja, pridonijeli su uvo?enju nulte stope i one snižene od 10 posto. Nulta stopa PDV širila se od 1999. do 2001. godine i danas se primjenjuje za kruh, mlijeko, knjige, odre?ene lijekove, neka medicinska pomagala, znanstvene ?asopise i javno prikazivanje filmova. Od prošle se godine primjenjuje i snižena 10-postotna stopa za odre?ene turisti?ke usluge, a snižna je i stopa na novine i ?asopise sa 22 na 10 posto…

Dakle, EU za nas zna?i skuplji kruh, skuplje mlijeko, skuplje knjige, skuplje zdravlje…

Ina?e, sadašnji sustav PDV u EU odre?uje primjenu standardne stope koja ne može biti niža od 15 posto. Može postojati do najviše dvije snižene stope koje ne mogu biti niže od 5 posto, koje se primjenjuju na proizvode i usluge predvi?ene Direktivom EU.

Neke zemlje su si izborile prelazno razdoblje. A mi? Da li se u biti ikada ?uli, za što su se to to?no izborili naši pregovara?i, da nam ne bi bio prevelik udar na standard?

 

Jedino Hrvatska No?na Mora

On 4. 11. 2007, in vijesti, by noebius

Z1, 4. studeni 2007. U No?noj Mori gostovao je Ivi? Pašali?. Emisija je zapo?ela na kontroverzan na?in – “zabranjenim” spotom Vatrogasaca o Euniji. Nakon toga – puno razgovora o prošlosti i (ne)potrebnim objašnjavanjima ve? vi?enog.

Do prestavljanja programa i pogleda u budu?nost trebalo je ?ekati. Te odlu?ih nazvati (skupo ?ekanje) a i drugi su gledatelji “navalili” sa pitanjima – koja su postajala sve zanimljivija.

Htio bih prokomentirati pitanja koje sam postavio Dr Pašali?u, a nisam siguran da li je u cijelosti išlo u eter.
Prvo pitanje (na koje nisam dobio odgovor) je pitanje da li Jedino Hrvatska prihva?a kao alternativu ulaska u EU ulazak u EEP (Europski Ekonomski Prostor).
U biti, o tom pitanju se baš nigdje ne raspravlja. Naime, Norveška (koja je na referendumu odbila ulazak u EU jer su gra?ani bili mišljenja da bi se na taj na?in smanjila socijalna prava, prvenstveno u zdravstvu i mirovinskom osiguranju) kao i Island (koji je napustio sporazum upravo zbog ribolovnih dozvola) su sastavnice EEP – što zna?i slobodno kretanje radne snage. Švicarska je posebna pri?a, budu?i da je primjerice sa Ujedinjenim Kraljevstvom potpisala sporazum identi?an ulasku u EEP, ali je zadržala niz suverenisti?kih na?ela – posebice pitanje kupovine nekretnina. Naravno, i oni su na referendumu odbili ulazak u EU.
Potpuno uskla?ivanje zakonodavstva nedvojbeno vodi u EEP, to je neki “alternativni” put ulaska “u Europu” i to – na mala vrata.
U programskoj deklaraciji “Jedino Hrvatska” nije se jasno odredila prema EEP i globalizacijskim efektima koje ova nosi.

Drugo pitanje, na koje je dr Pašali? dao više nego zadovoljavaju?i odgovor, je upravo pitanje zašto ovaj projekt postoji – a to je zbog toga da kona?no dio konzervativnih glasa?a, koji sebe ne doživljavaju kao glasa?i HDZ-a ima priliku dobiti svoje predstavnike u Saboru.
Moja teza je išla u smjeru da je usitnjenost desnice u velikoj mjeri posljedica potrebe pojedinaca za osobnom promocijom, više nego što je to potreba za borbom oko zajedni?kih ideja.
Svakako da ovakvi stavovi dovode do toga da imamo niz projekata koji se neslavno “ugase” – primjerice HIP, pa i kasnija neka okupljanja desnice, tako da je moje pitanje – po ?emu je to “Jedino Hrvatska” razli?ita i da li ?e konzervativni glasa?i kona?no imati jednu pouzdanu (i trajnu) opciju za koju mogu glasati?
O?ito je da su programska na?ela upravo ona koja su u medijskom prostoru izrazito ostracirana.

Stoga je veliko pitanje – da li projekti poput ovog mogu doprjeti do ciljane populacije. Marketing “velikih” je obi?no putem jasnih slogona, pojednostavljene kampanje i prikaza “tima koji ?e biti bolji nego ovi raniji”. Politika je danas izrazito vezana uz medije, bilo putem marketinga bilo putem “naru?enih anketa”. Pozitivne kampanje su na?elno dugotrajne, “negativne” mogu ponešto naštetiti odre?enim politi?arima, no ne vode nužno do bitka napada?u, ve? mogu dovesti do letargi?nosti.

Ju?er sam na predizbornom predstavljanju slušao na “1 kanalu” (program na ruskom) razmišljanja medijskih predstavnika. Tamo na televiziju dovedu glavne urednike najuticajnijih dnevnih novina i tjednika (da li možete zamisliti nešto sli?no kod nas?) te su raspravljali o bipolarizaciji politi?ke scene u Rusiji. Najviše pozornosti imaju vladaju?a “Jedina Rusija” i (neo)komunisti?ka partija.

Sli?nost u imenu “Jedina Rusija” i “Jedino Hrvatska” je svakako velika – no da li je i budu?i uspjeh mjerljiv? Odnosno, da li se i nama može “desiti” sli?an scenarij kao što je obra?un sa oligarsima i povratak nacionalnog ponosa kakav je proveo Putin, danas jedan od najpopularnijih državnika?

Da završim sa jednim vicem.

Žalio se Ameri?ki predsjednik ruskom kolegi, kako mu pada rejting na anketama. Te se ovaj ponudi pomo?i – poslati ?e mu svog marketinškog stru?njaka da mu podigne popularnost. Nakon tjedan dana – eto Putinu poziv.

- Rješili smo problem, “Jedina Rusija” sada vodi na predizbornim anketama u Sjedinjenim Državama”.

Ako uzmemo u obzir zatvorenost ameri?kog medijskog prostora, ovaj vic bi mogao biti i – istinit. Tolika je mo? medija.

A koliko ?e pojedine skupine glasa?a, primjerice desnice – lutati, ovisi o nizu ?imbenika. Izme?u ostalog, o tome kolika ?e biti samoživost pojedinih “politi?kih vo?a” – te da li kona?no netko od njih može preuzeti lidersku poziciju, bez “foteljaških” ambicija. Ima li projekt Jedino Hrvatska perspektivu – to je na bira?ima da odlu?e.

 

Bad Behavior has blocked 7 access attempts in the last 7 days.