Kraj epidemije ovisnosti ili to?ka preokreta
Medicinski programi tretmana opijatne ovisnosti sada se baziraju na razra?enom sustavu podrške ovisniku, njegovoj obitelji, a kroz nevladine udruge pruža se i pomo? djeci ovisnika, budu?i da populacija ovisnika stari i zalazi u zrele godine.
Kroz programe psihijatrije u zajednici senzibilizira se obitelj i mikrosredina na kvalitetni pristup, a prate li se sve faze lije?enja – od po?etka i trijaže, dolazi se do sustavne pomo?i mikrosredini u kojoj žive.
Rezultati navedenih mogu bili sljede?i:
Epidemijska faza opijatne ovisnosti na regionalnom nivou može pro?i. Broj novih ovisnika pada, te se približava to?ki preokreta, kad se jave sljede?i pokazatelji:
- Ovisni?ka populacija stari. Veliki broj mladih ima saznanja o štetnim posljedicama droga, o ?emu su dugogodišnje „bombardirani“ kroz javne medije.
- Ovisnici koji se javljaju u programe lije?enja ?esto iza sebe imaju sve više „staža drogiranja“. To je mogu?e u dva slu?aja – ili je program sve lošije prihva?en (a nije, jer stagnira dostupnost programa ili se pove?ava dostupnost) ili nam se sada javljaju ovisnici kojima je „dugo trebalo da se jave“, dakle oni zaostali iz ranijih godina.
- Kad razgovarate sa mladima, sve više njih ne doživljava drogu i njene efekte kao nešto „cool“, dakle droge kao što su Ecstasy ili heroin jednostavno izlaze iz „mode“.
- Represija je sve u?inkovitija, mali uli?ni preprodava?i ne uspjevaju se „ukorjeniti“ u mikrosredini (aktivni život jednog dilera na cesti sve je kra?i) te na taj na?in ne mogu biti pozitivni primjer „uspjeha“ što djeluje destimuliraju?e na potencijalne „sitne delikvente“. Bez njih, piramida narkokriminala nema veliku „bazu“ koja je nužna za epidemijsko širenje.
- Hrvatska nije izolirana, te prati trendove u zapadnom svijetu. Primjerice, danas u Sjedinjenim Državama droge konzumiraju više „roditeljska generacija“ od tzv „tinej?era“.
- Lako dostupni programi koji su bili relativno nekoordinirani, uspjeli su sa ceste maknuti velik dio, a možda i klju?ni udio ovisnika. Bez ovisnika na cesti, posebice onih „aktivnih“ nema ni širenja droge na populaciju povremenih konzumenata.
Ove sve aktivnosti dovele su do toga da u stvarnosti, ljudi u svakodnevnom životu sve manje vide ovisnika „ogrezlog u kriminal“. Uz trend migracija, u kojima se ovisnici zbog osiromašenja njihovih obitelji sele iz velikih sredina u manje, a ne u gradove u kojima im je droga lako dostupna, ve? se odlu?uju za miran život i lije?enje na periferiji – jednostavno premješta fokus žarišta ovisnosti iz velikih gradova gdje se epidemijski širila i zahva?ala velik dio mladih generacija u sredine koje su postavljene više periferno, a time i otpornije na ove fenomene.
Ovo nam daje novu nadu.