U dokumentu „Ekonomska i fiskalna politika od 2008. do 2010″ Vlada je najavila postupno smanjivanje deficita op?e države od 2,6% BDP-a u ovoj na 0,5% BDP-a u 2010. godini.

Najmanje ?e rasti rashodi za zdravstvo – idu?e godine samo 64 milijuna kuna više nego ove, 2009 oko 1,2 mlrd kuna, a 20010 svega 800 milijuna kuna. Kako unato? najavama nije došlo do reforme zdravstva, za o?ekivati je da ?e se dugovi zdravstva i idu?ih godina gomilati.
Veliki rast rashoda u ovoj godini od ?ak 14% posljedica je zdravstvenih dugova i ovrha zaposlenih, pa Vlada o?ekuje da ?e sljede?e godine rasti 3,8% a onda po 6,4% godišnje do 20010. (1)

Najve?i problem koji ko?i reformu zdravstvenog sustava svakako je podru?je (ne)razvijanja zdravstvenih osiguranja koje bi bile kompatibilno sa EU.

U Hrvatskoj se godišnje u zdravstvenom sustavu potroši oko 18 milijardi kuna. Oko 85% pokriva se iz sustava HZZO, a od preostalih 15% gra?ani pla?aju uglavnom kao izravni trošak. Procjenjuje se da tek oko 0,6% „privatnih“ zdravstvenih troškova pokriveno kroz osiguravaju?a društva. Samo 3% stanovnika Hrvatske, ukupno 134530 osoba koristilo je police dobrovoljnih zdravstvenih osiguranja (CZO, sunce, Zagreb) što ?ini oko deset posto svih zaposlenih. (2)

U Europskoj uniji, privatni izdaci za zdravstvo su po stanovniku 23 posto. Dobrovoljno je osiguranje budu?nost u miješanom sustavu vlasništva u zdravstvu koji je Slovenija uvela 1992. godine, unato? tome što prevladava javni sektor. U Sloveniji pada udio izravnih doplata za zdravstvene usluge, do 2006 godine na 7,8%. Iz privatnih izvora Slovenija u prosjeku troši 21,3 posto. Privatno zdravstvo stalno raste, te se do 2013. godine udio privatnih izdataka za zdravstvo planira pove?ati na 25%, ili za dva postotna poena, dok bi se izdaci za dobrovoljno osiguranje podigli na 18 posto. (2)

Hrvatska se opredjeljuje za sasvim drugu strategiju – u suprotnosti za trendovima u novim ?lanicama EU.

Ministar zdravstva Neven Ljubi?i? podcrtava da „se Hrvatska opredijelila za sustav javnog zdravstva i, mada se pritom ne želi zatvoriti put privatnim inicijativama, usluge privatnih osiguravatelja u bolnicama ne smiju zadirati u prostor osnovnog osiguranja“. (3)

Andrija Hebrang najavljuje bitnu privatizaciju bolni?kih kapaciteta, no tek kad BDP dosegne „10-12 tisu?a dolara po stanovniku“. „U ovom trenutku privatizacija bolnica onemogu?ila bi ve?em dijelu stanovništva pla?anje realne cijene usluga. Bivša ministrica iz vremena koalicijske vlade Ana Stavljeni? Rukavina dijeli mišljenje kako djelomi?na privatizacija javnih županijskih ili klini?kih bolnica ne bi riješila probleme bolni?kog sustava.

Voditeljica zdravstvenog osiguranja Uniqua, Andreja Roži? Dizdar, navodi:

„Iskustvo iz Austrije dokazuje kako se s razine udruženja puno bolje i korjenitije mogu provesti neophodne promjene u zdravtstu. Tamo se ugovori sa zdravstvenim ustanovama sklapaju na razini udruženja osiguravatelja. Definiraju se jednake cijene za sva društva, s ustanovama se pregovara s jednog aspekta i zajedni?ki se investira u odre?ene segmetne. Na taj se na?in postiže transparentnost, i to je bolji i za državne ustanove i za privatne osiguravatelje.“ (3)

Nevoljnost da se transformira zdravstvo o?ito proizlazi iz straha da bi na dnevno – politi?kom nivou došlo s jedne strane ograni?avanja „socijalne države“ odnosno ukidanja privida da je „sve svima dostupno besplatno“. Javno zdravstvo grca u dugovima, jer nema jasnu makroekonomsko vo?enje. Monopolisti?ko osnovno osiguranje želi zadržati sve postoje?e resurse, koje nije spremno platiti po ekonomskim cijenama, a s druge strane, dio kapaciteta koji su „višak“ (po vi?enju i vlasti) ne može na?i svoju poziciju u dobrovoljnim osiguranjima. Tako imamo zdravstveni sustav koji je izrazito inertan, a s time i skup, te postaje sve nedostupniji.
Što se ti?e stru?nog kadra, ve? godinama HLK navodi prili?no nepovoljne trendove – manjak ginekologa, pedijatara i kirurga, kao i nepopunjenost „osnovne mreže“ u primarnoj zaštiti, gdje se o?ekuje da više od 25% djece ne?e mo?i ostvariti pedijatrijsku zaštitu u okviru primarne zaštite.
Privatizirana medicina, s druge strane, slijedi ekonomsku ra?unicu. Trendovi su da se specijalizirane ustanove sve više okre?u lije?enju specijalnih bolesti – gdje je i profitna margina ve?a. Velike farmaceutske korporacije sklone su istraživanjima „posebnih lijekova za rijetke bolesti“, gdje je mogu?e posti?i brz i u?inkovit rezultat, dok se s druge strane, istraživanja za kroni?ne bolesti kao manje profitna – smanjuju.

Gledaju?i ekonomsku stranu pri?e, privatni osiguravatelji u podru?ju gdje su zadobili dominaciju, nastoje izbje?i preuzimanje kroni?nih bolesnika limitiraju?i troškove koje preuzimaju u lije?enju istih.
S druge strane, ukoliko do 25% radno sposobnog stanovništva koristi usluge privatnih osiguravatelja, a porezno i dalje „pune“ obavezne fondove – to otvara nove kapacitete i omogu?ava i dalje funkcionoranje „socijalne države“.
U tranziciji stoga imamo „ponudu koja se ne može odbiti“ gdje privatna osiguranja žele u?i u vlasni?ku strukturu zdravstvenih ustanova – po mogu?nosti na nivou „udruženja osiguravatelja“ (dakle kartelno povezivanje) te je više nego o?ito, da se takav trend ne?e mo?i izbje?i ?im naše zakonodavstvo bude harmonizirano sa EU.

Samo je pitanje, gdje je pitanje kriti?ne mase, u situaciji kad imamo izraziti deficit kvalificiranih zdravstvenih djelatnika? Pokušaji zadržavanja u sustavu javnog zdravstva svakako su monopoliziranje putem „davanja specijalizacija“ gdje se obvezuje lije?nike op?e medicine da ostanu do 10 (deset) godina u sustavu javnog zdravstva te davanja užih specijalizacija bolni?kim lije?nicima (trend je pokrenuo ministar Ljubi?i?) no to je tek motiviralo dio lije?nika da ne traže posao u inozemstvu dok to ne postane izrazito pojednostavljeno. Ovim potezom je ipak umanjen katastrofalan manjak kadrova koji je politika embarga prema novim specijalizacijama prethodna vlada (koalicijska) produbila, no oporavak na kadrovskom planu teško je ostvariti i uz daleko izdašnije poticajne mjere.

Da li je mogu?e graditi zdravstveni sustav na ko?enju reformi, na „?ekanju pravog trenutka kad ?e stanovništvo biti dovoljno bogato da si plati sve što do sada dobiva besplatno“?
?isto sumnjam. No ?isto sumnjam, da ?e ijedna politi?ka stranka na vlasti, sada ili do ulaska u EU, biti spremna re?i da je jednostavno ekonomski nemogu?e sa?uvati sadašnju razinu prava iz obaveznog zdravstvenog osiguranja, ukoliko se ne krene u reforme, koje su svakako – recesivne prirode.

Literatura:

?asopis “Banka” http://www.banka.hr
1 Banka, XV:8 kolovoz 2007; 9
2. Brkani? Kulenovi? M. Prvi na listi ?ekanja. Banka, XV:7 srpanj 2007; 42-44
3. Paši? K. Povijest slabosti. Banka, XV:7 srpanj 2007; 46-47

 

Leave a Reply

Comment moderation is enabled. Your comment may take some time to appear.



Bad Behavior has blocked 8 access attempts in the last 7 days.