Suverenizam i um
Slušam vrle predstavnike koji su delegirani da vladaju - i ?ujem da nam se sprema novi princip. Naime, ukoliko na anketama narod u 29% kaže “Da” a ostatak “Ne” ili “baš me briga” - nemojte pitati narod.
Postoji neka tema - o “udruživanju” u neke vojne saveze. Nešto tipa - Nas i Amerikeneca trista miljuna”. E narod to ne želi - kažu ankete. No socijaldemokratsko - pu?ka koalicija (SDP-HDZ Unionisti) sada polaze sa novim tezama, koje ja is?itavam ovako: “Ukoliko bi narod glasao protiv naših ciljeva na referendumu - referenduma ne?e biti”.
Nešto u tom stilu.
Politika poprima nove dimenzije. Gra?anske stranke koje ?ine možda 90% parlamenta u bitnim pitanjima zastupaju interes najviše 30-40% gra?ana. Jer bitno pitanje je svakako kakvu mi to državu, odnosno da li uop?e državu želimo?
Svjetska vlada je jedan korak bliže svakim ujedinjenjem. Unionisti su uporni.
No postoji i “mali” broj ljudi koji su po svojoj vokaciji - Suverenisti.
No ovi na žalost nemaju politiku na svojoj strani, odnosno tek su politi?ari sa minornim društvenim utjecajem o tome po?eli otvoreno govoriti.
O ?emu to naša vlast pregovara? Da li narod ima još ikakav utjecaj na te “pristupne pregovore” dok više od 51% ljudi, državljana i gra?ana ove zemlje ne želi neko ujedinjenje, a u najmanju ruku dvojbeni zakoni koji su po mjeri neke centralne vlasti (da ne kažem internacionale) u nekoj pseudodržavnoj (konfederalnoj) tvorevini? Koja nema ni Ustava - jer je narod to odbio, ni jedinstvenih simbola državnosti.
Jer to ni nije država - ve? skup “pravila”.
I onda sustav informiranja. Novinarstvo (propaganda) kao modus vladanja umom.
Ili si vijest, ili pišeš. U biti, “novinarom” se smatra onaj koji od pisanja živi. Dakle, da bi bio ?lan tog društva novinara, moraš pokazati - Žiro ra?un. Nitko nema monopol na misao. Što je vijest? Ono što ja prenesem tebi, a to je tebi “važno”. No problem je što si netko daje za pravo da “formira javno mijenje” umjesto da - informira. Taj proces u kojem se odre?uje “samo ono što je napisano to se i dogodilo” rezultiralo je našim ?uvenim “hrvatskim šutnjama” i raznim ostracizmima. Uostalom, to što mene mediji nikad ne plate (baš za ništa što sam izgovorio na televizijama i radio programima) ne zna?i da ja nisam prenosio informaciju - ili još bolje, vlastiti stav. Vrijeme je za direktnu demokraciju, što proizlazi iz koncepta direktnog prenošenja vijesti i gdje “vladaju” medijima oni koji imaju bolju analiti?ku sposobnost (IQ) a za kraj “predstavni?kog” sustava - i u politici, i u medijima, kao trenutno jednom od oblika vladanja umom.
Da li još ima nade da se o?uva pojam gra?anstva, da li kao u Spartanaca dobiva “izbore” aklamacijom onaj tko se ja?e dere (vi?e) ili postoji neki drugi oblik direktne demokracije koji nam je još preostaje?
Pitanje je da li bilo tko od unionista ima više naš mandat. Ali oni ga imaju, javno i stvarno.