Svoje stare tekstove, u obliku kako su tih davnih godina bili objavljeni na adresi fotoalbum.blog.hr slozio sam u jednu e-knjigu u pdf formatu (oko 4 mb, ima 350 stranica).

Pa ako vas zanima povijest mog bloganja, procitajte.

 Procitajte cijeli esej  (pdf)

• Mentalno zdravlje i problemi prilagodbe imigranata

Significant socio-technical change may have resulted from the proliferation of such Internet-based social networks.
The goal of attempting to bring together people who might not otherwise associate with one another in real life may seem honorable, inherently violates a social contract.

So how does one go about navigating the Internet’s treacherous waters while maintaining safety? 

Continue reading here

U principu, dešavanja imaju ovaj tijek: Nekoliko blogova je bilo hakirano, što je na ovoj platformi više pravilo nego izuzetak. Korisnici su se javili na helpdesk, gdje su bili ignorirani. Kad bi komentirali po “naslovnici” - ti komentari su uredno bili brisani. A njihovi blogovi - hakirani. Pa malo “oslobo?eni”. Pa opet “hakirani”.

Ako je netko i pisao o dešavanjima - ti bi komentari brzo “nestali”.

Ne bih sada govorio o teorijama zavjere, no po mom mišljenju (IMHO) stvari stoje ovako:

1. Nema mogu?nosti da korisnik napravi backup vlastitog sadržaja. To sve ozbiljne platrofme imaju.
2. Nema mogu?nosti da korisnik napravi export sadržaja u neki format, koji je onda objavljiv na drugoj platformi. To sve ozbiljne platrofme imaju.
3. Sustav je podložan ?estim rušenjima, ne postoji mogu?nost da se ukaže na rupe u sistemu administratorima i da to ovi onda - isprave. Open source platforme imaju tu mogu?nost.
4. Support se više bavi prikrivanjem grešaka i “gašenjem nepo?udnih” blogera nego ispravljanja bugova u sustavu.
5. Hakeri su u na?elu eti?ni, nije im cilj nanjeti štetu ve? ukazati na problem same platforme. Osobno misli da su i “hakeri” i korisnici na istoj strani u ovoj borbi - jer cilj je dobiti adekvatnu, stru?nu korisni?ku podršku.

Koliko vidim, nekome je više stalo prikriti što se dešava nego da napravi jednu kvalitetnu platformu. No to nije ništa novo. Primjerice, 2005 godine bila je jedna velika migracija eminentnih blogera, tada na cool i almost cool listi, koji su otišli posvuda. Najviše na mojblog.hr platformu, gdje je

1. Tehni?ka podrška brza, reagiraju i prije nego što primjetiš da se nešto dešava
2. Formiranje “lista” transparentno
3. Tehni?ka rješenja daleko suvremenija - mogu?nost podcasta, kvalitetan i uvijek stabian rss…
4. Trenutno postavljaju novi sustav - 2.12. u pono? - najavljuju bitnu promjenu.

Nije da zagovaram ijedan sustav, no razmislite o cijelom svijetu blogova na mojblog.hr, bloger.hr, bloger.ba blogger.com, myspace.com i zadnje, ali ne posljednje, kralj svih platformi - wordpress.com
Pa ti biraj.

Da im ipak iskažem moralnu podršku, evo prenosim njihov apel:

BLOGERSKI MANIFEST

1. Ako ste vlasnici, vodite ra?una o svom vlasništvu i onima koji tom vlasništvu daju vrijednost i smisao, jer svaki bloger uve?ava vašu imovinu i vašu dobit.

2. Kada želiš nešto, dovoljno je da to i zatražiš, želimo da se to primijeni i na blogere. Mi smo oni koji stvaraju blogosferu! Mi radimo za vas bez pla?e, budite barem fer!

3. Kada postavimo neko pitanje, želimo na njega ?uti i odgovor. Ne želimo vikati u gluhu tišinu.

4. Kada zamolimo informaciju, želimo je i dobiti Kod nas nema nekih skrivenih poruka niti predbacivanja. Ako tražimo pomo?, onda je i trebamo, a svojim radom je i zaslužujemo.

5. Dosta nam je jednosmjerne komunikacije s adminima. Budite barem toliko pristojni da odgovorite na postavljeno pitanje!

6. Mi smo jedina besplatna radna snaga.Bar ponekad ne mislite samo na sebe. To nije ništa strašno. Molim vas da se naviknete na to da na pitanja treba odgovoriti, to je stvar osobne kulture, ?ak i u virtualnom svijetu.

7. Ako blogeri pišu svaki dan, na?ite i vi vremena za oodgovore na njihova pitanja.

8. Nema nikakvog zadovoljstva u tome da te ignorira netko tko živi od tebe. Predlažem štrajk u pisanju blogova na tri dana.

9. Kad postavljamo pitanja, ne radimo to samo zato da vas gnjavimo.

10. Imate dovoljno koristi od našeg pisanja, nemojte nas tjerati da molimo. Nemojte ignoriranjem sami sebe dovoditi do financijske propasti, jer naš rad nije nikakav dokaz naše ljubavi prema vama! Radi se o razmjeni: vi nama prostor, mi vama sliku, glazbu i rije?i, no ako komunikacija ne bude dvosmjerna, mnogi ?e odustati, mnogi ve? jesu.

11. Mnogi imaju i po nekoliko blogova.I bloger zbog kojeg nastaje ovaj manifest ih je imao ?ak ?etiri, zar ne zaslužuje pomo??

12. Jednostavno je odgovoriti na upit. Odgovori poput da ili ne su potpuno dovoljni kod svakog pitanja!

13. Kada imaš problem, prirodno je zamoliti za pomo? i prirodno je o?ekivati odgovor i rješenje. Ne tražimo sažaljenje nego korektnu suradnju.

14. Frustracija ubija volju za rad, a izostanak odgovora budi revolt i vodi odustajanju i kad su manji problemi u pitanju.

15. U ovom manifestu nema ništa što se može dvojako tuma?iti.Bloga bez blogera nema, a bez suradnje blogeri bi mogli odustati.

16. Svi vlasnici vide samo profit! Samo dalekovidni vide i kako ga održati i još uve?avati.

17. Mi blogeri o?ito volimo pisati i biti ?itani, kao što vi volite novac koji ljudska potreba da se izrazi donosi.No, ako vi nas ne razumijete; ne razumijemo ni mi vas!Jednostavna logika.

18. Kada vas nešto pitamo odgovorite!

19. Nemojte nas pitati da li nam se blog svi?a! Kada ne bi bilo tako, ve?ina nas ne bi bila tu gdje jesmo!No, ako želite i da ostanemo tu i privu?emo još blogera, potrudite se malo kad zagusti.

20. I na kraju osnovno pravilo: U slu?aju najmanje nedoumice, dileme ili sumnje, o ?emu god se radilo, ponudite nam najjednostavnije rješenje, odgovorite nam , makar to morao biti i negativan odgovor!!!

Ovaj manifest pošaljite na što je god mogu?e više blogova, da napokon i jednom zauvijek admini i vlasnici portala uspiju razumjeti blogere!

MI STVARAMO BLOG!!!

Ovu borbu opjevala je i Nina:

bloger…

?ovjek kompjuter nabavi,
gledao u tu kantu ka tele,
gdje li se pali kako radi,
zuji naokolo gledao u zvijezde,
žaruljica iznad zasvijetli,
pa proše?e do prve knjižare,
i pokupuje sve kompjuterske skripte,
word, excel, corel, Internet,
putem na?uje za bug,
što je to nekakav žohar,
a ne ne kaže prodava?,
kupi to i svijet ?e ti biti jako blizak,
izvadi zadnju paru pa i to kupi,
sjedne na klupu i u?i…

upalio on komp,
tipku po tipku na tastaturi stiš?e,
i prvu rije? na ekranu stvori,
ah nisam ja takav tutlek,
samouvjereno pomisli,
uzima maxadsl i Internet spoji,
žica po žica i eto ti svijeta,
shva?a kako mu je Amerika,
za samo jedan korak bliža…

do?e mu iz guzice u glavu,
da kod njega rima uvijek štima,
bilo ljeto ili zima,
zavali ruku u džep,
a ono para nema,
dali da na?em sponzora,
da mi knjigu tiska,
svi se ogra?uju,
kažu para nema,
treba se kupiti boja, papir,
a država visok porez nabija…

vrati se on doma,
bulji u tu kantu i razmišlja,
možda postoji na Internetu mjesto,
gdje svoja djela objavit mogu,
da svijet shvati,
da i oni koji nemaju para,
zasigurno imaju dara,
švrlja on tako i surfa,
i naleti na nekog blogera,
upita on njega što to je,
kaže on, blog svoj otvori,
i post po post objavi,
i mnogi ?e ?ut za tebe,
i podršku ti dati…

pro?ita on pravila korištenja,
što mu se nudi,
i ?ega se pridržavati mora,
?ini mu se sigurnim mjestom,
pa s osmjehom na licu blog otvori,
po?inje upisivati sve što mu je na pameti,
i tako stvori on svoj mali kutak,
kad je sretan, tužan ili pod stresom,
sve na ekran prenosi,
i odlazi spavat sa smiješkom…

i tako vrijeme prolazi,
sve više virtualnih prijatelja,
se oko njega stvori,
svaki dan sretan se budi,
s nadom da novi post objavi,
kao ono hakeri mu blog oteli,
što da u?ini,
sav izvan sebe,
molbu za pomo? blogu uputi,
?eka dan ?eka dva,
prošao mjesec, a odgovora nema,
i sada se pita ako para u džepu nema,
što mi ovaj svijet ponudit može,
i shva?a ama baš ništa…

ali zaboravio je,
da mnogo virtualnih prijatelja,
oko sebe stvorio je,
svi za jednoga,
jedan za sve,
mi stvaramo blog,
to je njihov glasni slogan,
kad se mnogo ruku spoji,
blog ?emu vra?en biti,
jer i bez para virtualni prijatelji,
uz njega ?e uvijek biti…

nina

pjesma posve?ena svim blogerima koji su izgubili svoj kutak mira… nina

Moj komentar za kraj: pazi kome daješ povjerenje i svoje znanje, ili latinski: margaritas ante porcos.

Usput, ako netko primjeti neki tehni?ki nedostatak mog bloga, i da mu se po tome igrati, neka mi to pošalje na mail. Biti ?u mu zahvalan, stvarno.

p.s. ovo je trenutno 700-ti post ovdje. Kako vrijeme brzo leti… 

Bili su prošli tjedan lokalni izbori u našoj Ilirskoj Provinciji Svetog Rimskog Carstva. Prvo se kao i obi?no, glasovalo putem SMS poruka. Tko više telefonira, više i glasova. Onda se glasovalo putem “jumbo plakata”. tko više plakata, valjda ima ve?eg… Onda se glasovalo putem televizije. Svatko tko je skupio 500 potpisa prijatelja, mogao je dobiti svojih pet minuta slave na nacionalnim televizijama. Naravno da bi onda na izborima dobio 180 ili još manje glasova, jer je li, nisu prijatelji ludi da glasaju za nekog kome su potpisali kandidaturu.

Sjetio sam se nekih ranijih izbora, i “kandidata” koji su sami bili negdje “u sredini” neke liste. Pa nisu ni sami za sebe glasovali, jer su vidjeli da je to izgubljena borba. Pa ako sam sebi ne vjeruje, tko ?e mu povjerovati?

A i te liste. Recite mi, da li znate, tko je ?ETVRTI kandidat na listi za koju ste glasovali?

Ve?ina ljudi koje znam, zna nositelja, možda prvog, jer to su zaokružili. A 4 ili 5 - to je onaj gdje baš njihov glas odlu?uje ako se radi o “velikoj” stranci. I ako baš ti do?u na vlast, i prvi bude neki ministar - taj ?e te zastupati.

A tko je njega izabrao da bude baš ?etvrti ili peti na listi? Imamo li u tom, u biti klju?nom demokratskom djelu, nemamo izbora - pa vas ja pitam, u ?emu se to uop?e razlikuje od delegatskog sistema. Tko je taj tko delegira? Neke opskurne elite, anonimni sastavlja?i listi. tko je taj tko promovira? Onaj koji daje novac za kampanju.

Dakle u nekim nepoznatim sverama, “transparentno” je ono što ide na kraju, a prije toga?

I onda, koje su moje šanse da sa mojim, poreznim novcem, upravlja onaj kome ja vjerujem. Izra?unajmo. 60 % ljudi glasa. Ostali su se odrekli prava na upravljanje državom. 20% glasa za liste koje su izgubljene (nisu prešle prag). Malo manje od pola glasalo je za opoziciju, a znamo da njihov glas u biti nema snagu, oni su tek demokratska kontrola.

I tako dolazimo do ?injenice da u najboljem slu?aju, kakva god bila vlast, ona je to voljom otprilike 1/4 bira?a. Dakle, tek svaki ?etvrti od nas daje legitimitet nekoj aktualnoj vlasti. Nebitno je na ovom nivou rasprave tko je taj netko.

Usporedimo ovu demokraciju, koja se sastoji od “glasa?kih mašina stranaka” i ponekog nezavisnog, koji može svoju poziciju kapitalizirati, da drugim opcijama.

Druga su varijanta neposredni izbori. Imamo kandidate, jedan “prolazi” i opet imamo “izgubljene glasove” i nekakvu “pola - pola” situaciju. Pa ga ponovno izabere 25% bira?a, po modelu “manje zlo”.

Bira?i niti u jednom slu?aju nemaju pravo revizije, kad je jednom dan mandat. U “listama” izabrani ako mu se prohtje, može dati svoj mandat i onom 7 ili 8 na listi, ?ije ime svakako “znate”… A “volja bira?a” dala je za pravo da primjerice sa te liste ide samo jedan. No ako u nekoj hipotetskoj situaciji bude 6 ministara koji su (propali) na toj listi, eto ti sedmog u redu na poziciji.

I onda ljudi pitaju, što su to uop?e birali? I zašto?

Ako napustimo ovakav skup razmišljanja, koji je u biti Spartanski aklamativni, po na?elu tko se ja?e dere (u medijima) taj bude izabran - možemo li zamisliti drugi na?in upravljanja koji bi bio “transparentan”.

Takav sustav ve? postoji. Ako ste ikada investirali novac, mogli ste birati - fondove. Imamo mirovinske (4 obavezna) investicijske fondove, gdje je izbor malo druga?ije definiran.

Vi dajete svoj novac, prisilno od države, isto kao što dajete novac u porez. Netko tim novcem upravlja. E sad vi odredite tko konkretno upravlja, i vi i samo vi ste zadovoljni ili niste zadovoljni, ako niste - primijenite. No ne mijenjate u obaveznim fondovima samo vi, ve? se “neopredjeljeni” - rasporede. Koliko je neopredjeljenih? 75% prema zadnjim podacima!

Dakle, o mirovini svih odlu?uje 25%, koincidentno vrlo blizu broja onih koji odlu?uju o upravlja?ima vašeg poreznog novca!

Postoji i jedan drugi sustav, koji je daleko intimniji. To je izbor lije?nika, stomatologa, ginekologa i pedijatra. To se bira osobno - svatko kaže tko želi da bude onaj, kome povjerava svoj novac, ali i od koga konkretno traži odre?enu - uslugu.

A po ?emu se to razlikuje usluga jednog ginekologa od usluge narodnog poslanika? Ginekolog je tako?er neovistan, vjerojatno je manje “korumpiran” - ali njemu uvijek možete otkazati, i potražiti usluge nekog drugog kome više vjerujete.

Zamislimo sada jednu korporaciju - dioni?kog tipa.

Dolazi generalna skupština. To je kao dan izbora, svi dioni?ari su se skupili. Dioni?ari drže dio vlasništva - u prora?unu, to bi bio onaj novac koji ste uplatili u porez, i koji treba rasporediti. Vlasnika ima odre?eni broj - to bi kod nas bili svi bira?i.

Bira se nova uprava. Pojedini dioni?ari mogu predati svoj “glas” nekome, tko ?e zastupati interese njihove interesne grupe. Recimo radnici, mali dioni?ari, i par “ve?ih” vlasnika. Procedura je jasna - sastavlja se uža grupa.

Zamislimo ovakav scenarij: Odre?eni broj bira?a predaje svoj “glas” nekom konkretnom. Taj netko, baš poput vašeg stomatologa ili ginekologa, mora imati najmanje odre?eni broj ljudi koji ga podupire. Recimo da to bude 10 ili 150000 “potpisnika”. E sad ako ja skupim 10000 potpisa ljudi koji mi vjeruju, zašto se “gnjaviti” sa nakakvim tajnim izborima? Ja ih zastupam. Onda se skupe svi koji imaju više od 10000 potpisa. Njih nazovimo - elektori u “Saboru”. Na neki na?in svaki od njih dolazi sa mišljenjem to?no odre?ene skupine ljudi - oni sami mu o svakom pitanju kažu svoje ve?insko mišljenje. Ako ih ta mikro - demokracija ne zadovoljava - neka si traže drugog zastupnika. Ali za jedan vremenski period - ako otkažu ranije, moraju nadoknaditi troškove. Tako je to u korporativnom svijetu, slobodni izbor elektora mogao bi biti od prora?una do prora?una, a generalna skupština - vrijeme može biti varijabilno. Ta generalna skupština je nešto kao referendum.

E sad, vaš ginekolog ili stomatolog vas ne mogu jednostrano napustiti tek tako. Moraju vas predati nekom drugom - pa zašto ne bi i politi?ari, koji kad “odu u ministre” i sad vas prepuste idu?em na listi?A ti onda biraj.

Postoji još jedna mala razlika. Recimo da nas 10000 potpišemo svome elektoru. Mi imamo s jedne strane jedno pravo - 1 od 10000. Ali s druge strane, neki od nas daju više novca u porez. Pa zar ne bi bilo pravedno, da ukoliko sam ve?i porezni obveznik, imam ve?a prava upravo srazmjerna udjelu novca koji sam uplatio u prora?un? Pa dajmo u prora?unskim pitanjima udjel svakom od elektora. Tako možda jedan ima 1-2 bogatih - do mu daje ve?u financijsku snagu u takvom tipu glasovanja. Bogati bi bili zadovoljni, ne bi morali pla?ati”reklame” politi?arima, ve? bi ih direktno mogli podupirati. Siromašniji bi isto bili zadovoljni, jer bi ako im je do toga stalo, mogli imati nekoga da ih predstavlja, a ne da budu prisiljeni “birati” izme?u onih koji su ve? - predodabrani.

Uistinu, ima li demokracija kakvu danas poznajemo - alternativu?

“Realnu šansu da Europa, posebice srednja i isto?na Europa, zaustave demografsko nazadovanje, pruža usko partnerstvo s Turskom, jedinom zemljom ?ije stanovništvo raste i koja istodobno dijeli mnoge elemente europske kulture i povijesti”.

Ukoliko prou?ite novi zakon o strancima, jasno vam je ovo pojašnjenje:

Malo tko razumije da useljeni?ku politiku u EU, kad su u pitanju ?lanice EU ne kontroliraju same ?lanice ve? europsko zakonodavstvo. Seljenje stanovništva unutar EU posve je slobodno. Koliko pojedinaca shva?a posve jednostavnu ?injenicu: seljenje stanovništva is siromašnijih u bogatije države EU poti?e se jer se na taj na?in kontroliraju nadnice u razvijenim državama Europske unije.

Zbog toga se ne ?udite, kad vam medicinska sestra bude iz ?eške, a gra?evinski radnik iz Rumunjske. To je o?ekivano, a radnici iz drugih balkanskih zemalja? Nisu više toliko dostupni kao ranije…

O budu?em standardu lijepo nam govori ovaj pasus - David Ricardo je u XVIII stolje?u savršeno predvidio:

‘Savršena pokretljivost radne snage dovodi do pada nadnica ispod egzistencijalnog minimuma’.

I za kraj:

Ekonomija koja se pretvorila u ideologiju i isklju?ivo u ‘rastu’ traži smisao.

Ako odrežete nerealna tinejdžerska preseravanja i mnoštvo o?itih gluposti, dobijete pri?u nabijenu pateti?nim patriotizmom koju je napisao maloljetni pijani vepar s down sindromom.

Opširnije o tome:

http://www.filmtvblog.com/transformers-2007/

S ulaskom u EU ukinut ?e se nulta stopa PDV-a

Brojni pritisci interesnih skupina, branjeni socijalnim razlozima, te pritisci odre?enih gospodarskih sektora, primjerice turizma, uz politi?ka, ?esto predizborna obe?anja, pridonijeli su uvo?enju nulte stope i one snižene od 10 posto. Nulta stopa PDV širila se od 1999. do 2001. godine i danas se primjenjuje za kruh, mlijeko, knjige, odre?ene lijekove, neka medicinska pomagala, znanstvene ?asopise i javno prikazivanje filmova. Od prošle se godine primjenjuje i snižena 10-postotna stopa za odre?ene turisti?ke usluge, a snižna je i stopa na novine i ?asopise sa 22 na 10 posto…

Dakle, EU za nas zna?i skuplji kruh, skuplje mlijeko, skuplje knjige, skuplje zdravlje…

Ina?e, sadašnji sustav PDV u EU odre?uje primjenu standardne stope koja ne može biti niža od 15 posto. Može postojati do najviše dvije snižene stope koje ne mogu biti niže od 5 posto, koje se primjenjuju na proizvode i usluge predvi?ene Direktivom EU.

Neke zemlje su si izborile prelazno razdoblje. A mi? Da li se u biti ikada ?uli, za što su se to to?no izborili naši pregovara?i, da nam ne bi bio prevelik udar na standard?