Ma?ak

Naslov Davorovog najnovijeh poeti?kog djela je, za razliku od samog stiha - razgovjetan i u biti samo potvrdjuje dvije dobro utvrdjene cinjenice - da su tajne skrivene, a ruze, crvene. Postoje iznimci, naravno, ali to je manje bitno, nije se moglo ocekivati da ce se pisac osvrnuti na to. Dakle, ne gubi bod zarad tog malog propusta. Dalje, sami uvod nas navodi na misao da se mo?da radi o poslijedicama kriminalnog, sveobuhvatnog, djela ili, jo? vjerovatnije - rata. Pisac opisuje izvjesnu ulicu u kojoj su ?ak i ru?e zadobile povrijede. Rat je napad i na prirodu, ?to se rijetko spomene, a ?to osjetljiv romanti?ar, poput Davora, mora primjetiti i naglasiti. U redu. Ali istovremeno ne spomenuti mogu?e ljudske ?rtve, e, to je ve? druga stvar, koja bi se rijetko kome mogla dopasti. No dobro. Kasnije shva?amo da se radi o izvjesnom krivi?nom djelu na?injeno od strane M(a?ak) nad nemo?nijom ?rtvom (P.ile) koja se na?la na meti ovog prvog. Spominje se dobro?udni Kosovi koji su reagirali na nepravdu, ali, po pravilima tragi?nih pri?a - neuspje?no. Ovo se, naravno, pro?ulo gradom, i mudre ?ivotinje poput Je?eva su ostali doma, strahuju?i da se Ma?ak nije zasitio zlodjela. ?to je frapantno u ovom djelu, jeste kraj, koji je svakako neo?ekivan. Davor naime zaklju?uje kako je ?ivot lijep, pri tom zaboravljaju?i na upravo predstavljenu pri?u u kojoj je P. po svemu sude?i zadobio traume za ?ivot. To je ve? licemjerno i krajnje hladnokrvno od strane pisca koji bi svoj aga?man ipak mo?da trebao svesti na zaklju?ivanje osnovnih logi?kih ?injenica, poput one da su tajne skrivene, a ru?e crvene.
Stih se mo?e preporu?iti samo ma?kovima, kao moralna podr?ka i potpora pred zlo?in.

Merima