Opet kupovina
Danas je još jednom, dan za kupovinu. Leonardo Da Vinci je jednom napisao: “Velik broj mojih sugra?ana tek su ždera?i hrane, koji ju propuste kroz sebe i gnoje polja”. Nešto u tom stilu, kako sam ?uo tu pri?u.
Jedenje i izbacivanje prera?enog materjala ne ?ini nas ništa boljim od kišnih glista, jer to je proces koji svi ?inimo - stvaramo gnojivo. No nažalost, civilizacija nam je donjela tu razinu alijenacije da ?ak ni po tom pitanju više nismo korisni - ne gnojimo polja, ve? gnojimo direktno mora.
Dakle, subotom obi?no kupujem za cijeli tjedan. ?itam baš u jednom ?asopisu (Lider) o oglašavanju. Lavovski dio oglašavanja kod nas ?ini Televizija, manji ?asopisi. E sad, dalekovidnice sam se riješio (gotovo potpuno uspješno) i mogu re?i - ne da mi ne fali, ve? iznenada imam vremena sa sebe… vrijeme mi sporije prolazi, ?ini mi se da nisam tako ubrzan. A radim sporije, i sve stignem. U biti, agresivni marketing mi je u toj mjeri dosadio da nalazim sve na?ine da ga zaobi?em. Ali ne ide to.
Dakle, kad me ve? ne mogu dose?i putem televizije - tu su ?asopisi. E i tu sam se po?eo štititi. Naime, papirnate ?asopise sve manje ?itam, tek uži broj ?asopisa koji u principu ne oglašavaju mega giga oglasne strane.
No još uvijek pokupim i unesem u ku?u razne kataloge koje mi ubacuju u dvorište. Dostavna služba ide mi ve? pomalo na živce - ostave to na ogradi umjesto u kastli?u - usroko ide na vrata obavjest po zakonu o zaštiti potroša?a…
Dakle, pro?itam ja te kataloge, ne u medijima. To znam da je reklama, ali mogu uspore?ivati reklame, a ne da mi neki kvazinovinar?i? tuma?i kako je to vijest…
E onda kad se vozim autom uklju?im radio. To je jedino vrijeme kad slušam radio - samo u autu. I desilo mi se - upravo tada. Reklama koju nisam zagasio, jer je bila zabavna. Prvi sam ju puta ?uo. Poziva me u maloprodajni hipermarket, koji sam posjetio jednom, pro?itao sam katalog i ne manje važno - raspravljao sam o tom novom, sada mondenom mjestu sa prijateljima. I na cesti je bila gužva, upravo prema njima - ali nije mi se dalo ?ekat u toj gužvi pa produžiti dalje.
U biti, želio sam kupiti jedan to?no odre?eni proizvod (cipele) koje sam vidio kod konkurencije (dakle ve? je odabran proizvod, ali ne i mjesto kupnje).
E sad. U prvom du?anu u koji smo ušli - imali su i model i broj koji sam tražio. I cijena je bila - ista. Pa kupismo.
Tu je bila snaga marke - velika, svjetska marka koja u svim hipermarketima drži istu cijenu, uz jednaki servis (uslugu).
Naravno, katalog i reklame na licu mjesta (akcija bla bla) odradile su svoje.
Da nisam uspio na?i pakring, ja bi se odvezao dalje. Da nisam ?uo tu reklamu na radiju, otišao bih na mjesto gdje sam originalno vidio te cipele, i pitao se da li imaju broj.
Lojalnost? Teško da ?e ju na?i kod mene. Cijena? Bila je ista, to je bilo dovoljno - platio bih i 10% skuplje samo da ne moram tražiti parking…
U biti, u post - industrijskom društvu preobilje ponude ?esto se artikulira sa stvaranjem “atmosfere za kupnju”. Ta radio emisija sa ?inglovima je bila upravo to - oraspoložila me da skrenem u tu gužvu. Da li sam zadovoljan? U biti jesam. Cijena je bila prihvatljiva, našao sam baš sve što sam pomislio da bi mi moglo trebati. Uklju?uju?i sve “brendirane” proizvode. Da li mi je to trebalo? Pa prije ili kasnije da. Ili možda…
Ali zar je to važno, pa tako i tako mi smo - tek proizvo?a?i gnojiva. Kišne gliste…