Usmena predaja
Iza nas je praznik u kojem smo slavili uspomene. Dan sje?anja. I tako se ja prisje?am da je moja majka išla sa bakom (Nanom) na te dane dok je bila mlada na Mirogoj. Šetali bi se arkadama, i Nana je zastala ispred gotovo svake obiteljske grobnice u Arkadama i ispri?ala pri?u. O obitelji, tko su i što su bili, popis Who is Who u Agramu krajem 19. stolje?a… Mama je to uredno (ne)slušala tako da je zapamtila možda 5-6 pri?a ukupno. E kad bi se mi šetali Arkadama, na putu od 22 do 166 polja, dok bi ostavljali svije?e na uobi?ajenih desetak mjesta, sjetili bi se tek nekoliko legendi. Šteta. Usmena predaja se polako gubi, kao i stari obi?aji. Na neki na?in bilježe?i danas i ovdje, svi tra?evi, urbane legende se pohranjuju u kolektivnu memoriju našeg zajedni?kog druženja, te ?itaju?i ljudi koji su nam dragi a da ih u biti ne poznajemo, ve? smo ?uli o njima od ljudi koji su poznavali nekoga tko je bio blizu njih a možda i nešto više, slažemo mozaik zauvjek izgubljenog vremena… U o?ekivanju onog jednog dana kada ?e sve biti potpuno jasno.