News @ Noebius

Sažetak

Govore da u jednom trenu, proleti nam cijeli život.
Vrijeme tako nestaje, sažima se
Tada.

I dok sjedim u avionu, pored mene ?ovjek
Koji me je porodio i prepoznajemo se
Nakon ?etvrt stolje?a.

I dok slušam pri?u nakon ?ekanja,
Pola stolje?a Hrvatske Šutnje, od dana dok je
Pod Staljingradom bio u Vražjoj Diviziji
Do ponovne Hrvatske, gdje je do?ekao Depresiju
Jer sad je sam, ne mora više Šutjeti.

I dok gledam kako deru ovcu
Podno Ararata, u planinama Gorskog Karabaha,
Nedaleko minskih polja,
?ekaju?i najbolji roštilj na svijetu i u životu.

I dok po meni kaplje izmaglica
Najve?eg slapa Velikih Jezera
Broje?i dane do povratka, ?avrljaju?i sa slu?ajnim prolaznikom
Kojeg sam susreo dva dana ranije tisu?u milja dalje.

I dok gladan stojim pred izlogom u Moskvi, željan kupiti
Suvenir – Babuške koje koštaju cijelu moju pla?u

I dok ban?im u praškom restoranu
Tri dana do Revolucije Svije?a
Bahate?i se sa kavijarom u zadnjem Ruskom Tjednu

I dok pored mene trešti RU – TV uz hitove Viagre i TaTu,
A u pozadini, u drugoj ulici CNN snima
Neuspjelu Naran?astu Revoluciju

I dok gledam u kinu film „Blade Runner“ u sceni gdje
Padaju kišne kapi i vrijeme odlazi
U nepovrat

I dok gledam smrti u o?i u Snu
Koji je stvarniji od jave
Ili je to tek predvi?anje?

I dok pri?am sa svima Vama,
Odavno umrlima
Odavno zaboravljenima

I uvijek i zauvijek se sažima Vrijeme
U posljednjem treptaju
Sada.

Ovaj tekst je napisan dana 23.10.2007. u 23:06 i nalazi se u poezija. Možete pratiti odgovore na ovaj tekst kroz RSS 2.0 feed. Možete ostaviti odgovor, ili trackback sa vlastite stranice.