Sa Zokijem u ništa!
Zoran Milanovi? - jedan javnosti relativno nepoznat politi?ar postao je predsjednik jedne od zna?ajnijih hrvatskih stranaka. U emisiji je prili?no otvoreno govorio o svojem svjetonazoru (kršten i katolik, no nevjernik) . I žarko želi da Dinamo ne dobiva više novac osim za omladinski postav…
HTV, 1. program, Nedeljom u 2, 3. lipanj 2007: gost emisije Zoran Milanovi? - SDP.
Ovaj nastup je zanimljiv iz više razloga - jedan javnosti relativno nepoznat politi?ar postao je predsjednik jedne od zna?ajnijih hrvatskih stranaka. U emisiji je prili?no otvoreno govorio o svojem svjetonazoru (kršten i katolik, no nevjernik) te kako bi bio sretan - da ima manje vjeronauka. Po njegovom mišljenju, jedan sat tjedno - vikendom, bio bi dosta da dijete spozna dovoljno o “krš?anskoj civilizaciji, pa zašto ne - i o katoli?koj” ali eto, to je njegovom djetetu “nedostupno ako ne ide na vjeronauk u školi”. Razgovor o djeci se nastavio na temu o sportu - “Dinamo - trebali bi financirati samo omladinski postav, moj sin ide na to i vidim da je to jako dobro, ali profesionalni sastav ne bi trebali financirati” a na provokaciju tipa “ljude bi bili nesretni da nema Dinama” izjavio je nešto u stilu “ljudi su nesretni kad nemaju posla, … ” O samoj emisiji i u Jutarnjem, Ve?ernjem i Indexu.
Usporediti vrhunsku sportsku “najvažnija sporedna stvar na svijetu” sa pitanjem zaposlenosti - to je udar na bit medija. “De?ko je iskren, ali neiskusan za visoku politiku” jedan je od SMS komentara koji su pušteni u emisiji.
Iskrenost je svakako pozitivna osobina - a da je obrazovan i realan, pokazao je na na?in da nije reagirao na provokacije u stilu “što sa prostitucijom, gledate li pornografiju” i sli?nim temama kao što su eutanazija (na to je po?eo svoje vi?enje bolesti svog prethodnika) lijepo naglašavaju?i kako neki “imaju volju za život do zadnjeg trenutka”.
Na potanje “Da li ste gospodin ili drug” - novinaru je odgovorio “Možete me zvati Zoran”.
No tko je taj Zoran, de?ko iz sjene, kojeg veli?aju kao “mlade snage” odnosno imputiraju “nezrelost”?
Prvo, de?ko piše svoj blog. Ima dva teksta, ali preko 300 komentara za zadnjem. I voli pisati na forumu koji je zatvorenog tipa (stranka baš ne pusti svim pogledima službeni blog i forum).
Drugo, kad otvorite službene stranice njihove stranke - piše da je predsjednik. I ništa više od naslovnice… Više se može pro?itati na PES.org - gdje je ?lan predsjedništva Partije Europskih Socijalista (suradna stranka).
Nacional je o njemu otkrio dosta toga - i prognozirao mu pobjedu pred više od mjesec i pol.
Što se iz svega može iš?itati? Porijeklom iz Sinja. Preci došli iz Hercegovine. Odrastao na zagreba?kom asfaltu, na Trnju, tradicionalnom uporištu “progresivnih snaga”. Tukao se s de?kima iz susjednog kvarta i ?esto markirao s nastave. (izjavio je Gloriji) Išao je u CUP - u zgradi sada pretvorenoj u muzej. Na Ruzveltovom trgu povremeno sam ga susretao - išao sam u zgradu do ove i bliski smo generacijski. To me pomalo zaintrigiralo - to je prvi puta da su nam se putevi presreli. Drugi puta smo se susreli na prijemnom isputu na pravu - to mene nije zanimalo jer sam bio na putu prema medicini, no on je postao izvrstan student, dobio i Rektorovu Nagradu - i nakon toga uz vrlo aktivan studenski rad, biva i oslobo?en polaganja diplomskog ispita. Pripravništvo (trgova?ki sud) te diplomacija - putem školovanja u diplomatskoj školi, postaje pravi profesionalac. Gradi svoju karijeru na egzemplaran na?in - u diplomaciju ga prima Ivo Sanader. Poslije samo godinu dana u diplomaciji, 1994. je izabran za prvog hrvatskog državljanina koji je služio u me?unarodnim snagama. Zahvaljuju?i znanju ruskoga, Organizacija za europsku sigurnost i suradnju poslala ga je u mirovnu misiju u Nagorni Karabah.
Ovo je tre?i put da su nam sudbine bliske - naime, kasnijih godina, ve?i broj hrvata je odlazilo zbog raznih razloga tamo, pa i ja. Upoznao sam neke ljude koji su sa njime tamo sura?ivali. Za sada nisam ?uo tra?eve - bio je tamo vrlo kratko, no vidjeti ?emo 
Kao diplomat, od 1999 se angažira u politi?kom smislu u SDP-u i tiho ali brzo i uspješno gradi karijeru. Glavni odbor, glasogovornik stranke - idealna pozicija.
Siva Eminencija PR-a tako u studenom 2006 navodi:
Milanovi? svojim umije?em govorenja u kombinaciji sa «svježom» pojavom privukao je pažnju. Izražavanje mu je vrlo jasno i konkretno, a držanje sigurno. Hladnokrvnost koju komunicira i prilikom najprovokativnijih pitanja i brzina povezivanja odgovora u glavi s njegovim verbalnim izrazom vrlo je impresivna. No, još nije iskusio težinu pravih kriznih situacije pa stoga ostaje da vrijeme pokaže njegovu sposobnost adaptacije i u takvim okolnostima.
Primjenjuje u hrvatskim okvirima rijetko vi?eni trik povremenog, ali izrazito fokusiranog pogleda u oko kamere, a kojim se direktno obra?a gledateljima što neminovno donosi pozitivne efekte … jer svi mi volimo taj neposredni kontakt o?ima pa makar i preko televizijskog ekrana, jer time stje?emo dojam da se govornik obra?a upravo nama.
Sušta realnost nam govori da je Milanovi? toliko superioran, koliko mu je konkurencija jadna. Ili u prijevodu, prvi trenutak iznena?enja i oduševljenja Milanovi?em, zamijenila je spoznaja o jadu naših politi?ara ?ija je retori?ka vještina toliko mizerna da svatko tko malo vještije barata istom ispada superman.
Ova konstatacija stoji i danas - mladost je krasila i njegovog prethodnika kad je došao na ?elo svoje stranke. Da li ?e politi?ar “nove generacije” uspjeti u transformaciji društva, u vrijeme dok su mu u stranci (i društvu u cjelini) i dalje “rodja?ke skupine i klanovi” otvoreno je pitanje. U svakom slu?aju, on je politi?ar u potpunosti transformiran na na?in da je spreman za “timski rad” sa ve?im i “pametnijim” glavama PES-a, ma što to zna?ilo. Zvijezda se je uzdigla iz “sjene” - ovaj intervju je odisao “iskrenoš?u” i istovremenim žongliranjem op?im pitanjima na na?in da je iznosio mišljenje svog “bira?kog tijela” i pažljivom manipulacijom medijima - što otkriva lukavog i obrazovanog politi?ara koji je spreman na “timski rad” kako bi postigao svoj cilj.
Medijska propaganda koju su postigli, na izgled “jedinstvo” jedne zna?ajne politi?ke stranke - sve to je kvalitetno odra?en PR. Ne re?i previše, doimati se “svježim”, pogurati u prvi plan politi?ara za kojeg se u javnosti ne zna previše, koketirati sa svima, ali ne populisti?ki - i što dobivamo, da li još jednog politi?ara - birokratu, nekog jako prilagodljivog “kako vjetar puše” ili nekog tko je spreman povu?i i nepopularne poteze ako se baš mora?
Sve mi se ?ini, možda pomalo od svega. O njemu ?e se još mnogo toga ?uti u sljede?em desetlje?u…